IZVJEŠTAJ koji bi trebao dati prvu procjenu rezultata nove američke strategije u Iraku, temeljene na privremenom povećanju broja vojnika, navodi kako su se u prvim mjesecima tek djelomično ostvarili planirani ciljevi.
Američki predsjednik Bush je, suočen s porazom svoje stranke na kongresnim izborima i iznuđenom ostavkom ministra obrane Donalda Rumsfelda, početkom godine usvojio plan o slanju vojnih pojačanja u Irak. Njihova je svrha bila poboljšati sigurnosnu situaciju, zaustaviti sektaško nasilje i omogućiti iračkoj vladi da provede ustavne i druge reforme, odnosno pronađe političko rješenje koje bi američkim snagama dozvolilo da se iz Iraka povuku bez gubitka obraza.
Taj je plan žestoko kritiziran iz redova Demokratske stranke, a pogotovo njenog lijevog, radikalnog protu-ratnog krila koje zahtijeva da se američke snage iz Iraka povuku smjesta, bez obzira na dalekosežne političke i vojne posljedice takvog poteza. S druge strane, Bush i njegove pristaše inzistiraju da treba vremena dok se pokažu efekti takvog plana, odnosno da bi američko povlačenje iz Iraka dovelo do još krvavijeg sukoba sunita i šijita, a da bi sigurnosni vakuum ispunili Iran i "Al Qaeda".
Bush je, nastojeći izaći u susret Kongresu, prihvatio 18 kriterija, odnosno uvjeta koje iračka vlada mora ispuniti želi li računati na nastavak američke pomoći, odnosno vojnih operacija u Iraku.
Izvještaj navodi da je od tih 18 uvjeta ispunjeno njih 8, 2 su ispunjena djelomično, a 8 uopće nije ispunjeno.
Ispunjeni uvjeti se prije svega odnose na poboljšanje sigurnosne situacije u Bagdadu, odnosno smanjenje broja žrtava sektaškog nasilja. Izvještaj također spominje gotovo "čudesan" obrat situacije u provinciji al Anbar, koja je sve donedavno bilo glavno žarište otpora protiv Amerikanaca, a danas je jedna od najmirnijih provincija u Iraku.
S druge strane, iračka vlada nije pomakla ni malim prstom kako bi ispunila političke uvjete koje je postavio Bush. Oni se prije svega odnose na promjene ustava, zakone o raspodjeli zarade od nafte među tri vodeće etnoreligijske zajednice (sunite, šijite i Kurde) te provođenje provincijskih izbora.
Nema sumnje da će i Bushovi pristaše i Bushovi protivnici ovom izvještaju nastojati dati vlastiti "spin", pri čemu Bushu posljednjih dana sve više problema zadaju članovi vlastite Republikanske stranke koji su spremni podržati demokratske stavove o povlačenju.
Većina promatrača političkih zbivanja u Washingtonu, doduše, tvrdi da će situacija biti daleko jasnija kada američki general Petraeus u rujnu bude dostavio daleko opširniji izvještaj. Tada bi efekti Bushove nove strategije trebali biti nešto jasniji, a s njima i konačni rezultat rata u Iraku.
D.A.
Foto: AFP