Foto: borismiksic.hr
BORIS MIKŠIĆ, poslao je u sklopu svoje predizborne kampanje priopćenje za medije u kojem je sasuo "drvlje i kamenje" po bivšem hrvatskom predsjedniku Stjepanu Mesiću.
Kao povod za ovo javljanje Mikšić je iskoristio odluku Ministarstva vanjskih poslova da otpravnika poslova libijskog veleposlanstva u Zagrebu, Abdulkarima Naasa, koji se kritički osvrnuo na hrvatsku potporu rezoluciji Vijeća UN-a o Libiji, učinio personom non gratom kojoj slijedi vjerojatno protjerivanje iz države. No, Mikšić smatra kako formalni prekid odnosa hrvatske političke elite s Gadafijevim režimom nije dovoljan jer izostavlja najgorljivijeg Gadafijevog sljedbenika Stjepana Mesića.
U pismu između ostalog stoji da bi "bilo puno korisnije za tu istu elitu da je odavno prekinula odnose sa jedinim hrvatskim političarom koji je javno podržavao, i još uvijek podržava Gadafija, Mesićem. On bi po svim kriterijima trebao biti zajedno s Naasom deportiran ka svom "bratu" Gadafiju, jer javno podržava njegov režim. Ono što je sigurno jest da građanima ne bi nedostajao".
Nadalje Mikšić pokazuje ozbiljnu zabrinutost zbog trošenja novca poreznih obveznika za funkcioniranje ureda bivšeg predsjednika, uz napomenu kako je Mesić "u više navrata državnim zrakoplovom dovodio Gadafiju u Libiju Inine managere, kao što su Milković koji je završio u Remetincu, Dragičević koji je na dobrom putu za Remetinec i slične". Mesićevih 10 godina na Pantovčaku Mikšić naziva sramotnima, smatrajući da je za svoja dva mandata uvježbao isključivo glumu i muljažu, pa mu sugerira glumačku karijeru na libijskoj televiziji. "Što se tiče drugih Mesićevih sposobnosti mislim da bi one bile ocijenjene neadekvatnima čak i za Gadafijev režim", nastavlja Mikšić.
U nastavku Mikšić apelira na Ministarstvo vanjskih poslova da pokrene postupak protiv Mesića zbog javne osude NATO-ove intervencije u Libiji, nazivajući njihovo protjerivanje Abdulkarima Naasa licemjernim ukoliko zaobiđe Mesića.
Svoje pismo zaključuje riječima: "Sramota je da čovjek koji je 20 godina sudjelovao u uništavanju hrvatskog gospodarstva, dozvolivši tajkunsku rasprodaju i orobljavanje države stranim kapitalom i dalje djeluje na teret poreznih obveznika. Umjesto da je poticao ulaganja u proizvodnju preko "svojih razvikanih poslovnih veza u svijetu", Hrvatska je pod njegovom dirigentskom palicom postala rob trgovačkih lanaca i stranih banaka, koje nemilice pljačkaju građane".