MINISTAR znanosti i obrazovanja Pavo Barišić u intervjuu za Hinu tvrdi kako reforma obrazovanja uopće nije zaustavljena, pri čemu će se u njezinu nastavku puno više raditi na pluralizmu, te ističe kako je za provedbu reforme obrazovanja ključan preklapajući konsenzus, jer u školu idu djeca svih građana, pa sustav obrazovanja ne smije biti jednostran ni ideološki obojen.

Što će biti prvi korak u nastavku reforme obrazovanja za koju su se načelno opredijelili svi, bez obzira na različita stajališta o tomu kako ona treba biti provedena?

Prvi će korak u nastavku reforme biti donošenje novoga akcijskog plana. Od početka mandata pristupio sam sa svojim suradnicima s najvećom pozornošću ključnim mjerama i koracima nužnim za nastavak započete obrazovne reforme. Povjerenstvo za unaprjeđenje reforme odgoja i obrazovanja tijekom studenoga dovršilo je izvješće o dosad učinjenome. Na njegovu čelu bili su rektorica Sveučilišta u Zadru Dijana Vican i Matko Glunčić, sada državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.

Povjerenstvo je načinilo analizu te iz nje izvelo mjerodavne zaključke i naposljetku predložilo deset preporuka u kojem bi pravcu trebalo dalje nastaviti cjelovitu reformu naobrazbe. Ta analiza dosadašnje provedbe obrazovne reforme popraćena je potrebnim pratećim dokumentima, a napisana je sažeto i sadržajno. Preporuke koje se odnose na pojačavanje institucionalnoga okvira reforme valja proučiti krajnje ozbiljno te razmotriti s dužnom pozornošću.

U međuvremenu je zaključena javna rasprava o kurikulskim dokumentima. Na javnom savjetovanju bilo je 55 dokumenata, ukupno više od 4300 stranica, na koja se očitovala zainteresirana javnost. Pristiglo je 712 očitovanja. Bitno je napomenuti kako Akcijski plan koji je donesen prije nešto više od godinu dana sadrži prilično kratke rokove provedbe. Mnogi od njih u međuvremenu su istekli. Na temelju načinjene analize i izvješća nužno je sada vrlo temeljito i studiozno pristupiti provedbi Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije uz nužne prilagodbe i preinake u zacrtanim rokovima. U tu svrhu Posebno stručno povjerenstvo za provedbu strategije treba preispitati te razraditi novi akcijski plan s prilagođenim realnim rokovima i ciljevima.

U nastavku provedbe valja podići kvalitetu, prije svega u odnosu na ono što je uočilo Povjerenstvo za unaprjeđenje reforme odgoja i obrazovanja. Ono je ukazalo na činjenicu da postoji diskontinuitet u prethodnome mandatu u odnosu na ranije reformske zahvate. Potrebno je stoga proširiti rad tako da se ponovno uključe i oni dionici koji su u reformi sudjelovali prije. To se odnosi prije svega na Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS). Isto tako, reforma bi trebala uključiti i ono što je postignuto Nacionalnim okvirnim kurikulom.

Oslanjajući se na strateška opredjeljenja ove Vlade i temeljno načelo uključivosti svih dionika, potrebno je znatno više djelovati na pluralizmu i uvažavanju različitosti. Osobno u pitanjima odgoja i obrazovanja polazim od pojma "preklapajućega konsenzusa" (overlapping consensus) što ga je uveo jedan od vodećih mislitelja novijega razdoblja, američki filozof John Rawls u svojim djelima, posebice u "Teoriji pravednosti". Odgoj i obrazovanje tiče se svih, bez obzira na svjetonazor. Stoga postavljanje određenih standarda u društvu i mjerila po kojima će se izraditi kurikuli traži uključivanje sviju. To bi bilo neophodno postići.

Kada je Povjerenstvo donijelo izvješće, prva osoba s kojom sam razgovarao i analizirao izvješće bio je voditelj Posebnoga stručnog povjerenstva za provedbu Strategije, kolega profesor Neven Budak. Tako i u sljedećim koracima želim na vrlo širokoj platformi uključiti sve koji su ranije vodili reformu obrazovanja.

Nužan je dijalog u kojemu svi imaju mogućnost izreći svoja stajališta. Tako se u tolerantnoj atmosferi dolazi do delegiranja odluka koje su za sve prihvatljive. Bez preklapajućega konsenzusa o bitnim pitanjima ne mogu se postaviti dobra mjerila. Jer u školu idu djeca svih građana. Stoga sustav obrazovanja ne smije biti jednostran ni ideološki obojen. Naravno, može se razrađivati u detaljima, ali svima mora biti prihvatljiv okvir. To je primjereno Hrvatskoj kao pluralističkome i demokratskome društvu u kojemu nema potrebe bilo koga isključivati iz ideoloških ili bilo kakvih drugih predrasuda. Dapače, odgoj i naobrazba trebaju biti otvoreni za sve i uključivati sve dijelove društva.

