Foto: HRT

BORIS VUJČIĆ, guverner Hrvatske narodne banke (HNB), bio je gost emisije "Javna stvar" na HRT-u. Glavna tema bili su problemi dužnika koji imaju kredite u švicarskom franku.

Na početku emisije Vujčić je još jednom demantirao da je, kada je prošli tjedan izbila kriza s frankom, bio u Austriji na skijanju.

"Bilo bi lijepo da sam bio na skijanju, ali nisam na skije stao 30 godina. U Kitzbuhelu sam na taj crni četvrtak, kako ste ga nazvali, dva i pol sata nakon porasta tečaja franka imao prezentaciju za investitore koji drže najveći dio našeg vanjskog duga. Prvo pitanje bilo je kako će odluka Švicarske središnje banke utjecati na Hrvatsku, što tada nije bilo lako objasniti", rekao je Vujčić.

"I banke imaju gubitke zbog franka"

Vujčić se danas sastao s predstavnicima Udruge Franak. S njima, kako kaže, surađuje već tri godine. Poručuje da je HNB uvijek otvoren za razgovore sa svim zainteresiranim stranama.

"Predmet je bio njihov upit oko devizne pozicije banaka u švicarskim francima, gdje smo im dali podatke koji pokazuju obveze i potraživanja banaka u francima. Ti podaci pokazuju da su banke imale zatvorenu poziciju u francima, odnosno da su otprilike jednako dugovale koliko su imale potraživanja. Krajem 2014. godine radilo se o oko 24 milijarde kuna. S tim da je, kako mi to kažemo, otvorena kratka pozicija banaka bila 400 milijuna kuna. Drugim riječima, i oni su imali gubitke kada je švicarski franak ojačao", rekao je Vujčić.

Voditelj emisije Goran Rotim pitao je Vujčića znači li to da je presuda Radovana Dobronića, suca Trgovačkog suda u Zagrebu, u kojoj je stajalo da su banke zarađivale na divljaju tečaja jer se nisu zaduživale u francima, pogrešna. Vujčić kaže da sudske odluke ne može komentirati. No, tvrdi kako nije točno da banke nisu izložene riziku.

"Ti tzv. swapovi koji su terminski ugovori su jedan dio bilance stanja u francima. Ako se gleda dugovanje banaka u francima, dio je promptni, dio je swap, ali i taj swap je dugovanje banke denomirano u toj valuti. Da dobijete ukupno morate zbrojiti promptnu i terminsku poziciju i usporediti s potraživanjima u toj valuti", kazao je Vujčić.

Spomenuti "swapovi" nisu klasični krediti, već se radi o knjigovodstvenim zajmovima. Nastaju kada poslovna banka od svoje majke banke uzima primjerice franke, a zauzvrat daje eure. Vujčić to ne poriče.

"Ono što je regulativa HNB zahtijevala je da banke imaju zatvorenu deviznu poziciju po valutama - da koliko duguju, toliko potražuju i obratno. Ta regulativa se od 2003. do danas poslovala. To je ono što HNB kontrolira. S kim ugovor sklapaju banke, da li s bankom majkom ili s negdje drugdje na tržištu, to oni odlučuju", kaže Vujčić, te objašnjava da je banka bez obzira dužna vratiti švicarski franak.

"Kad banka zaduži franak po nekom tečaju, onda mora vratiti franak. Gubitak od tečajne razlike je u principu na onome tko uzima kredit. Gubi onaj tko je uzeo kredit, a nije osiguran od tog rizika. Banka se osigurala od tečajnog rizika time što je svoje potraživanje indeksirala na franak, a isto tako i duguje", kaže Vujčić.

"Jedini sam upozoravao na tečajni rizik"

Guverner HNB-a demantira da nije javnost na vrijeme upozorio koje su opasnosti od zaduživanja u francima. Štoviše, tvrdi da je on jedini 2005. godine javno upozoravao na tečajni rizik kojeg korisnici kredita možda nisu bili dovoljno svjesni.

"Ja bih volio da su me podržali neki od onih koji se sada javljaju. Ali umjesto toga se po novinama pisalo da Vujčić od buhe pravi slona. Nije to baš tada bilo popularno, krediti u francima bili su popularan i jeftin proizvod", kaže Vujčić pa dodaje da se nije smatralo, poput austrijske središnje banke, tiskati nekakav letak koje bi banke morale dijeliti svojim klijentima i tako ih upozoriti na rizike koje nosi kredit u švicarcima.

Nije želio reći podržava li Vladinu mjeru fiksiranja tečaja, koju je danas izglasao i Sabor.

"To je odluka Sabora. HNB nije tu da podupire ili ne podupire. Mi smo objavili priopćenje čija je namjera bila da svima izloži neke činjenice o kreditima u franku i moguće opcije za rješavanje tog problema, od kojih je jedna i ovo. Njena karakteristika je da je privremena, traje godinu dana, a kompletni troškovi se prebacuju na teret banaka. Ovisno o tome kako će se kretati tečaj narednih godinu dana, takvi će biti i financijski rezultati te odluke na prihode banaka. Ne znamo gdje će biti tečaj za mjesec dana, kamoli za godinu dana, ali to je odluka koja daje godinu dana slobodnog perioda za sve one koji imaju dug u francima, da se ne moraju bojati hoće li im rata i dalje rasti. Isto tako, smanjuje se i povećanje loših kredita do kojeg bi sigurno došlo", kaže Vujčić.

Smanjenje kamatnih stopa

Vujčić je predstavio i ostale mjere koje je HNB izložio u svom obraćanju javnosti. Druga moguća mjera je smanjenje kamatnih stopa.

"Da bi rata kredita ostala ista kao prije tog crnog četvrtka, kamate bi bilo potrebno smanjiti na oko 0,7 posto. To bi za banke značilo gubitak od oko pola milijarde kuna na godišnjoj razini, dok zamrzavanje tečaja znači oko 400 milijuna kuna gubitka u godinu dana. Problem s ovom mjerom je da ona na prvi pogled nije privremena, nema rok trajanja, ali ako dođe do daljnje aprecijacije vi ste već blizu nula posto kamate, nemate više prostora za smanjenje. A ako bi došlo do deprecijacije tečaja, onda bi kamatna stopa morala biti fleksibilna", kaže Vujčić.

Balon odgođenih potraživanja

Treća mjera je stvaranje tzv. "balona". Tu je mjeru još 2011. godine pokušala primijeniti Vlada Jadranke Kosor. Tada se za ovaj način ublažavanja šoka od rasta tečaja švicarca odlučilo tek 50-ak dužnika, kaže Vujčić.

"Vi možete formirati balon uvjetno odgođenih potraživanja, gdje zajmoprimci u nekom vremenskom roku plaćaju ratu po tečaju otprije aprecijacije. Razlika između tržišnog tečaja i onog na koji je fiksirano se prebacuje u taj balon pa se on povećava ili smanjuje i na kraju tog razdoblja se balon rješava", kaže Vujčić.

Konverzija u kune

Četvrta mjera je ona o kojoj se najviše govori, konverzija kredita u švicarcima u kunske kredite.

"O konverziji je bilo puno priče pa smo i tu opciju analizirali i predstavili. To je takozvani mađarski model iz studenog 2014. godine u kojem dolazi do konverzije svih stambenih kredita s valutnom klauzulu u domaću valutu. To bi u Hrvatskom slučaju značilo urušavanje 73 posto deviznih rezervi, odnosno 7,8 milijardi eura. Kada bi se radila konverzija samo kredita u švicarcima, za to bi nam bilo potrebno 3,2 milijardi eura. Mađarsku središnju banku u konačnici će to koštati 9 do 10 milijardi eura. Razlika je što su u Hrvatskoj međunarodne rezerve znatno niže nego u Mađarskoj. Tako da Mađari i dalje imaju dovoljno pričuva da zadovolje međunarodne standarde, dok bi u Hrvatskoj u slučaju konverzije razina pričuve pala znatno ispod tih standarda", kaže Vujčić.

Podstanarstvo u stanu zbog kojeg su digli kredit

Peta mjera je regulatorno porezni paket, odnosno prijedlog prema kojem bi najugroženiji dužnici koji imaju kredite u švicarcima zapravo postali podstanari u stanu zbog kojeg su digli kredit.

"Treba pomoći ljudima koji su zaduženi u franku i koji su kreditno nesposobni zbog svega što se događalo s tečajem i padom cijena nekretnina na tržištu. Trebalo bi opet ocijeniti kreditnu sposobnost tih ljudi. Dio ljudi bi si mogao restrukturirati kredit, otpisati dio duga. Ali imamo i dio ljudi kojima ni to ne može pomoći, koji su stvarno ugroženi. Slažem se da to treba zvati dužničkim ropstvom. Ti ljudi ne mogu servisirati svoje dugove, ako ih deložiraju ostaju i dalje dužni i to se mora riješiti. Takvim ljudima treba omogućiti da oni banci vrate ključeve stana i da time njihova dužnička obveza prestane. Banka im može dati stan u najam, mogu ostati najmoprimci u tom stanu i nakon nekog vremenskog roka, recimo pet godina, dobiti mogućnost prvokupa. Tad mogu opet uzeti kredit, ako im se vrati kreditna sposobnost. Banke bi se na to moglo potaknuti regulatornim mjerama HNB-a, a građanima bi se moglo dati porazne olakšice za kupnju tog stana nakon perioda oporavka", kaže Vujčić, te poručuje da su na koncu sve odluke političke, a na isključuje ni mogućnost da će se pojaviti i neki drugi prijedlozi.

Neće biti divljanja tečaja eura

Guverner HNB-a odgovorio je i na pitanje što za Hrvatsku znače mjere Europske središnje banke (ECB), koja je ovoga tjedna odlučila da će na tržište pustiti 1,1 milijardi eura, uz povoljne uvjete zaduživanja.

"Nažalost za Hrvatsku je to značilo ovo o čemu sada pričamo. Najprije aprecijaciju franka, jer se Švicarska središnja banka odlučila odvojiti od takve monetarne politike. Za europska tržišta, pa tako i hrvatsko, to puštanje eura značit će veću likvidnost, jeftinije zaduživanje države kao i bilo koga drugog. Za tečaj eura to će značiti deprecijaciju, a za kunu ništa jer kuna ostaje vezana uz euro da se ne bi slučajno dogodilo ovo što se dogodilo sa švicarcem", rekao je Vujčić.