Foto: Getty Images

IAKO je po službenoj doktrini Katoličke crkve homoseksualni čin “suštinsko moralno zlo”, a homoseksualnost “objektivni poremećaj”, to ne zaustavlja brojne homoseksualce u namjeri da postanu katolički svećenici.

>> NOVI SKANDAL Bliski papin suradnik se predozirao na homoseksualnim orgijama

Da je tomu tako znamo i zahvaljujući brojnim seks-skandalima u Vatikanu, u kojem se svako malo otkriju neke raskalašene orgije kardinalovih tajnika i drugih pripadnika vatikanskog klera. Dapače, u Rimu je odavno javna tajna da se u Vatikan mnogo više naručuju seksualni radnici, a ne radnice.

Među američkim svećenicima 15 do 50 posto homoseksualaca

Zašto se, dakle, toliki broj homoseksualaca odlučuje postati katoličkim svećenicima? Odgovor na to pitanje nudi knjiga “The Sex Effect” američkog novinara Rossa Benesa, koji je detaljno istražio ovu tematiku. Benes navodi da ima nekoliko razloga za taj fenomen, od kojih je prvi taj što religiozni homoseksualci misle da će biti zaštićeni od homofobne okoline ako postanu svećenici. Naravno, paradoks takvog razmišljanja ogleda se u tome da Katolička crkva itekako sudjeluje u proizvodnji homofobije od koje ti homoseksualci bježe.

Prema nizu istraživanja među američkim katoličkim svećenicima, njih od 15 do 50 posto su homoseksualci, što je veći postotak od broja gay ljudi u općoj populaciji. Naravno da postoci značajno variraju, jer je zbog tajnovitosti teško postići da se svi katolički svećenici koji su ujedno i homoseksualci oko toga nekome povjere, pa i u anonimnom sociološkom istraživanju.

Celibat jedan od razloga zaređivanja

Dodatni razlog velikog broja homoseksualaca među katoličkim klerom je celibat. Naime, ako se heteroseksualni katolički svećenik zaljubi u ženu, on će u mnogim slučajevima napustiti svećenstvo i izabrati ovozemaljsku ljubav i užitke puti.

No, kako skoro do ovog stoljeća brak s osobom istog spola nije nigdje na svijetu bio moguć za homoseksualce, homoseksualni katolički svećenik koji se zaljubio u muškarca nije na raspolaganju imao opciju braka s čovjekom kojeg voli, te bi u mnogim slučajevima ostao svećenik i, naravno, kršio celibat. Kako je sve veći broj heteroseksualnih svećenika zbog celibata napuštao svećenstvo, postotak homoseksualnih svećenika se povećavao.

U psihološkom smislu, mnogi homoseksualni katolički svećenici sublimiraju svoju seksualnu žudnju u religijsku ekstazu i potrebu da pomažu drugim ljudima, što u praksi ne dovodi uvijek do najboljih rezultata. S jedne strane tu ima mnogih dobrih i plemenitih svećenika koji su puni milosrđa, dok su s druge neki homoseksualni svećenici ujedno i najzagriženiji homofobi, koji drže propovijedi protiv LGBT prava i pozivaju na progon gay ljudi. Također, neki se nadaju da će celibat pitanje njihove seksualnosti učiniti irelevantnim.

Papa Benedikt: Homoseksualni svećenici su jedna od najvećih mizerija Crkve

Prethodni papa, Benedikt, je čak svojedobno izjavio kako su homoseksualni svećenici “jedna od najvećih mizerija Crkve”, te da se Crkva mora boriti protiv toga da “celibat ne postane sinonim za tendenciju ka homoseksualnosti”.

Sjevernoamerička biskupska konferencija je pak jednom poručila kako je “stalna borba spriječiti da kler ne padne pod potpunu dominaciju homoseksualnih muškaraca”.

Moglo bi se zaključiti kako tvrdolinijaška homofobija Katoličke crkve zapravo proizvodi uništenje reputacije ove institucije, i to tako što brojni homoseksualci od društvene i svoje internalizirane homofobije bježe u zagrljaj Crkvi i postaju svećenici. A kada se to dogodi, ipak ne mogu odoljeti zovu puti i s vremena na vrijeme organiziraju gay orgije, koje su pak vrhunska medijska roba i savršen argument protiv standardnog katoličkog moraliziranja.