Foto: AFP
AMERIČKE su vlasti potvrdile danas da će Pakistanu poslati vojnu pomoć vrijednu oko dvije milijarde dolara, no za uzvrat traže aktivniju ulogu Islamabada u borbi protiv islamskih militanata.
Kako prenosi britanski BBC, odluka o slanju vojne pomoći objavljena je posljednjeg dana američko-pakistanskih strateških pregovora,
Od 2005. godine do danas Pakistan je iz SAD-a primao više od milijardu dolara vojne pomoći na godinu, a samo tijekom prošle godine ta je pomoć iznosila čak oko dvije milijarde dolara. Administracija predsjednika Baracka Obame izjavila je kako Pakistan treba vojnu pomoć kako bi se efikasnije borio protiv islamskih pobunjenika na svoje teritoriju, te da je pritom važno da Islamabad zna da se u toj borbi može osloniti na SAD.
SAD "frustrirane" jer Pakistan "ne pomaže dovoljno" u borbi protiv terorista
Odluku o slanju vojne pomoći, kako se navodi, još mora odobriti američki Kongres, a novac će biti potrošen za nabavu opreme i oružja potrebnog za borbu protiv militanata i talibanskih terorista. Dio pakistanske opreme i logistike, kako su objasnili američki vojni stručnjaci, uništen je ili oštećen u nedavnim poplavama,
Američki predstavnici, kao što je specijalni izaslanik SAD-a za područje Pakistana i Afganistana Richard Hoolbroke, priznaju kako je slanje vojne pomoći povezano sa američkom procjenom da će borba protiv terorista u te dvije zemlje smanjiti opasnost napada na SAD.
No također se navodi kako je State Department "dodatno frustriran" ograničenim željama i mogućnostima Pakistana da pomogne Americi u borbi protiv terorista, a u nedavnom izvješću Bijele kuće, upućenom Kongresu, navodi se kako pakistanska vojska nije u stanju kontrolirati niti zadržati teritorij koji je otela pobunjenicima. U istom se izvješću tvrdi i da pakistanska vojska i dalje izbjegava bilo kakve aktivnosti koje bi mogle dovesti do oružanih sukoba sa islamskim militantima i pripadnicima al-Qaide koji se kriju na području Sjevernog Waziristana. Stručnjaci procjenjuju kako je to jednako politička odluka pakistanskih vlasti, kao i posljedica nesposobnosti vojnog vrha da odredi prioritetne ciljeve.