Foto: FAH

NOVINARKA BBC-ja Jill Filipovic u nedavnom članku iznosi svoje mišljenje o kritikama s kojima se suočava papa Franjo, i to nakon što su 62 (ponešto marginalna) katolička učenjaka i svećenika potpisala pismo u kojem osporavaju Franjinu sklonost tome da dozvoli pričešćivanje razvedenim i ponovno oženjenim ljudima.

Smatraju to nemoralnim i heretičkim te znakom Franjina lošeg upravljanja.

Primjena pravila

"Vidjela sam kako su se "stari običaji" o kojima kritičari Pape pišu odigrali u mojoj obitelji. Moji su djed i baka bili vjernici, stupili su u brak rano i imali su petero djece, a moj je djed tukao moju baku. Na kraju ga je ostavila, a uzdržavala je djecu radeći nekoliko nisko plaćenih poslova najednom. Djed se trudio izbjegavati financijske obveze, a ona se mučila cijeli život. Djeca su se morala ispisati iz katoličke škole jer im nije mogla priuštiti školarinu, a škola baš i nije bila sklona davati stipendije obitelji razvedene majke.

Dvadeset godina kasnije moj je djed upoznao ženu kojom se htio oženiti u katoličkoj Crkvi. Ostao je vjernik, pa je dobio poništenje braka s mojom bakom. Odjednom su njihove zajedničke godine i djeca izbrisani kao da nikad nisu postojali, samo kako bi on mogao ostati u milosti svoje vjere.

To je prema moralnim načelima trenutačnih Franjinih kritičara, "moralno". A moju su baku smatrali neuspješnom. Da se udala prije djeda, smatrali bi je preljubnicom. Mogla je i ona dobiti poništenje, ali to bi za nju bio mukotrpan postupak koji je mogao trajati godinama, a upravo je taj proces Franjo učinio lakšim prije dvije godine.

Štoviše, za moju baku, uz život u kulturi gdje se katolički brak smatrao dijelom identiteta, lako je zamisliti kako bi takav čin brisanja nečega što je bila prava zajednica moglo izgledati kao neoprostiva laž.

Da je ostala s nasilnim čovjekom i odgojila djecu u nasilnom i nesretnom domu, skupina neoženjenih muškaraca u celibatu iz Rima smatrali bi je pravednicom".

Doktrina i razumijevanje

"I djed i baka su umrli. Baka je zadržala vjeru u Boga, ali ne i u Crkvu. Djed je ostao odan Rimu, iako je kritizirao novije i liberalnije reforme. Postupao je tehnički po crkvenim pravilima, i smatrao se dobrim i odanim katolikom, a kao takvoga ga je voljela i Crkva. Na sprovodu mu je govorio katolički svećenik i istome su prisustvovali brojni njegovi prijatelji vjernici. Baka se cijeloga života iscrpljivala radom, a u posljednjim je godinama života bila vrlo loše. Ostali su joj samo djeca i unuci. Voljeli smo je užasno, ali zaslužila je puno više. Njezinu smo smrt obilježili privatno s dubokim osjećajima.

Djeda se sjećam kao tople osobe koji je gradio kućice na drveću i pričao viceve, a tek sam kasnije saznala o tamnijoj strani naše obiteljske prošlosti. Ljudi su složeni, sposobni za veliku dobrotu i veliku okrutnost.

Brak može biti sakrament i zajednica međusobnoga služenja, ili može biti zatvor pun nasilja i duhovne smrti. Predvidljiva doktrina, ako postane prekruta, pukne pod pritiskom teške stvarnosti, a usput za sobom u ponor povuče i lijepe strane vjere. Zato moja baka nije odgojila djecu po crkvenim pravilima.

Zbog toga sam ogorčena i ljutim se na Crkvu, osobito na njihovu mizoginiju. Žene još uvijek ne mogu zauzimati prave položaje vodstva u toj instituciji, i zato ovaj Papa neće biti pravi "progresivac".

Kada se izgubi suosjećanje za čovječanstvo i kad se ljude ne prihvaća sa svim njihovim manama, lako se zaboravi zašto ljudi traže duhovnost i vjeru te što nam Biblija govori o tome.

Naravno da svaka institucija treba pravila, kao i religija, ali kada se tvrdi da se provodi Božje djelo na Zemlji, a pravila se stavljaju ispred milosti za ljude - treba se pred zrcalom zapitati kome se zapravo služi. Moguće je da nas odgovor na to pitanje gleda iz zrcala", piše Filipovic za BBC.