Koncept dualnoga obrazovanja u programu je vlade. Dio ga stručnjaka, međutim, ne podržava i smatra da je u Hrvatskoj neprovediv. Koje je vaše stajalište i stajalište ministarstva?

Dualno obrazovanje jedan je od tri prepoznata modela učenja temeljena na radu, za koje Europska komisija smatra da je ključan model strukovnoga obrazovanja. Povezano je s njegovom misijom da se učenicima osiguraju kompetencije ključne za rad i život.

Prvi model čine kombinirani programi u kojima je u pravilu naglasak na naukovanju. Takav se model najviše primjenjuje u Austriji i Njemačkoj. Naziva se dualno obrazovanje, a predlaže se za primjenu u Hrvatskoj u jednom dijelu. Temelji se na uključivanju tvrtki, zajedno sa strukovnim školama i drugim ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje. U tim programima učenici velik udio vremena provode na osposobljavanju u tvrtkama. Planiramo u Hrvatskoj iduće godine provesti pilot projekt u jednoj ili dvije škole. Tu suradnju nude njemačke zaklade, koje su to htjele ostvariti i ove godine, ali nisu uspjele pronaći školu partnera u Hrvatskoj.

Drugi je model strukovno obrazovanje i osposobljavanje koje se provodi u školama. Uključuje razdoblje osposobljavanja u tvrtkama. Kod nas je dijelom prisutan. Razdoblja osposobljavanja u tvrtkama uključena su kao obvezni dio strukovnih programa koji vode stjecanju redovne kvalifikacije, a trajanje im je u pravilu manje od 50 posto ukupnoga obrazovanja, često 20 do 30 posto, a ponekad i manje. Zamišljeno je kao učinkovit mehanizam prijelaza iz škole na posao.

Treći je model učenje temeljeno na radu integriranom u program strukovnoga obrazovanja. Provodi se u školama koje imaju laboratorije, radionice, kuhinje, restorane, vježbeničke tvrtke, simulacije ili stvarne projektne zadatke realnoga poslovanja. Cilj im je uspostaviti stvarno radno okruženje ili kontakt, odnosno suradnju s tvrtkama i klijentima te razviti poduzetničke kompetencije.

Mnoge europske zemlje kombiniraju ta tri modela, a to bi zacijelo bilo prihvatljivo i za Hrvatsku. Jer mi se ne možemo poput industrijski razvijenije Njemačke i Austrije osloniti na vlastitu industriju koja nije dovoljno razvijena da bi mogla primiti sve učenike.

Reforma je kurikula važna, ali je isto tako važno razviti i usavršiti strukovno obrazovanje. Osobno bih želio da se u mojemu ministarskom mandatu provede reforma naobrazbe na više razina. Pogotovu je to važno za strukovnu naobrazbu kojoj se nije posvetila dovoljna pažnja. Očito se smanjuje zanimanje za stručna zvanja koja su nam potrebna. A opada i ugled koji te struke imaju, što bismo mogli ponovno osvijestiti i zapravo nastojati povratiti njihov ugled. Tradicija obrtništva i obrtničkih škola vrlo je jaka u Hrvatskoj i ima svoju razgranatu povijest.

Jedan je od uspješnih primjera strukovna srednja škola Matija Antun Relković u Slavonskome Brodu. Bila je to poljoprivredna škola za koju prije više od deset godina nije postojalo veliko zanimanje. Smatralo se da tamo idu u pravilu oni koji se drugdje ne uspijevaju upisati. Ali uz pomoć stručnjaka iz Nizozemske i njihovih projekata, prije svega poduzetnoga ravnatelja Vlade Prskala, sada je to ogledna škola s najmodernijim biotehnološkim laboratorijima. Povukla je više od šest milijuna eura iz fondove Europske unije.

Zanimanje za tu danas vrlo uglednu školu toliko je poraslo da popunjava sva mjesta već u prvom upisnom roku. Takvih oglednih škola u Hrvatskoj ima još nekoliko, primjerice u Čakovcu i nekim drugim mjestima.

Široj javnosti manje je poznat podatak da je u Hrvatskoj razina sudjelovanja u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju na srednjoškolskoj razini jedna od najviših u Europskoj uniji – čak 71,1 posto, dok je u Europskoj uniji prosjek 48 posto. Međutim, stopa zaposlenosti sa srednjoškolskom spremom jedna je od najnižih. Ona iznosi tek 48 posto dok je u Europskoj uniji 70 posto – dakle praktično obratno.

Državni proračun za 2017. godinu. Jeste li zadovoljni s izdvajanjima za znanost i obrazovanje?

