Za vrijeme sastanka je Bush izjavio da je debata o ratu, kao i načinu njegovog vođenja, "zdravi" dio demokratskog procesa, a isto tako podvukako kako smatra kako protivljenje ratu ne znači i nedostatak domoljublja.
Bush je već prije toga najavio stvaranje posebnog povjerenstva čiji je cilj uskladiti stavove Bijele kuće i demokratskog Kongresa po pitanju rata u Iraku. Prilikom sastanka sa demokratima je, pak, izjavio da je rasprava o američkoj strategiji u toj zemlji dobrodošla.
Bushove pomirljive riječi mnogi dovode u vezu s činjenicom da su demokrati, osvojivši većinu u oba doma Kongresa, u stanju torpedirati mnoge Bushove zakonske inicijative koje je američki predsjednik smatrao dijelom svog političkog nasljeđa.
U tu je svrhu već sada povučeno nekoliko poteza koji se smatraju ustupcima izbornim pobjednicima. Dosada tvrdoglavi i svojim kadrovima vjeran predsjednik je bio prisiljen žrtvovati ministra obrane Donalda Rumsfelda te odustati od kontroverznog imenovanja Johna Boltona na mjesto veleposlanika u UN. Bush je također pristao na povećanje federalne minimalne plaće, a iz izjava njegovih dužnosnika se vidi i početak zaokreta po pitanju globalnog zatopljenja.
S obzirom da su američki birači, po mišljenju većine analitičara, demokrate na vlast doveli ne toliko zbog oduševljenja njihovom politikom, koliko nastojanjem da izraze nezadovoljstvo s Bushom, vjeruje se kako će do isteka svog mandata 2009. godine američki predsjednik biti prisiljen na još veće i bolnije ustupke.
Bush nastoji demokratsku većinu nagovoriti da izglasa njegov projekt velike reforme obrazovnog sustava, kao i zakone koji se tiču ilegalne imigracije, mirovinskog i zdravstvenog sustava. Od svega je, pak, Bushu najviše stalo da budućim generacijama Amerikanaca ostavi nisku razinu poreza koju drži jednim od svojih najvećih dostignuća, odnosno temeljem dobrih ekonomskih rezultata svoje administracije.
Sastanak s demokratskim čelnicima je, prema izviješćima američkih medija, protekao u dobrom raspoloženju, a priopćenja Bijele kuće tvrde da je postignut konsenzus o mnogim pitanjima.
Međutim, po pitanju Iraka Bush je ostao neumoljiv i, bez obzira što veliki dio javnosti i demokratske većine zahtijeva američko povlačenje, ustvrdio kako bi takav potez imao katastrofalne posljedice.
S druge strane, za vrijeme sastanka je Bush od demokrata uspio izmamiti pljesak kada je rekao da irački premijer Nouri al-Maliki mora iskazati "daleko više odlučnosti" ukoliko želi računati na nastavak američke podrške.
Bush je, inače, za vrijeme izborne kampanje godine 2000. sebe opisivao kao "ujedinitelja" neopterećenog stranačkim kriterijima, te kao dokaz u prilog tome navodio svoj guvernerski mandat u Teksasu, kada je progurao veliki vlastitih zakonskih inicijativa usprkos demokratske većine u državnoj skupštini. Međutim, tek je gubitak republikanske većine u Kongresu 2006. godine Bushu dao priliku da te svoje tvrdnje na federalnoj razini provodi u praksi.
D.A.
Foto: AFP