Genetika ipak "krivac" za (homo)seksualnu orijentaciju?

Genetika ipak "krivac" za (homo)seksualnu orijentaciju?

NAJNOVIJA istraživanja donijela su preokret kada je riječ o uzroku seksualne orijentacije. Naime, ista pokazuju kako se geni majki čiji su sinovi homoseksualci razlikuje od gena majki čiji sinovi to nisu.

Ova nova saznanja, objavljena u novom izdanju američkog specijaliziranog časopisa "Human Genetics", kažu kako kr gotovo jedna četvrtina majki koje su imale više od jednog sina za čiju se seksualnu orijentaciju ispostavilo da je homoseksualna, obrađuju X kromosom u svojim tijelima na isti način.

Najnovija istraživanja "potvrđuju da postoji jaka genetička osnova za seksualnu orijentaciju, te da se kod nekih homoseksualaca radi o X kromosomima", rekao je Sven Bocklandt, jedan od istraživača na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu.

Dok su se ljudi kroz povijest više bavili odnosom prema homoseksualnosti nego uzrokom iste,  poveznica između genetike i seksualne orijentacije jedna je od glavnih tema više od stoljeća. Nekoliko je znanstvenika pokušalo pronaći gene koji bi mogli odrediti hoće li osobe biti homoseksualne ili heteroseksualne orijentacije. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Za ova se saznanja još uvijek ne može sa sigurnošću reći da su istinita, no Bocklandt smatra kako se on i njegovi kolege pomalo približavaju konačnom odgovoru na pitanje o porijeklu seksualne orijentacije. Inače, početna se pitanja o uzroku homoseksualnosti vežu uz razvoj znanstvenih disciplina. Homoseksualnost se u početku puno manje tolerirala, te je čak smatrana bolešću.

Psihoanaliza je bila prva škola mišljenja koja se sustavnije bavila uzrocima homoseksualnosti. Sam Sigmund Freud brzo je shvatio da nema smisla govoriti o prevenciji homoseksualnosti, odnosno o "izlječenju", ali je vjerovao kako homoseksualnost ima svoj uzrok.

Kasniji razvoj psihoanalitičkih, ali i drugih teorija interpretirao je homoseksualnost kao bolest koja nije urođena već je posljedica nekog poremećaja u razvoju osobe. Od samih se početaka istraživanja uzroka homoseksualnosti njezinu "liječenju" pristupalo na različite načine, počevši od gorenavedenih psihoanalitičkih tretmana, preko elektrošokova, pa sve do "magije". 1973. godine Američko psihijatrijsko društvo uklanja homoseksualnost s liste mentalnih bolesti i rasprave o uzroku prelaze u biološko-medicinske vode.

Malo po malo na površinu su isplivala i ova najnovija saznanja koja kažu da genetika ipak ima veze sa seksualnim opredjeljenjem. No, ni ova nova istraživanja nisu izbjegla stroge kritike.

Naime, ukoliko je istina da je genetika jedan od glavnih "krivaca" za čovjekovu seksualnu orijentaciju, neki znanstvenici postavljaju pitanje hoće li se u budućnosti manipulirati "homo genom" te hoće li se te gene iskoristiti kao metodu sprječavanja homoseksualne orijentacije u korijenu. No, Bocklandt smatra kako ovakve bojazni ne bi smjele stati na put legitimnom znanstvenom istraživanju.

B.S.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara