Foto: AFP

ZVUČI nevjerojatno, ali napokon je pronađena i skupina ekonomista koja je ponudila jedno humano rješenje za postojeće, ali i nadolazeće ekonomske probleme.

Za razliku od većine neoliberalnih "stručnjaka" koji pozivaju na rezanje troškova, konkurentnost, uštede, žrtve, fiskalnu odgovornost, trgovanje zaposlenicima i ljudskim životima kao robom te brojne druge floskule kojima se samo zamagljuju postojeći problemi, a utvrđuje pozicija struktura koja je do njih dovela, skupina uglednih engleskih ekonomista okupljena u thinktank New Economics Foundation (NEF) rješenje problema vidi u kraćem radnom tjednu.

Duže radno vrijeme ne znači i veći BDP

Oni će danas na konferenciji organiziranoj na uglednom sveučilištu London School of Economics predstaviti održivi model prema kojem bi se ekonomski balans postigao smanjenjem broja radnih sati u tjednu na otprilike 20, javlja Guardian. Kada bi bio realiziran, rezultirao bi većim dijeljenjem poslova, odnosno punom zaposlenošću, manjom potrošnjom energije i mogućnošću da zaposlenici više vremena provode sa svojim obiteljima. Ti poboljšani socijalni i psihološki aspekti imali bi vrlo pozitivan utjecaj na opću produktivnost, smatraju članovi NEF-a.

U NEF-u se zalažu za zamjenu prioriteta vlade na način da se ne fokusiraju na poticanje rasta BDP-a već da  se napori usmjere na pravedniju raspodjelu posla između onih koji ga imaju previše i onih koji ga imaju malo ili uopće nemaju.

"Na što se svodi današnji život? Živimo da bi radili, radimo da bi zaradili, zarađujemo da bi konzumirali", pojašnjava Anna Coote za Guardian, napominjući kako primjeri Nizozemske i Njemačke sugeriraju da kraće prosječno radno vrijeme ne znači ujedno i manji BDP.

Tehnološki razvoj dodatno će smanjiti broj radnih mjesta, treba nam civilizirani odgovor

Kejnezijanac Robert Skidelsky smatra kako će daljnji tehnološki napredak rezultirati dodatnim smanjenjem broja radnih mjesta, čak i kada gospodarska kriza i "racionalizacija troškova" završe. "Civilizirani odgovor je dijeljenje poslova. Vlada bi trebala zakonom ograničiti maksimalni broj radnih sati", sugerira Skidelsky taktiku za Veliku Britaniju koja ima najveći prosječni broj radnih sati kada je riječ o većim europskim ekonomijama.

"Ključno pitanje današnje socijalne države nije stopa rasta BDP-a, već način raspodjele prihoda", zaključuje Skidelsky.