Autokrat ili četnički vojvoda? Srbija bira između dva zla
Foto: AFP
BORIS TADIĆ ili Tomislav Nikolić? Pitanje je to na koje će srbijanski birači odgovoriti u drugom krugu predsjedničkih izbora, koji se održava u nedjelju 20. svibnja.
U prvom je krugu Tadić, predsjednički kandidat Demokratske stranke (DS), osvojio 25,31 posto glasova, dok je kandidat Srpske napredne stranke Nikolić osvojio 25,05 posto glasova.
Tadić je favorit
Iako se iz priloženih brojki čini da kandidati u drugi krug ulaze izjednačeni, Tadić se ipak smatra favoritom. Bivši (a vjerojatno i budući) predsjednik Srbije u prednosti je zbog saveza koje je sklopio nakon općih izbora 6. svibnja; pobjedu će mu vjerojatno donijeti podrška Ivice Dačića, čiji će SPS opet biti važan faktor u koalicijskoj vladi.
Sportskim rječnikom rečeno, Tadić ima i psihološku prednost, s obzirom da je već dva puta bio u drugom krugu predsjedničkih izbora s Nikolićem, i oba puta je odnio pobjedu. Jak vjetar u leđa kandidatu DS-a daje i podrška iz inozemstva; Europa i regija Tadića doživljavaju kao umjerenijeg kandidata i poželjnijeg diplomatskog partnera.
U čemu je razlika?
Priča je to koju je biračima u ovoj kampanji prodavao i Tadić. Predsjednik DS-a nije se ustručavao oštre retorike ne bi li okršaj između njega i Nikolića predstavio kao izbor između europske budućnosti i povratka u mrak devedesetih.
Oni koji srbijansku politiku promatraju iznutra se, međutim, s ovakvom konstatacijom nikako neće složiti. Činjenica je da između politike koju zagovaraju Tadić i Nikolić nema suštinskih razlika. Obojica zagovaraju ulazak Srbije u Europsku uniju, obojica odbijaju priznati nezavisnost Kosova, obojica tvrde da baš u njihovom gospodarskom planu leži ključ bolje budućnosti Srbije...
Četnički vojvoda Toma Grobar
Nikoliću, poznatom po nadimku Toma Grobar kojeg je zaradio kao direktor komunalnog poduzeća u Kragujevcu u čijem se sastavu nalazilo i gradsko groblje, najveći uteg oko nogu predstavlja njegova prošlost iz doba dok je bio član Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja, a kada je zaradio i titulu četničkog vojvode. Na koju je, kao što je kasnije tvrdio, i dalje ponosan.
Iz tog razdoblja datira i njegovo zazivanje "velike Srbije", čiju bi zapadnu granicu, prema Šešeljevoj doktrini, trebala predstavljati crta Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica. No, takvih se pretenzija Nikolić odavno odrekao; barem u javnom govoru.
Autokrat kojem Ustav ništa ne znači
Tadićevo ideološko usmjerenje u tom je pogledu svakako puno prihvatljivije. Barem na prvi pogled. Naime, čak će i hrvatski diplomatski izvori (ali samo "off the record") kazati da je razlika između Tadića i Nikolića isključivo u fasadi. Predsjednik DS-a je tip političara koji će doći u Hrvatsku ili BiH kako bi se ispričao zbog srbijanskih zločina, dok istovremeno dopušta stranačkim kerberima poput Vuka Jeremića ili Dragana Đilasa da govore i rade što god žele.
Politički protivnici će Tadića opisati kao autokrata koji je potpuno privatizirao političku scenu. I neće biti daleko od istine. Da Tadić Srbijom vlada željeznom rukom vidljivo je iz načina na koji je minorizirao ulogu premijera, čije su ustavne ovlasti formalno, baš kao u Hrvatskoj, znatno veće od predsjedničkih. Ustav je Tadić, na kraju krajeva, osporio i kada je progurao zakon koji će mu omogućiti da i po treći put bude izabran za predsjednika.
Tijekom predizborne kampanje Tadić se često hvalio kako nije umočen ni u kakve korupcijske afere. Doista, njegova imovina je relativno skromna, a pola svoje predsjedničke plaće davao je u humanitarne svrhe. No, to se nikako ne može reći za njegove najbliže stranačke i koalicijske suradnike, koje se nerijetko dovodi u vezu s mutnim tajkunima poput Miroslava Miškovića ili Milana Beke, kao i s vlasništvom nad većim dijelom srpskih mainstream medija, koji odreda otvoreno agitiraju za Tadića i DS.
Između dva zla
Ideologijom nezadojeni srbijanski birači se, kao što se vidi iz priloženog, nalaze između političkog čekića i nakovnja. Čak ni tradicionalna metoda "glasanja protiv" odnosno "izbora manjeg zla" u ovom slučaju teško može doći do izražaja.
Između Tadića i Nikolića drastične razlike, uistinu, nema. Prosječni birač možda bi i želio razvlastiti Tadića, kazniti ga zbog toga što je život u Srbiji danas teži nego ikada. Ali neće to učiniti jer zna da bi Nikolić vrlo lako mogao biti još gori.
Što onda ostaje? Možda jedino u glasačku kutiju ubaciti "beli listić", odnosno prekrižiti obje opcije i na listić našvrljati nešto nepristojno. Jer, kako nam je tijekom nedavnog posjeta srpskoj metropoli kazao mladi beogradski aktivist Marko Aksentijević - Aksa:
"Ovo mi je jedinstvena prilika da na listić nacrtam kurac i da to netko prebroji".
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati