Desničarski ekstremizam je plod bolesnog društva
Foto:Hina
NEDAVNO me pogodila misao da je najveća demokracija na svijetu podržala nejednakost spolova, oblik diskriminacije za koji sam smatrao da izumire u razvijenom svijetu, piše Goran Buldioski za EUobserver.
Budući da europsku politiku proučavam već godinama, znam da kandidati ekstremne desnice koji otvoreno ismijavaju i demoniziraju progresivnost populacije ne stižu nikamo. Ali najviše me plaši to što im mediji daju prostor. Time što ne poštuju prava koja su integrirana u naša društva, progresivci su veoma oštetili principe demokracije.
Nejednakost hrani ekstremizam
Sve se ovo može potkrijepiti brojkama. Bogatstvo se sve više koncentrira na vrhu, tako da 10 posto najbogatijih ima prihode koji su 10 puta veći od 10 posto najsiromašnijih. 1980. godine ta je razlika bila iznosila 7 puta. To je šokantna brojka, ali konstantno raste, bilo u dobrim ili lošim vremenima.
Jasno je da je u ranim danima kapitalizma nejednakost bila i veća, ali danas ljudi znaju mnogo više o elitama nego ikad prije. Dijelom i zbog boljih mehanizama odgovornosti, živimo u dobu najveće transparentnosti rada vlada diljem svijeta.
Nepoštenje u srcu populizma
Ako ljudi osjećaju da vlada postoji samo da bi djelovala u korist elita, imaju pravo to smatrati nepravdom. Kad se ta nepravda upari sa nejednakošću, dolazi do pobune. Glavne stranke ne čine ništa oko toga te misle da mogu samo dalje po svome. Svojom neaktivnošću nisu ljudima ostavile izbora nego da se okrenu ekstremističkim grupama koje su prilagodile svoje poruke.
Ranije ove godine, oko 200.000 Austrijanaca srpskog podrijetla glasalo je za kandidata radikalne desnice Norberta Hofera na predsjedničkim izborima. Zašto? Hofer je obećao zaštititi sve katolike od muslimanske 'invazije'.
Samo par godina ranije, austrijska je radikalna desnica napadala one srpskog podrijetla jer ih je smatrala manje vrijednima. Ali živimo u dobu saveza koji se stalno mijenjaju. Stvara se novi koncept multi-kulturalnog društva, a radikalna desnica okreće manjine jedne protiv drugih. Austrijski Srbi protiv Austrijskih Turaka, Pakistanci i Indijci u Velikoj Britaniji protiv Poljaka tijekom Brexita. Možda je to i bilo za očekivati od radikalnih stranaka.
Političari se okreću populizmu da riješe političke muke
Ne bismo trebali očekivati reakciju većih stranaka, jer su i one prihvatile anti-imigrantsku retoriku. Vidimo to u Velikoj Britaniji, koja razmišlja o napuštanju Europske konvencije o ljudskim pravima. Stvar je u tome da bi onda britanski parlament koji je u datom trenutku na vlasti odlučivao što je to ''pravo''. Lako je zamisliti da britanski građani dobiju više prava od imigranata ili tražitelja azila.
Trump je dobar za TV
Mediji su također odigrali ulogu u rastu ekstremizma. Što su TV kuće više prikazivale Trumpa, više ih je ljudi gledalo, što je značilo veće profite. Trump se prodaje, drugim riječima. Ali koja je cijena?
Trebamo nešto učiniti oko toga da se Trumpu dopustilo da dominira programom. U Europi postoje mnogi primjeri ozbiljnih i odgovornih medija. Grčka je praktički zabranila stranci Zlatna Zora da se pojavljuje na bilo kojoj stanici koja nije u vlasništvu te stranke.
Svijet se odmaknuo od vrijednosti na kojima su bazirane demokracije Europe i SAD-a. Ali, ovo nije vrijeme da oplakujemo okolnosti koje su nas dovele do ovog. Moramo početi iznova borbu za ojačavanje tih vrijednosti u našim zajednicama i u našim životima. Za veće političke stranke to će značiti slušanje, a ne pričanje, za promjenu. Danas je dobar dan za početi s tim, zaključuje Buldioski.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati