ČETVRTI dan mjeseca srpnja ove godine, obitelj Kovač iz Samobora neće nikada zaboraviti. Istoga dana u 7 sati ujutro, ispijanje jutarnje kave koju je Zdenka Kovač pila u društvu svoje kćeri, prekinula je nepodnošljiva buka. Po izlasku u dvorište obiteljske kuće koju je zajedno sa suprugom izgradila 35 godina ranije, šokirao ju je prizor bagera i kamiona koji su se stvorili ispred njezine kuće.
"Kći je izašla u dvorište i upitala radnike što rade, oni su odgovorili: Rušimo ogradu!", prepričava u suzama Zdenka Kovač, koja je nakon tog dana morala potražiti medicinsku pomoć, kao i njezina 80-godišnja majka za koju su posumnjali da je zbog šoka doživjela moždani udar.
Prije nešto više od godinu dana na vrata kuće u kojoj živi sa 80-godišnjom majkom i 36-godišnjom kćeri, prepričava Zdenka Kovač, pokucao je izvjesni gospodin Ivica Majsec, vlasnik tvrtke "Majsec usluge" iz Krapine, ne predstavivši se punim imenom i prezimenom, kazavši tek kako je od njih došao zatražiti da mu potpišu suglasnost za lokacijsku dozvolu, budući da je na parceli koja graniči s njihovom namjeravao graditi višestambenu građevinu. "On je došao osobno kako bi valjda ubrzao cijeli postupak, pa je od mene na takav, neslužben način, zatražio da potpišem suglasnost. Nije se ni predstavio, vidjela sam da se radi o mlađem muškarcu, prilično bahatom. Ja sam mu odgovorila kako mi papire može uputiti službenim putem, kada ću ja imati svojih 15 dana na eventualnu žalbu", prepričava Kovač.
No, nepoznati se muškarac, kako nastavlja, na njezinu uputu da joj se u vezi dozvole obrati službenim putem, udaljio te se nije pojavljivao više od godinu dana. "Mi smo nekako došli do njega jer je tijekom tog razdoblja na njegovoj parceli izrasla dva metra visoka ambrozija, on je rekao da ako nam smeta, možemo pokositi, da će nam on to platiti", prepričava nadalje Zdenka Kovač, koja je svog novog susjeda nakon više od godinu dana ponovno vidjela tek nedavno, točnije 29. lipnja, kada se isti na parceli do njihove pojavio sa svojim geodetom.
"Njegov je geodet tada ustvrdio kako se naša ograda mora rušiti, čemu smo se mi, naravno, usprotivili. Dali smo mu svoj broj telefona, kazavši kako ćemo mi pozvati svog geodeta, jer tko zna, možda je on na našem posjedu. On se s tim složio, kazavši kako će nas kontaktirati u vezi daljnjeg postupka", kaže Kovač, te nastavlja kako ju je umjesto telefonskog poziva, nekoliko dana kasnije na njezinom posjedu dočekala nekolicina radnika, rušeći ogradu koju je nekoliko desetljeća ranije izgradio njezin suprug, koji je preminuo prije tri mjeseca.
"Da je on sada živ, ubio bi ih!", prepričava u suzama Kovač. "Preživjela sam i rat, ali ovakvo nešto nasilno ni tijekom rata nisam doživjela. Srušili su borove, stari lješnjak, ogradu koju je moj suprug sagradio...Sve su počeli bacati u kamion s namjerom da to odvezu negdje, a moja im je kći, koja je van izašla još uvijek obučena u spavaćicu, kazala kako je to naše privatno vlasništvo te da ostatke ograde, koju je njezin otac sagradio, ostave nama. Pri tome su u dvorište bacili oveći kamen i njime skoro pogodili moju majku. To je žena koja ima 80 godina, a nakon toga smo ju morali voditi na slikanje glave jer smo mislili da je od šoka doživjela moždani udar", nastavlja potresena vlasnica kuće, pokazujući liječničku dokumentaciju, kako majčinu, tako i svoju. Zbog doživljenog psihičkog stresa, obje su, naime, potražile medicinsku pomoć.
Nemoćne da zaustave "velikog građevinara", kako ga same posprdno nazivaju, članice obitelji Kovač pozvale su policiju. Ni policijski službenici koji su se pojavili na licu mjesta nisu uspjeli zaustaviti devastaciju njihovog posjeda i rušenje ograde, unatoč tome što, kako kažu, Majsec nije imao nalog za rušenje iste. "Nama nije htio pokazati nalog, a ni policiji, koja nam je samo rekla da se s njime ne može razgovarati, da je on bahat i da oni tu ništa ne mogu", kaže Kovač.
