Foto: Goran Mehkek/Cropix
PA ŠTO ako je prosvjed novinara HRT-a okasnio? Možda još nije kasno. Pa što ako su flastere na usta stavili čak i oni koji ni pred mikrofonom nisu imali što reći? Možda ni za njih nije kasno. Pa što ako je stanje novinarskih sloboda na Hrvatskoj radioteleviziji već došlo do terminalne faze? Možda se ipak dogodi čudo.
Evo, jedno čudo već se dogodilo. Novinari HRT-a prosvjedovali su protiv cenzure. Nisu to učinili na samom početku, kad je Hloverka imenovana urednicom. Nisu prosvjedovali ni kad je pukla afera s "mafijom na HRT-u". Ni u prvom slučaju cenzure, prve uredničke smjene, prve zabranjene teme i prvog zabranjenog gosta. Nisu se solidarno digli na prosvjed kod prve opomene pred otkaz izrečene zbog verbalnog delikta. Nisu htjeli potpisivati peticije kad su im stavljane pod nos i šutjeli su kad god su dobili emisiju ili plaću.
Pa što ako je Latin s Hloverkom vodio rat protiv neradnika?
Ali sada su napokon digli prazne papire, zaljepili usta flasterima i krenuli u prosvjed. Pa što ako ih je predvodio Denis Latin, nesuđeni predsjednički kandidat, koji je prije dvije godine s Hloverkom Novak Srzić (da, "tom" Hloverkom) potpisivao peticiju (da, peticiju), protiv novog šefa ogranka HND-a Nikole Kristića okrivljujući ga da s grupom sljedbenika "provodi neviđenu manipulaciju i prijevaru" te da "destabilizira televiziju i ljude potiče na nerad i pobunu". U ovom trenutku, evo baš sad, čovjek ima razloga za nezadovoljstvo: neće biti predsjednik i nema više emisiju. A nema ni lijepu plaću. Da ima, vjerojatno bi imao i što izgubiti.
Cenzura kao nacistička čistka: jednog dana pokucat će i na vaša vrata
Pa što ako su u prosvjed krenuli i oni koji pod tom istom Hloverkom uredno rade svoj posao, potpisuju cenzurirane emisije, prešućuju sve manipulacije, s gnušenjem odbijaju razne peticije i ponašaju se kao da tuđa profesionalna briga nije ujedno i njihova. Ali eto, pokazalo se da je cenzura kao nacistička čistka: koliko god je izbjegavali i prešućivali, jednog dana pokucat će na vaša vrata, a onda više neće biti nikoga da ustane u vašu obranu.
Zato je bolje uloviti zadnji vlak. Osim toga, ovakav prosvjed dobra je prilika da se oni koji su do jučer šutjeli, promoviraju u borce protiv cenzure. Bolje oni, nego neki drugi. Da ih slučajno sutra, kad se budu dijelile spomenice za borbu protiv Hloverke, netko ne pita gdje su bili kad je grmilo. A sad očito grmi.
A kad će se s flasterima započinjati Dnevnik?
Ali dobro, nećemo biti sitničavi. Nećemo sad grintati zbog činjenice da je cenzura na Prisavlju odavno prerasla dimenzije "flastera" i da je vrijeme za "kuke i motike", za "traktore i kombajne" kojima će se "uzorati HRT". U ovakvoj državi treba se zadovoljiti i malim stvarima.
Možda, ali samo možda, Zoran Šprajc osvanut će jednog dana u središnjem Dnevniku s flasterom na ustima. Kao što je svojedobno Stanković započeo svoju emisiju s natpisom "Zatvoreno, solidarizirajući se na taj način sa smijenjenim kolegom Tihomirom Ladišićem. Možda će svi urednici započinjati svoje emisije na HRT-u s flasterima na ustima, možda će za mjesec dana i netko od predsjedničkih kandidata doći na sučeljavanje na HRT s flasterom na ustima. Ili će napokon netko glasno progovoriti.
Zašto novinari šute čak i kad ne moraju?
Iz nekog teško objašnjivog razloga, hrvatski novinari vole šutjeti čak i onda kad ne moraju. Godinama se već organizira onih "Pet minuta gromoglasne tišine", kao da novinarima nisu dovoljno začepljena usta, pa će netko primijetiti da opet napadno šute. Sada i HRT-ovci šute, iako s flasterima. A kad će svi oni koji su prisiljeni šutjeti napokon progovoriti? Ne kao pojedinci, nego kao struka?
Ali ponavljamo, ne treba biti sitničav, ne treba kvariti trenutak, barem ne u ovom trenutku. Jer na Prisavlju se dogodilo čudo. Doduše, o njegovim posljedicama tek će se razgovarati, kao što će o njegovim razmjerima svatko imati svoje mišljenje. Iz perspektive javnosti sigurno je jedno: treba biti zahvalan na malim milostima. A iz prisavske? Ako ništa drugo, pokazali su solidarnost u zaštiti vlastite profesionalne slobode. Prvi puta u dugo dugo vremena.
A što kad Hloverka ode?
Pa ipak, evo na kraju još jedno pitanje za diskusiju: što će biti kad Hloverka jednog dana ode? Hoće li cenzurirana profesija na HTV-u procvjetati ili će tek otkriti svoje pravo lice koje se sakrilo iza Hloverkinog? Ajmo opet vjerovati u čuda, dobro nam je krenulo.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje