LEWIS "SCOOTER" LIBBY, bivši glavni savjetnik američkog potpredsjednika Dicka Cheneya nedavno osuđen na dvije i pol godine zatvora zbog krivokletstva i opstrukcije pravde u istrazi o slučaju "Plamegate", je samo nekoliko sati prije odlaska u zatvor primio predsjednički ukaz o pomilovanju kojim se ukidaju odredbe presude o izdržavanju zatvorske kazne.
Libby je prije nekoliko mjeseci proglašen krivim zato što je lagao istražiteljima koji su nastojali otkriti je li Bijela kuća sudjelovala u razotkrivanju Valerie Plame - supruge prema Bushovoj administraciji neprijateljskog diplomata Joea Wilsona - kao tajnog agenta CIA-e. O Plame kao agentici CIA-e je u srpnju 2003. pisao konzervativni kolumnist Robert Novak, pozivajući se na washingtonske izvore.
Razotkrivanje identiteta tajnih agenata u SAD je kazneno djelo, pa je pokrenuta istraga. Tijekom nje su se mnogi demokrati nadali da bi ona mogla Bushov "Watergate", odnosno dovesti do njegovog opoziva, ili barem rušenja njegovih najbližih suradnika kao što su Cheney i politički savjetnik Karl Rove. Međutim, usprkos glasina o širenju istrage, pa i optužnici protiv Rovea, posebni tužitelj Patrick Fitzgerald se zadovoljio tek postupkom protiv Libbyja.
U međuvremenu se kao Novakov izvor sam razotkrio Richard Armitage, bivši zamjenik ministra vanjskih poslova. Fitzgerald je odlučio da se protiv njega, a i bilo koga drugoga ne pokreće postupak. Za Libbyja je, pak, tada bilo kasno - optužen je, a kasnije i osuđen za krivokletstvo i opstrukciju pravde, te je dobio dvije i pol godine zatvora.
Presuda je podijelila američku javnost. Dok su je neki - pogotovo s ljevice - smatrali makar simboličnom pobjedom pravde i osudom Bushove administracije, dotle su neki držali da je Libby najobičniji "žrtveni jarac". To je uključivalo i neke članove porote koja ga je proglasila krivim, a koji su suca molili za blagu kaznu.
Bush je, pak, bio pod žestokim pritiskom konzervativnih krugova da Libbyja, temeljem ustavnih ovlasti, pomiluje. Američki predsjednik je dosada tvrdio da takav ukaz neće potpisivati sve dok se "ne iscrpi redovni pravni lijekovi", odnosno o Libbyjevoj presudi bude odlučio federalni žalbeni sud.
Međutim, kada je taj isti federalni žalbeni sud odlučio da Libby za vrijeme žalbenog postupka ne smije ostati na slobodi, odnosno da mora otići na izdržavanje kazne, Bush je promijenio mišljenje.
"Smatram da je izrečena kazna za Lewisa Libbyja preoštra", obrazložio je Bush svoju odluku u posebnom priopćenju. S druge strane je izbjegao riječ "pomilovanje" i "abolicija", te dodao kako "poštuje odluku porote" kojom je Libby proglašen krivim. Njegov ukaz se tako odnosi isključivo na bezuvjetnu zatvorsku kaznu od dvije i pol godine. Sve ostale odredbe presude - uvjetna zatvorska kazna, 250.000 dolara globe, kao i pravne posljedice presude poput zabrane obavljanja odvjetničke prakse - su ostale netaknute.
Reakcije na Bushovu odluku su, pak, bile prilično predvidljive - demokratski političari su se natjecali u tome kako će je što žešće kritizirati, dok su republikanski političari izražavali zadovoljstvo.
Predsjednik Bush je, inače, rijetko potpisivao pomilovanja, barem ona s nekakvom političkom "težinom". To nije bio slučaj s njegovim prethodnikom Billom Clintonom, koji je posljednji dan u Bijeloj kući proveo potpisujući stotine pomilovanja - uključujući i ona za "ugledne" poslovne ljude osuđene za utaju poreza i slična kaznena djela, a za koje se kasnije ispostavilo da su bili izdašni donatori njegove predsjedničke kampanje.
D.A.
Foto: AFP