Foto: FAH, Index

AKO JE nešto danas bilo tužno za gledati – to su prazna mjesta u Saboru na kojima su trebali sjediti HDZ-ovi ministri. Jer, kada se raspravlja o povjerenju predsjedniku Vlade, raspravlja se o cijeloj Vladi – pa je ministrima mjesto uz predsjednika Vlade. Oni su dio tima o kojemu se raspravlja. Čak i ako im se predsjednik Vlade ne sviđa, pa i ako ga žele politički smijeniti – mjesto im je u Sabornici.

A oni? Ni riječi, ni slova, nisu se niti pojavili – cijeli dan se kriju u nekoj rupi i čekaju rasplet.

I ti ljudi su mislili da mogu voditi državu? Zovu sebe „Domoljubnom koalicijom“? Zovu uopće sebe nekim domoljubima? Ništa oni domoljubno nemaju osim držanja ruke na sisi dok svira himna – jer da imaju, onda bi im dužnost bila ispred osobnog interesa i osobnog ega. I onda bi do kraja, dok ne budu razriješeni, obavljali dužnost za koju ih plaćamo. Domoljub je po definiciji kao prvo ponosit – pa će i doći na mjesto gdje mu nije ugodno, kao što je to danas bio Sabor za ministre.

Ovako – i Karamarko koji je jučer ostavkom podvio rep i sva ta dvorska svita ulizica koju je oko sebe okupio, svi oni su se pokazali kao obični kukavice. Ne samo kukavice, već i politički bijednici i općenito nekarakterni političari. Mislite da pretjerujem? Idemo redom.

Kukavice

Ako odrastao čovjek želi reći nešto članu svog najužeg tima, a Vlada to jest, uzak tim koji radi zajedno s nekim ciljem, onda će mu to reći bez sustezanja i javno. Prije pola godine Karamarko je govorio o Oreškoviću: "Gospodin Orešković je vrhunski profesionalac, jedan od najbolje pozicioniranih poslovnih ljudi Hrvata u svijetu i mislim da je izvanredno rješenje, a njegov legitimitet je njegov CV, koji ćete uskoro dobiti".

Pa ako su Karamarko i stranka koju vodi promijenili mišljenje – zar nije Sabor najbolje mjesto na kojemu će članovi HDZ-a reći to novo mišljenje? Zar nije postupak izglasavanja nepovjerenja predsjedniku Vlade upravo mjesto i vrijeme gdje bi HDZ-ovi ministri (Karamarko je to ostavkom koja je danas prihvaćena izbjegao) trebali javno, pred kamerama i Oreškoviću u oči reći što se i zašto promijenilo u ovih pola godine? Zbog čega je bilo tako teško doći na sjednicu Sabora i reći otvoreno svom šefu Oreškoviću da ne zna, da ne želi i što li je već sve napravio da ga smjenjuju?

Sakrili su se ministri HDZ-a. Da ih se ne vidi, da ih se ne čuje. A inače su jako glasni, čak i bahati, no sada kada je bila otvorena rasprava pred zastupnicima zašto pada Vlada u koju su se toliko kleli i čiji su još članovi – nema ih. Propali u zemlju. Valjda im je danas bila draža kakva mišja rupa ili lisičja jazbina od Sabornice. Da ih možda netko nešto ne pita. A oni ne znaju odgovor.

Ti su ljudi trebali voditi Vladu i provoditi reforme? Kukavica do kukavice, obični sitni kukavice koji se danas nisu usudili doći pred kamere, pred pitanja zastupnika i pred Oreškovića. Koliko god Oreškovića voljeli ili ne – Orešković je danas bio ponosno pred Saborom. I pred njima svima je bio – gospodin. I ministri Mosta su bili tu – i oni su bili gospoda, kako i treba. Stavili su državnu dužnost ispred svog osobnog interesa. Koliko god patetično zvučalo, to se Petrovu i ekipi treba priznati.

Politički bijednici

Biti u Saboru kada se izglasava povjerenje predsjedniku Vlade, dakle i cijeloj Vladi, jer padom predsjednika pada Vlada, posao je ministra. Gdje je u tom trenutku važnije biti, nego upravo pred zastupnicima i predstavljati tim u kojem se nalaze? Ministri su za svoj rad plaćeni. Plaćeni od poreza koji svi mi plaćamo. Uz to su državni dužnosnici – a dužnost valjda obuhvaća upravo to što riječ kaže – obnašati svoj posao i obnašati svoju dužnost.

A ministara danas u Saboru dok se raspravljalo o povjerenju Vladi – nema. Što je čovjek koji bježi od svog posla, od posla za koji je uredno plaćen, nego politički bijednik?

Vlada mora biti stalno operativno tijelo, dužnosnici funkcioniraju dok ih se ne razriješi. Postoji niz tehničkih i operativnih pitanja koja se moraju rješavati, sjednice Vlade (dok se ne izabere nova) se moraju održavati. Kako misle dalje funkcionirati? Vidjeli smo već – telefonske sjednice su postale skoro pa pravilo i prije ovoga. A što će tek sada biti. Kako će uz ovakve odnose uopće funkcionirati u budućnosti do dolaska neke nove Vlade?

I to su kao domoljubi? Ljube oni samo sebe, svoj lik, svoj ego i svoju imovinu. Da ljube Hrvatsku – onda bi bili na radnim mjestima dok ne budu razriješeni, trudeći se da im osobni animoziteti ne ugroze obavljanje dužnosti. A radno mjesto danas im je bio Sabor.

Gdje su ih u HDZ-u uopće našli, ovu nakupinu ministara? Ima i imala je ta stranka sasvim dobrih kadrova, posebno 90-tih godina, niz akademika, profesora, privrednika, ljudi s kojima se nismo morali slagati politički, ali smo ih uvijek trebali poštovati barem profesionalno.

Ovo što se sada pokazalo, ovi samozaljubljeni ministri koji su pobjegli na prvi znak gužve, koji nemaju snage pogledati u oči svome šefu Oreškoviću, nisu ni sjena kadrova koje je HDZ-imao. Ovi danas – koji je to jad i bijeda.

Nekarakterni političari

Cijela ta HDZ-ova nakupina ministara, koja se danas nije usudila biti tu kada se govorilo o nepovjerenju Vladi – morat će s Oreškovićem surađivati još par ili čak nekoliko mjeseci – dok ne dođe nova Vlada (priča o „preslagivanju“ sve više pada u vodu). Jedini koji se iz toga izvukao, kako smo rekli, je Tomislav Karamarko – Orešković je danas prihvatio njegovu ostavku.

Zamislite ih sada – za tjedan, dva ili tri, kako se dogovaraju na užem kabinetu, kako sjedaju za isti stol, kako donose odluke važne za Hrvatsku – a nisu bili u stanju danas doći pogledati premijeru u oči i reći gdje je problem i zašto ga HDZ smjenjuje. Premijeru kojega su do prije samo koji tjedan uzdizali u nebesa i ljutili se na kritiku istog.

Kako su to dvojni i nekarakterni političari. Politička ljigavost u Hrvata je dosegla novu razinu. Ostaje se nadati jedino da će ti politički ljigavci s narednim izborima nestati s političke pozornice u ropotarnicu povijesti. A i za sam HDZ bi bilo bolje da ih se riješi, ako žele i dalje biti neki faktor na hrvatskoj političkoj sceni.