"Ja imam građevinsku dozvolu, a vi pišite što hoćete"
Poduzetnik, koji na posjedu do Kovačevih namjerava graditi stambenu zgradu sa pripadajućim parkiralištem za automobile i garažom (garaža i parkiralište trebali bi biti sagrađeni na mjestu gdje je srušena ograda Kovačevih) u kratkom razgovoru za Index, prije nego je na naš upit da nam ispriča svoju stranu priče spustio slušalicu, kaže kako on za gradnju posjeduje građevinsku dozvolu, "a mi neka pišemo što hoćemo".
Susjedi se zgražaju nad vandalizmom počinjenim u slučaju tročlane obitelji Kovač, koja je supruga i oca pokopala prije samo tri mjeseca, no nitko se ne želi miješati. Iako je poduzetnik, prema svjedočenju obitelji Kovač, nekoliko puta dolazio na gradilište, pa i kako bi im osobno uručio dokumente koje je Zdenka Kovač trebala potpisati kako bi poduzetnik dobio lokacijsku dozvolu, on tvrdi kako na gradilištu nikada nije bio.
"Ja ne znam što moji radnici dolje rade, znam samo da imam građevinsku dozvolu, ne zanima me što susjedi pričaju", kaže nam Majsec, a na ponovni upit o tome je li, prema svjedočenju obitelji Kovač, osobno neslužbeno uručio dokumente istoj, kao i da je razgovarao s policijom na dan kada je devastirana ograda koja je bila na posjedu Kovačevih, odgovara: "Ma nije to bila nikakva ograda, nisam bio tamo", te spušta slušalicu.
Istoga dana kada je obitelj neslužbeno, "preko ograde", od Majseca primila dokumente na potpis o suglasnosti, Zdenka Kovač uputila se u nadležnu Ispostavu kako bi provjerila točnost navoda susjeda da je dozvola doista i izdana, zatraživši pri tome uvid u spis predmeta kako bi vidjela zbog čega nije sudjelovala u postupku. Tom prilikom rečeno joj je kako je predmet arhiviran te da uvid u dokumente ne može biti izvršen, dok joj je u arhivi rečeno kako će se predmet vratiti u Ispostavu, te da uvid u spise ne može biti izvršen niti u arhivi.
"Sve zanima što ima u životu Vlatke Pokos, a nikoga ne zanima ugnjetavanje malih ljudi od strane ´velikih´ poduzetnika"
Uzevši u obzir Zakon o pravu na pristup informacijama, nekoliko dana kasnije Zdenka Kovač u Ispostavi je ponovno zatražila uvid u predmetni spis, kao i spis lokacijske dozvole koji se navodi u kopiji Majsecove građevinske dozvole koju je dobila, no taj joj je zahtjev, bez obrazloženja, i taj dan odbijen. Zadnja instanca kojoj se Kovač obratila jeste Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, na čiji odgovor još uvijek čeka.
"Kada je policija došla, umjesto da njih zaustavi u devastiranju naše ograde i posjeda, oni su nama došli i kazali da sklonimo negdje psa. Taj pas, za kojega smo prilikom udomljavanja prošli proces kao da dijete posvajamo, sada više nema uvjete za život koje smo mu, prema pravilima udruge iz koje smo ga udomili, trebali pružiti. Sada može vrlo lako istrčati na cestu pred auto, jer ga mi ne možemo držati po cijeli dan u kući, a vezivanje smatramo nehumanim", kaže nam vlasnica devastiranog posjeda u Katančićevoj ulici u Samoboru.
"Ovdje su nekada prolazila po dva, tri traktora dnevno, a sada prolaze deseci kamiona s građevinskim materijalom. Ovo je u posljednjih nekoliko godina postala atraktivna lokacija u Samoboru", kaže Kovač te dodaje kako se u njezinu slučaju radi o "samovolji građevinske mafije".
"Ja ne tražim nikakav novac, pa meni je taj čovjek na dan kada se pojavio s bagerima ispred moje kuće oduzeo pet godina života, i to mi nitko ne može platiti! Ja sam samo šokirana što se priča o nekakvoj pravnoj državi. Vojska policajaca angažira se za povorku homoseksualaca, a nikoga nema kada se ovakvo nešto dogodi. Sve zanima što se događa u životu Vlatke Pokos i Radeljaka, a ovakve se stvari događaju svaki dan, ´veliki´ poduzetnici ugnjetavaju nas, male ljude, i nitko nam ne pomaže", zaključuje ogorčena Zdenka Kovač.
Branka Suvajac
Foto: Hrvoje Pilić