Ukupni rast od 11,23 posto izdvajanja u sljedećoj godini predstavlja jasan znak i poruku ove Vlade da je resor znanosti i naobrazbe od velike strateške važnosti za napredak gospodarstva i društva u cjelini. U taj porast ubrajaju se decentralizirana sredstva za kapitalne objekte kao i sredstva iz europskih fondova. Smatram da je porast ulaganja značajan prvi korak na putu prema trajnijem povećanju ulaganja u prosvjetu i znanost. U to povećanje spadaju najvećim dijelom predviđena sredstva za plaće, ulaganje u nacionalno sufinanciranje projekata iz fondova Europske unije, ali i neki segmenti znanstvene djelatnosti te posebice nastavak cjelovite obrazovne reforme, uključujući reformu kurikula.

Hoće li se osnivati novi znanstveni centri izvrsnosti?

Strateške prioritete donosi i određuje najviše stručno tijelo za znanost koje imenuje Hrvatski sabor, a to je Nacionalno vijeće za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj. Ministarstvo je u tom pogledu kao tijelo izvršne vlasti više provedbena razina strategije znanosti i tehnološkoga razvoja. Nacionalno vijeće u dva je ciklusa donijelo odluke o ukupno 13 znanstvenih centara izvrsnosti. U tim centrima djeluje deset do dvanaest posto od svih znanstvenika u Republici Hrvatskoj, odnosno nešto više od 700 znanstvenika. Smatram kako je to prilično dobro 'odmjereno' te da su zastupljena sva područja znanosti. Među njima nalazi se deset centara iz tzv. STEM područja – prirodne, biotehničke i tehničke znanosti koji će moći dobiti novac iz europskih fondova. Nacionalno vijeće primjereno je prosudilo i na području društvenih i humanističkih znanosti, predlažući tri znanstvena centra izvrsnosti koja će se podupirati s manjim iznosom sredstava iz državnoga proračuna.

Bez obzira na to hoće li biti novih centara izvrsnosti, što ovisi o stavu Nacionalnoga vijeća, želio bih napomenuti kako bismo svakako trebali težiti da postojeći razviju svoje kapacitete i to ne samo s novcem koji je sada alociran u natječaju nego da se njihov doseg poveća tako da se oni mogu u europskom istraživačkom prostoru dalje razvijati i ulaziti u suradnju s drugim projektima. Tako bi njihovim uspjehom bilo omogućeno i drugim znanstvenicima i znanstvenim centrima da se razvijaju. Jer, novac iz europskih fondova nije ograničen i ima ga puno više no što mi zapravo možemo realizirati. Samo treba uporno, kao što to čine druge zemlje, svoje znanstvene potencijale osposobiti da to u natječajima mogu ostvariti.

Primijetio sam da su neke zemlje vrlo razborito definirale svoje ciljeve i pomogle vlastitim centrima da povuku puno više novca. Na žalost, naši znanstveni centri izvrsnosti bili su dvije godine blokirani što, smatram, nije bilo dobro. Ne smijemo stvarati birokratske prepreke nego trebamo što više poticati one koji će izlaziti u europski istraživački prostor. Novac koji je povučen u odnosu na ono što smo mogli i trebali znatno je ispod očekivanoga prosjeka i tu se svakako mora napraviti iskorak prema naprijed. Uočio sam, a s time se moram i sam boriti da, uz određene obvezujuće procedure koje je propisala Europska komisija, naša tijela znaju i dodati nepotrebne prepreke što nam svima stvara poteškoće. Tu bismo morali učiniti velike napore kako bi sve bilo dostupnije mogućim korisnicima.

Kakvo je vaše stajalište o komentarima na rezultate PISA istraživanja koje je dao državni tajnik Matko Glunčić?

Gospodin Matko Glunčić izrekao je u televizijskoj emisiji o rezultatima PISA istraživanja pogrešnu, nespretnu i krajnje neprihvatljivu izjavu koja se odnosi na obrazovanje pripadnika nacionalnih manjina i osoba s posebnim potrebama. Međutim, on je već tijekom emisije uvidio svoju pogrešku i nastojao ju je razjasniti i ispraviti. Nakon emisije uputio je javno priopćenje kojom je priznao vlastitu nesmotrenost te se ispričao zbog počinjene nenamjerne pogreške. Smatram da je time pokazao moralnu svijest o odgovornosti za javnu riječ. Posebice ističem njegovu odgovornost s kojom je sudjelovao u raspravi o rezultatima PISA istraživanja i svojoj izjavi na saborskom Odboru za ljudska prava te na Odboru za obrazovanje, znanost i kulturu gdje je detaljno obrazložio svoje stavove i opetovano se ispričao. Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu, koji je u svezi s time sazvao izvanrednu sjednicu i proveo vrlo temeljitu raspravu, prihvatio je njegovo obrazloženje i ispriku pa je time njegov slučaj zaključen.