Brutalni kapitalizam ili nemoć pravne države: Radnici Dalmatinke štrajkaju glađu

Brutalni kapitalizam ili nemoć pravne države: Radnici Dalmatinke štrajkaju glađu

"SVI su nam obećavali pomoć, a nitko nam nije pomogao svih ovih godina otkad se borimo. Stoga smo prisiljeni na drastične mjere sve dok nam vrh države konkretno ne pomogne, obećanja više ne prihvaćamo", kazala je danas za Index Iva Radonja čelnica Nezavisnog sindikata Dalmatinka Nova Sinj najavljujući štrajk glađu koji je počeo jutros.

Djelatnici Dalmatinke traže isplatu svojih devet neisplaćenih plaća te kažnjavanje odgovornih za teška kršenja radničkih i ljudskih prava od strane talijanskih poslodavaca braće Ladini. Naime, jutros se pred ulazom u prostore Dalmatinke nove u Sinju okupilo više od pedeset djelatnika te tvrtke, međutim nije poznato koliko će djelatnika uistinu i štrajkati glađu. Kako su obavijestili iz Sindikata, glađu će štrajkati samo oni koji su fizički, ali i psihički spremni na to.

Sve je počelo idealno, presijecanjem vrpce

"Za vrijeme štrajka glađu, bit ćemo smješteni ispred tvrtke, a za to vrijeme u svoje tijelo unosit ćemo tekućinu, ali ne i krutu hranu", objasnila je Radonja. Kako je istaknula, djelatnici posljednjih godina traže posredovanje u rješavanju problema od gradonačelnika grada Sinja, župana Splitsko-dalmatinske županije, Državnog inspektorata, Državnog odvjetništva, HHO-a i drugih nevladinih organizacija, ministra gospodarstva, rada i poduzetništva, predsjednika Vlade RH,  predsjednika RH do talijanskog veleposlanstva u Hrvatskoj, međutim nitko od njih im dosad nije htio pomoći. Nadaju se kako će upravo štrajkom doći do svog cilja, a to je brza intervencija institucija.

Slučaj Dalmatinke nove samo je jedan od nesretnih primjera privatizacije u Hrvata. Počelo je, kako to obično i biva, svečanim presijecanjem vrpce i najavom spasonosnog stranog partnera koji će tvrtku spasiti od financijskog kraha.

"Talijanska tvrtka La Distributrice donijeti će svijetlu budućnost sinjskom kraju", kazala je negdje u srpnju 2002. godine stečajna upraviteljica Blanka Tuđen-Mazuth predstavljajući braću Ladini. Predsjednik uprave Gianfranco Ladini tada je najavio brza ulaganja u obnovu tehnologije, promjenu proizvodnog asortimana, novo tržište za Dalmatinku, novo zapošljavanje od 50 do 100 radnika te povećanje plaća. Šest godina kasnije, ništa od najavljenog nije se dogodilo, tvrtka je u stečaju, radnici potražuju devet plaća, a Državno odvjetništvo već se tri godine uporno trudi dokazati brojne nepravilnosti.

Talijani i stečajna upraviteljica oštetili tvrtku za više od 10 milijuna kuna

Naime, DORH je 2005. godine podignu prijavu protiv stečajne upraviteljice 
Tuđen-Mazuth te protiv Gianfranca Ladinija, kao direktora društva La Distributice s.r.l. Trieste G. L., i direktora društva Dalmatinka Nova d.d. Sinj  jer su od ožujka 2002. do travnja 2003., u postupku prodaje imovine društva Dalmatinka d.d. u stečaju, grubim kršenjem zakona i pravila poslovanja pribavili nepripadajuću korist društvima La Distributice i Dalmatinka Nova u iznosu od najmanje deset milijuna kuna, a na štetu društva Dalmatinka d.d. u stečaju i njegovih vjerovnika.

Također, DORH  je došao do saznanja kako su u glavnoj knjizi društva prikazali netočne podatke o vrijednosti preuzetih zaliha od društva Dalmatinka d.d. u stečaju, odnosno za preko dva milijuna kuna su pribavili korist društvu Dalmatinka Nova d.d., a oštetili proračun Republike Hrvatske. Sa svim malverzacijama Dalmatinka je oglodana od 10 milijuna kuna, koje su jednostavno nestale. Houdinijev trik ili normalan rad hrvatskog pravosuđa,prosudite sami?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, unatoč prijavi talijanski vlasnici nastavili su s radom kao da se ništa nije dogodilo. Rezultat je izvješće Nezavisnog sindikata Hrvatske iz 2006. godine koje je uvjete rada u Dalmatinki objasnilo riječima - radni logor.

To je radni logor!

"Izgladnjivanje, šikaniranje, prijetnje i zastrašivanja, kažnjavanje radnika držanjem u iznimno hladnim i vlažnim prostorijama, nelegalne suspenzije, novčani penali od nekoliko stotina kuna, jer su radnici išli na WC ili su se odmakli od stroja. Sve je to nastavak višegodišnje torture u tvornici koja je postala, jedno od najgorih mjesta za rad u Hrvatskoj. Sav taj jad mirno gledaju lokalne vlasti", urlao je prosincu 2006. godine Krešimir Sever tražeći da se zaustavi bezakonje i kršenje ljudskih prava braće Gianfranca i Livia Ladinija.

Tada su izvojevali i svojevrsnu Pirovu pobjedu, s obzirom da su talijanska braća dala otkaz djelatnicima koji su vodili štrajk da im se isplati plaća, a koje je vratio sud na posao.

Pogon Dalmatinke tako je godinama financijski tonuo, a ove godine donesena je odluka o stečaju koja se još uvijek pravnim putem osporava iako se pokazalo kako je tvrtka dužna preko devedeset milijuna kuna. Od toga samo kratkoročne obveze iznose preko trideset milijuna. Stečaj su tražili djelatnici, jer im nisu isplaćivane plaće.  

Ostala samo - glad
 
U poznatom medijskom slučaju, radnici su tada sudu predočili dokaze kako su poslodavci namjeravali svim radnicima nakon 5. rujna prošle godine dati otkaze kao tehnološkom višku te rasprodati svu imovinu tvornice. Organizirali su i zaštitare kako bi onemogućili talijansku braću da iz tvornice iznose robu. No, unatoč dokazima, djelatnici su došli do saznanja kako je Visoki trgovački sud u Zagrebu usvojio žalbu te je stečaj do daljnjeg "otkazan".

Zbog svega ovog, radnici su se odlučili na drastične mjere - štrajk glađu. Nakon godina ljudske i pravne borbe, jedino je to i preostalo. 

Ilko Ćimić 
Foto:Sinj.com

   

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara