PREDSJEDNIK Stjepan Mesić mogao je poručiti Vladimiru Zagorcu da dođe i brani se, da kaže istinu, uz uvjerenje, koje pripada svima nama, o nepristranom suđenju, bez političkih pritisaka, tvrdi umirovljeni predsjednik Ustavnog suda Republike Hrvatske Jadranko Crnić.
Crnić je sudjelovao u pisanju izmjena Ustava kojima su, nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana, smanjene ovlasti predsjednika Republike. Tvrdi da Mesić u vrijeme pisanja tog Ustava nije pokazivao želju da preuzima drugačiju kontrolu i moć od one koja mu je izmjenama Ustava povjerena.
"Sudeći po onome što inače znam o Mesiću, nisam ga ni tada ni kasnije doživljavao kao čovjeka koji bi kršio trodiobu vlasti", procjenjuje Crnić, koji odgovara i na teze da je predsjednika u "protuustavnom" smjeru mogla ponijeti misao povrata ukradenog novca za obranu Hrvatske.
Crnić smatra da je zapravo nemoguće govoriti o kršenju Ustava, u najmanju ruku prije nego bude poznat, ali i verificiran, sadržaj DVD-a kojeg je general Zagorec predočio sudu u Beču, na kojem je snimljen razgovor između generala i predsjednikovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Saše Perkovića, pa se gotovo treba upitati na čemu se sada zasnivaju bilo kakve optužbe o bilo kome.
Podsjetimo, Zagorčevi odvjetnici tvrde, da je Perković u tom razgovoru ponudio Zagorcu status svjedoka pokajnika u zamjenu za informaciju o tajnim računima na koje su "sjedala" sredstva namijenjena obrani Republike Hrvatske. Mediji špekuliraju da je to bio Mesićev pokušaj da pred kraj mandata ispuni svoje najveće predizborno obećanje – povrat ukradenog novca, te da je u tom zanosu učinio ono što mu Ustav ne dopušta, a to je pregovaranje sa optuženikom Zagorcem i davanje ponuda za njegov bolji položaj pred hrvatskim sudstvom, odnosno manja kazna u zamjenu za informacije.
U diobi vlasti stavak 2. članka 4. Ustava upućuje: Suradnja u diobi da, preuzimanje funkcija ne
Crnić tvrdi da Mesić ni u kojem slučaju ne može zamijeniti DORH i provoditi vlastitu istragu, koliko god da mu to puno značilo, kako bi ispunio ono što je obećao biračima, niti davati spomenute ponude, jer bi to značilo preuzimanje funkcija Državnog odvjetništva.
"Već sam rekao da govorimo o nepoznanicama. Moj životni credo je da u ljude treba vjerovati i da je svako olako optuživanje bilo koga vrlo opasno, i da treba poći od pretpostavke da većina ipak postupa u okviru svojih dužnosti i ovlasti. Tu smo i na načelu diobe vlasti koja govori o suradnji ali ni na koji način ne dovodi u pitanje samostalnost i neovisnost sudbene vlasti, koja je prema izričitoj odredbi članka 117. Ustava samostalna i neovisna" ističe Crnić.
Stavak 2. članka 93. Ustava: Predsjednik se brine za stabilnost državne vlasti
Argument iz Ustava koji u posljednje vrijeme iznosi HSLS-ovac Zlatko Kramarić koji kaže kako predsjednik države svojom intervencijom u slučaju istrage protiv umirovljenog generala Vladimira Zagorca nije prekršio Ustav, jer je njegovo pravo intervenirati u "ovako krupnim stvarima" odnosi se na članak 97. Ustava , prema kome Predsjednik "obavlja druge dužnosti određene Ustavom".
Crnić smatra da je Kramarić spominjući tu odredbu najvjerojatnije govorio i o članku 93. Ustava. To je odredba koja nalaže da se predsjednik "brine za redovito i usklađeno djelovanje te stabilnost državne vlasti". Umirovljeni predsjednik Ustavnog suda smatra to možda najvećom Mesićevom brigom i odgovornosti. Međutim, ta briga ga ne bi amnestirala od miješanja u sudbenu vlast jer je "trodioba vlasti svetinja".
"Te druge dužnosti predsjednika nisu nimalo apstraktne, nego vrlo jasne i određene i ne može se govoriti da bi se pod okriljem tog članka moglo ulaziti u ovlasti pravosuđa, koliko god ta stvar bila krupna ili ne. Ustav ga obvezuje da o tome brine, ali ne u smislu da preuzme pravosudnu vlast u najširem smislu te riječi", tvrdi Crnić, koji kaže kako bi teško povjerovao da bi Mesić kršio te odredbe, tim više što je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić potvrdio da je imao informacije iz Ureda predsjednika o predsjednikovim namjerama, vezanim uz kontakt sa generalom Zagorcem.
Tko se zanio? Perković ili Mesić?
Crnić smatra da je moguće da se Mesić zanio u želji da sazna gdje je novac od obrane otišao. "Ako bi to bilo tako, ni tada to ne bi smjelo biti u funkciji istrage ili bilo čega što bi trebalo mirisati na pravosudnu vlast", kaže on.
"Predsjednik ni u kojem slučaju ne bi mogao dogovarati smanjenje kazne, nuditi status svjedoka - pokajnika, a upitao bih se kako bi se takav status nudio onome koji tvrdi da nije kriv. Predsjednik je mogao svog savjetnika poslati da razgovara o slučaju, i kako sam već rekao, pozvati generala da kaže istinu, da vjeruje u pravosuđe i njegovu neovisnost od politike, ali ne više od toga. Mi ne znamo koji je bio nalog predsjednika savjetniku, da li je ovaj sam otišao dalje od toga", napominje Crnić.
"Poštivanje hrvatskih zakona je minimum pristojnosti", poentira Crnić, "unatoč i nekim negativnim primjerima iz prošlosti, vrijeme da se vjeruje hrvatskom pravosuđu, a najmanje bi u to trebali sumnjati ljudi koji su svojim sudjelovanjem u ratu pridonijeli stvaranju naše države".
"Vrlo sam dobro poznavao baku i majku generala Zagorca, a i on je dijelom rastao u mom Dugom Selu. Sada je umirovljeni general Hrvatske vojske, i siguran sam da je obveza svakog, bez obzira tko je i što je, pa tako i generala, poštovanje zakona, i da si netko na njegovoj poziciji ne bi trebao priuštiti da se ne odazove pozivu pravosuđa, već vjerovati u njega", zaključuje Crnić.
A.B.