NA DAN drugog kruga francuskih predsjedničkih izbora središnji Dnevnik HRT-a je, zajedno s ostatkom Starog kontinenta, ponovio kako je izborna kampanja bila u velikoj mjeri "amerikanizirana". Amerikanizacija je općenito jedan od pojmova koji se u europskom kulturnom krugu spominju po inerciji, bez da je ikome jasno što to zapravo znači, pa tako ni njegova upotreba u kontekstu predsjedničke kampanje nema pretjeranog smisla, ali svakako dobro zvuči kad se spomene.
No, jedan drugi pojam, posebno u vidu hrvatske parlamentarne kampanje, mogao bi ući u širu uporabu, naravno, ovisno o tome hoće li se njegova upotreba prihvatiti među narodom. Radi se o pojmu balkanizacije. Točna definicija pojma zasad je još na početku, ali zasad možemo odrediti trenutak u kojemu neka izborna kampanja postaje balkanizirana. On dolazi tamo negdje kad jedan od kandidata spomene tjelesne izlučevine, kao što je Ivo Sanader to napravio preko vikenda.
SDP, po riječima premijera, "vodi politiku kao malo dijete koje ne zna hoće li prvo piškiti ili kakiti". Dobro jutro, džezeri, ušli smo u novu fazu izborne kampanje. Zoran "Zoki-Zoki" Milanović na to je odgovorio poluaperkatom, rekavši kako je Sanader upotrijebio "jedini jezik koji razumije njegova vjerna publika, koji i on sam dobro razumije".
Sve je spremno za sukob Titana, pa nam samo ostaje vidjeti hoće li "širenje HDZ-a" zaista postati tako vruće da ćemo morati "upaliti klimu", ili će ga rashladiti staložene i moderne izjave SDP-ovog Čovjeka u kožnoj jakni. U svakom slučaju, ako se nastavi ovakvo vješto korištenje uvreda, uspjet ćemo, ako ništa drugo, prizvati u sjećanje žestoke verbalne sukobe s osnovnoškolskih dvorišta, na kojima smo se natjecali tko će koga više "ugasiti".
"Nos ti posran"
Ovdje zapravo vidimo osnovni trade-mark balkanizacije izborne kampanje. Naši političari, ljudi kojima je artikulacija misli i inače jedan od većih problema, uvijek se u određenom trenutku počnu natjecati u zbijanju loših doskočica. Smiješno je to što vidite da takve stvari jedva prevaljuju preko usta, pogled im bježi malo u daljinu, usta im se zgrče, na licu im zatitra onaj osmjeh nelagode i onda krene jedna piškeće-kakeća "fora". Neka igre počnu.
Metodološki gledano, balkanizacija izborne kampanje nastupa upravo u onom trenutku u kojemu je svima jasno da nema nikakvih drugih aduta za iskoristiti. SDP je ispucao ono što je nazivao izbornim programom još prije ljeta, HDZ se nije ni trudio prezentirati neki program, HDZ, naime, "zna", Vesna Pusić je "otpjevala" jednu domoljubnu, Josip Friščić je rekao neke stvari, ali nitko živ se više ne sjeća što je rekao, Đurđa Adlešić je i dalje draga i simpatična, Anto Đapić bi najviše od svega bio gradonačelnik Osijeka, on puca nisko i skromno.
IDS-ovce baš briga, oni će ionako u svojoj izbornoj jedinici pokupiti standardni broj glasova, svi su umirovljenicima obećali brda i doline, tako da nam ostaje samo vrijeme lošeg humora. Nedostaje jedino Kralj Lake Šale, g. Institucije Sustava, Predsjednik Republike, s pokojom dosjetkom uz kavicu s građanima i sezona će biti potpuno otvorena.
Dolazi 3. studenog, datum službenog početka kampanje, snimaju se promidžbeni spotovi, pripremaju se autobusi, pišu govori, a već se nazire povijesni trenutak u kojemu će Zoki Ivu (ili obratno) u nekom od televizijskih sučeljavanja počastiti, u maniri argumentiranog suprotstavljanja argumentima, jednim "Nos ti posran". Time će se napraviti i puni krug oko te smiješne discipline zvane hrvatska politika i moći ćemo zaboraviti one dane kad smo te ljude shvaćali iole ozbiljno.
Jovan Dragišić
>Ostale komentare Indexovog novinara Jovana Dragišića možete pročitati na njegovom službenom blogu jovandragisic.bloger.hr