Foto: Index/Pixsell/Patrik Maček

IGRA Mosta gdje je istovremeno glumio vlast i oporbu srušila se krajem prošlog tjedna u svega desetak sekundi. Premijer Plenković nije mogao proći preko toga da su trojica ministara glasala protiv vlastitog kolege. Činjenica je da tako nešto ne bi dopustio premijer bilo koje zapadne vlade – vlada je po definiciji kolektivno tijelo i ministar koji na plenarnoj sjednici glasa protiv, naredni trenutak daje ostavku ili mandat na raspolaganje (eventualno u nekom svjetonazorskim pitanjima ministar može biti suzdržan).

To što Plenković nije dao Mostovcima da se sami izjasne, ne mijenja na suštini – ova koalicija koju Petrov voli zvati suradnjom je bila već mjesecima trula i nefunkcionalna. Približavanje lokalnih izbora pokazalo je da sve sukobe u koaliciji, a sjedenje Mostovaca na dvije stolice – primjerice konkretno optužbe oko Agrokora i istovremeno prihvaćanje Lex Agrokora postalo je već i naporno i dosadno. Stranka u koaliciji se mora odrediti. Ili si u timu ili izlaziš.

No, ono što svakako možemo sada zamjeriti Plenkoviću su bajkice o tome kako se nije ništa posebno dogodilo. Dogodio se pad Vlade i dogodio se nestanak vladajuće većine. Kratko i jasno – dogodilo se nešto što se može razriješiti samo izborima.

Talijanski model

Hrvatima se počeo događati talijanski model – kratke i nestabilne vlade, uz sve luđe i luđe koalicije sve lošijih političara. U susjednoj Italiji Vlade su se desetljećima mijenjale češće nego jednom godišnje, živopisna politička scena na kojoj su svi od fašista do komunista nikako se nije stabilizirala. No, Italija je imala i ima nešto drugo. Jaku državnu službu koja funkcionira neovisno o vladama. Hrvatska, gdje ministar treba sve gurati je nešto sasvim drugo.

Ono što je pitanje sada – zašto se uopće razmišlja o nekim slaganjima i preslagivanjima i zašto HDZ laže i sebe i javnost da ima većinu? Odlaskom Mosta u Saboru HDZ matematički ostaje bez vladajuće većine. I to treba jasno reći. Pri tome Most, iznerviran i pomalo osramoćen načinom kako je izletio iz koalicije, opremljen vjerojatno i fotokopijama zanimljivih dokumenata, postaje najjača oporba HDZ-u.

Prazna priča o preslagivanju

Postoje istina neki izračuni po kojima bi se magičnih 76 glasova moglo nekako navući, kako bi ostala ova Vlada s Plenkovićem, dok bi predsjednik Sabora postao Jandroković. No, to su samo priče, iz nekoliko razloga.

Prvo, nedavno iskustvo je pokazalo da 76 glasova nije dovoljno. S time imate tek formalnu većinu i nedostatak bilo kakve operative. Gotovo uvijek je netko od zastupnika bolestan ili zauzet, čak i službeno – od Parlamentarne skupštine Vijeća Europe nadalje. S takvom tankom većinom ni puno veći igrači od Jandrokovića ne mogu zadržati većinu potrebnu za rad.

Drugo, za takvu većinu (obzirom da s HDZ-om ne žele ni SDP ni HNS ni IDS, a sada ni Most, dok je Živi zid još od prije jasan – želi biti oporba) Plenković bi morao sakupiti sve i sva. Od par predstavnika krajnje desnice do manjinaca. Svaki glas bi se plaćao ministarskim i sličnim mjestima, a što bi Pupovac tražio i dobio za svoja tri glasa – ne želimo ni zamišljati. HDZ-u bi se mogli slatko smijati kako ispunjava želje svog već preko 20 godina omiljenog manjinskog partnera.

Bilo kakvo preslagivanje tražilo bi i ponovnu podjelu mjesta u saborskim odborima, koji su sastavljani tako da dosadašnja većina ima većinski glas, npr. odbor od 11 ljudi ima pet oporbenjaka i šest iz redova vladajućih. Odlaskom Mosta – u praktično svim saborskim odborima oporba ima većinu. Možete li zamisliti dogovor čak i oko toga? Vuklo bi se tjednima i mjesecima.

Postoji li mogućnost nekih "pretrčavanja" u većinski tabor? Postoji uvijek, no valjda su se već naučili da takvi politički ne traju dugo. A i pitanje je političke cijene koju traže i koliko bi Plenković bio spreman istu platiti – time bi oslabio svoj upravo ojačani položaj u HDZ-u.

Novi izbori

Vrlo je moguće da je u pitanju predizborna igra – Plenković je zaključio kako je trenutno HDZ po popularnosti bitno bolji od SDP-a (i je), kako se SDP neće popraviti dok ga se vodi kako ga se vodi (i neće) te je iskoristio sukob s Mostom za izazivanje novih izbora. Stabilizirao svoj položaj i očekuje nekoliko zastupnika više. No, onda to treba jasno i reći – prekinuti s glupostima, reći da se koalicija raspala i da idu novi izbori.

Mandat treba vratiti građanima, kako bi građani odlučili tko je u ovom cirkusu u pravu. Zašto? Zbog Hrvatske. Država ne može funkcionirati bez Vlade. Ne može se raditi bez urednog Sabora. Već postoji hrpa zakona gdje možemo biti kažnjeni jer smo izišli iz rokova koje daju europske direktive (npr. Zakon o koncesijama kasni već punu godinu), a u ovakvom stanju i uz ovako nestabilnu vlast gotovo je nemoguće očekivati neke ozbiljnije reforme tipa uređenja pomorskog dobra ili reformskih poteza u gospodarstvu.

Samo je pitanje – koliko će trajati da se prihvati istina, hoće li to biti glasanje o povjerenju ministru Zdravku Mariću (da, mora se održati neovisno je li Petrov predsjednik Sabora, rokovi su tu definirani Poslovnikom Sabora), ili će se vlast na veselje novinara razvlačiti još nekoliko mjeseci.

Neke stabilnosti tu nema – dakle na izbore što prije, pa što narod odluči! A što ako narod opet izabere hrpu nesposobnih? Pa, kao i uvijek u demokraciji – vlast je pametna ili glupa, sposobna ili nesposobna, upravo kako narod odluči. Vlast je u demokraciji slika naroda. A to što nam se ta naša slika iz ogledala često ne sviđa, to je naš problem.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala