ODLUČNOST njemačkog kancelara Gerharda Schroedera i francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca da spase europski ustav od vjerojatnog neuspjeha britanskog referenduma i blokade ratifikacije europskog temeljnog zakona koja bi iz toga proistekla, kao i podrškom koja je pružena stvaranju europskih industrijskih" superprvaka", predstavljaju osnovne poruke francuskonjemačkog ministarskog vijeća održanog prošlog tjedna.

Iako je na trećem sastanku njemačko-francuskog ministarskog vijeća, odnosno redovitom polugodišnjem sastanku dviju vladu u gotovo punom sastavu (praksa koja je uvedena prošle godine nakon proslave 40. godišnjice Elizejskog ugovora) istaknuta mogućnost usuglašenja teksta europskoga ustava na idućem euro-summitu, 17. i 18. lipnja u Bruxellesu, Chirac izražava zabrinutost zbog kasnijeg procesa ratifikacije ustava.

"Ne mogu zamisliti da bi Ustav, to bitno oruđe europske integracije, mogao biti napušten", rekao je Chirac, U slučaju takvog "incidenta", kaže francuski predsjednik, ostavio bi se rok od dvije godine, u kojem bi Europsko vijeće tražilo dogovor (ustav i tako ne bi stupio na snagu prije 2009. ), odnosno vršilo pritisakana zemlje koje odbijaju ratifikaciju, a u nedostatku potrebne jednoglasnosti svih 25 članica, ustav bi se primjenjivao samo na zemlje koje su ga ratificirale.

Francuska je strana na navedenom sastanku podržala njemačku diplomatsku kampanju za dobivanjem statusa stalne članice Vijeća sigurnosti UN, dok je Chirac i službeno pozvao njemačkog kancelara da 6. lipnja sudjeluje na svečanostima u povodu 60. obljetnice savezničkog iskrcavanja u Normandiji - poziv za koji je Schroeder rekao kako mu ukazuje "veliku osobnu čast " ali da istodobno predstavlja i " gestu od kapitalnog povijesnog značenja".

Ipak, posljednji će njemačko-francuski sastanak ostati zapamćen po inicijativi stvaranja velikih europskih koncerna, "industrijskih superprvaka ".

Chirac je pohvalio mjere koje su Berlin i Pariz poduzeli radi pokretanje privredne obnove, ali istodobno naglasio da je " trogodišnja ekonomska kriza najteža od svih koje su Europu pogodile u zadnjih šezdeset godina", s brojnim teškim posljedicama, posebno socijalnim.

Dvije vlade su posljednjih mjeseci pred sličnim ekonomskim problemima i posustalim privrednim rastom vodile zasebne makroekonomske politike, ali i umnožile pozive svojim industrijalcima da se regrupiraju po uspješnoj metodi EADS-a, drugog po snazi aeronautičkog konzorcija u svijetu, jedne od veoma uspješnih i veoma rijetkih transeuropskih fuzija: francuske Matra A?rospatiale, njemačke Dase i španjolske Case.

Nijemci oklijevaju kad je u pitanju stvaranje velikog europskog pomorskog konzorcija, a Francuzi kad je posrijedi željeznički promet. Osnutak farmaceutskog diva nedavno je probudilo stare sumnje preko Rajne, kad je francuska tvrtka Sanofi-Synth?labo "progutala" Aventis (fuziju njemačkog H?chsta i francuskog Rh?ne-Poulenc ), uz podršku francuske države.

Izgledi da bi njemački Siemens mogao otkupiti jedan dio Alstoma, ponosa francuske industrije, odnosno njegov sektor za izgradnju nuklearnih turbina, a sve u okviru hvaljene utrke "europskih superprvaka" - o čemu su složno govorili Chirac i Schroeder - mogli bi umanjiti njemačku ljutnju zbog Aventisa, pa je njemački kancelar kratko prokomentirao kako je oko tog vida prekorajnske suradnje "alles klar" - sve jasno.

"Crna točka" u njemačko-francuskim odnosima, kako se izrazio Chirac, jest nedovoljno poznavanje jezika onog drugog naroda, na što je kancelar, koji govori samo njemački, dometnuo da njegova trinaestogodišnja kći, koja u školi uči francuski, "postiže vidne napretke".