Foto: AFP
PREMA mišljenju Costasa Lapavitsasa, profesora ekonomije na poznatom londonskom sveučilištu SOAS (School of Oriental and African Studies) bankrot je za Grčku jedina opcija. Post s njegova bloga prenosimo u cijelosti.
Nakon što su pregovori Grčke i kreditora prošlog tjedna bili prekinuti bez postizanja ikakvog dogovora, vrlo je vjerojatno da će Grčka ipak na kraju bankrotirati. Drama koja se odvija na relaciji Atena, Berlin, Pariz govori nam da se oko grčkog bankrota neće uspjeti dogovoriti nikakva suradnja. Razgovori Grčke i kreditora su okrutno natjecanje kojim dominira tzv. Troika: Europska unija, Europska centralna banka i Međunarodni monetarni fond.
Interesi korporacija u suprotnosti su interesu ljudi
Interesi i prava ljudi diljem Europe zanemaruju se na svakom koraku. Pregovori se odvijaju u tajnosti. Grčku, na čelu čije vlade je neizabrani bankar centralne banke, u pregovorima zastupa tim političara i tehnokrata čiji je krizni učinak poprilično jadan. Unajmili su bankare poznate svjetske agencija za financijsko savjetovanje Lazard Freres te jednu od najpoznatijih svjetskih odvjetničkih kompanija Cleary Gottlieb čije je sjedište u New Yorku. Obe kompanija poznati su kao stručnjaci za javne dugove, iako se rezultati njihove stručnosti u praksi još uvijek očekuju. Strane kojima Grčka duguje novac zastupa Međunarodni Institut za financije (International Institute of Finance, IIF), samoprozvani glasnogovornici bankara. Ostali vjerovnici, uključujući i investicijske fondove nemaju kolektivne zastupnike.
Uvjeti Troike
Troika je prihvatila da grčki dug mora biti sveden na održive razmjere, no također zahtjeva da ta redukcija grčkog duga, makar naizgled ostavlja dojam voljnog pristanka. Ako bi kreditori bili prisiljeni na opraštanje duga, imalo bi to težinu grčkog bankrota, što bi banke i financijska tržišta bacilo u krizu. Troika bi ujedno htjela da se redukcija duga dogodi uz uvjete koji bi trenutno omogućili nove pozajmice Grčkoj, koje su nužne kako bi ta zemlja mogla nastaviti plaćati svoje dugove. Ujedno Troika bi rado da dugovi koji su u vlasništvu službenih tijela, poput ECB-a ostanu nesmanjeni.
Zbog takve politike Troike u kojoj privatni kreditori moraju smanjiti svoja potraživanja prema Grčkoj za više od 50 posto, dok se dug kojeg je vlasnik ECB ne planira smanjivati, vrlo je teško postići bilo kakav dogovor.
Grčki dug iznosi 200 milijardi eura. Pola tog duga pripada grčkim bankama, fondovima zdravstvenog osiguranja i drugima koji su prvi na redu kojima prijeti teret mjera štednje ("šišanje"). Manje od četvrtine duga u vlasništvu je međunarodnih banaka dok je ostatak u vlasništvu fondova za rizična ulaganja.
Sporazum koji predlaže Troika usmjeren je prema interesima kreditora, pogotovo međunarodnih banaka. Nominalna vrijednost duga smanjila bi se za 50 posto, dok bi ostatak duga bio zamijenjen dugoročnim obveznicama s niskom kamatom, manjom od 4 posto. Nove obveznice podlijegale bi britanskom zakonu koji favorizira kreditore.
Gubitnici i dobitnici
Gubitci međunarodnih banaka bili bi umjereni. No, usprkos tome, banke se bore za što višu kamatu, premda je njihova pregovaračka pozicija znatno oslabljena jer njihova likvidnost i kapital ovise o državi. Najveće gubitke snosile bi grčke banke koje bi vjerojatno bankrotirale. Stoga Grčka očajno traži nove pozajmice kojima bi dopunile kapital svojih banaka. Novim pozajmicama najveći dio očekivanog smanjenja duga bi time bio poništen. Velik udarac podnijeli bi grčki fondovi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, kao i mali dioničari.
Fondovi za rizično poslovanje kupovali su grčki dug po niskim cijenama u nadi da će im biti plaćeni u cijelosti. S obzirom na to da Grčka mora platiti dug koji dospijeva u ožujku u iznosu od 15 milijardi eura, moguće je da će velike količine sredstava europskih poreznih obveznika biti prebačeni na račune strvinarskih fondova za rizično poslovanje.
Špekulante bi se moglo prisiliti na sporazum tako što će se primijeniti grčki zakoni, no ako redukcije duga ne budu dobrovoljne, mogle bi se dogoditi različite lančane reakcije na financijskim tržištima.
Čak i u slučaju drugog bailouta šanse za spas Grčke su gotovo nikakve
Najveći problem s dogovorom o grčkom dugu je u tome što su šanse da će novi bailout Grčkoj dugoročno biti od koristi gotovo nikakve. Izvorni plan bio je da se dug do 2020 sreže na 120 posto BDP-a. No, programi za "spas" Grčke, zemlju su u posljednje dvije godine bacile u pravu depresiju. Prognoze MMF-a su da će Grčki dug do 2020. biti znatno veći, te svakako neodrživ. MMF traži dodatne redukcije duga. No, cijena toga su još veći rezovi plaća, mirovina i javne potrošnje. Društvene posljedice na već oslabjelu zemlju bit će užasne, puno teže od lakoće provođenja političkih odluka kojima se provode mjere štednje.
Bankrot kao jedina svjetla opcija Grčke
Jasno je da redukcija duga koju zagovara Troika Grčkoj neće donijeti puno dobroga. Troika bi trebala preuzeti odgovornost za vlastita predviđanja i odustati od šarade "šišanja". Grčka mora proglasiti bankrot na suveren i demokratski način te odmah proglasiti prestanak plaćanja dugova.
Nakon bankrota, Grčka bi trebala provesti javnu reviziju svojih dugova te odlučiti što će od njih platiti i kako. Cilj bi trebao biti ponovno pokretanje gospodarskog rasta i izbjegavanje poremećaja osnovnih socijalnih davanja. Dug se mora poništiti, a to uključuje i poništavanje duga koji je u vlasništvu Troike. Potom je nužno provesti pregovore s kreditorima, ali pod punim nadzorom javnosti. Jedino se tako može završiti ova horor saga, nakon čega grčko društvo može poduzeti prve korake na dugom putu oporavka.