U MANIRI "izbora" "predsjednika" u demokratičnim državama kao što su Sirija ili Egipat, gdje se uvijek može optirati samo za jednog čovjeka, Programsko vijeće HTV-a je za glavnu urednicu informativnog programa izabralo odmetnutu pa ponovno primljenu kćer, ženu koja "uz profesionalne i organizacijske kvalitete posjeduje zavidnu razinu radne i životne energije", a koja je svojedobno posjedovala i člansku karticu HDZ-a, Hloverku Novak-Srzić, zvanu Hlo. Kompletna farsa oko Hloinog izbora za najjaču uredničku fotelju "dalekovidnice" daje nam naslutiti kako je netko odlučio malo zauzdati najjači hrvatski medij u iznošenju stavova koji u izborno vrijeme nisu pogodni.
Naime, Dnevniku i drugim HTV-ovim emisijama, posebno onima koje ne vode ljudi s "profesionalnim i organizacijskim kvalitetama", kao Goran Milić ili Branimir Bilić, u zadnje se vrijeme znaju omaknuti informativno-nedopustivi-incidenti, kao na primjer prozivanje hrvatskog sudstva (je li Zoran Šprajc nakon toga morao u Sutlićevom uredu udarati se u prsa i govoriti "moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh", nikad nećemo saznati), pa se počinje opasno činiti kako je netko odlučio stati na kraj tom i takvom načinu vođenja emisija. Vladimir Rončević, čovjek kojeg Danko Družijančić i Goran Rotim nisu mogli dobiti prije nego su objavili snimku "Dvostruke Pobjede" Predsjednika Mesića, jer "i on ima pravo na odmor", očigledno je dotrajao sa svojim propustima i netko (taj fantomski Netko) je odlučio nakon isteka mandata njegovo mjesto dati nekom podobnijem.
Ta smiješna predstava, u kojoj se za mjesto glavnog urednika prijavljuje četvero ljudi, o kojima se djelatnici Informativnog programa izjašnjavaju, ali naravno, izjašnjavaju neobavezujućim mišljenjem, pa onda ravnatelj HTV-a Goran Šveb provodi svoje diskreciono pravo prijedloga jednog kandidata, o čijoj potvrdi se izjašnjava Programsko vijeće (a već se unaprijed zna da će ono potvrditi Hloverku), podsjeća, ni više ni manje, na jedan međunarodni događaj koji smo, da je Informativni program HTV-a to odlučio prikazati, mogli pratiti u Siriji. Tamo je Bashar al-Assad krajem svibnja pobijedio samog sebe na referendumu za produžetak "predsjedničkog" mandata, a sam je sebe pobijedio neizvjesnom marginom od 97,62 prema 1,71 posto glasova, dok su ostali proglašeni nevažećima, nastavljajući tako uspješnu tradiciju svog oca Hafeza, koji je na taj način držao "predsjedničko" mjesto 30 godina. Budući da u Siriji nije dopušteno oponirati predsjedniku, on može do svoje smrti izlaziti na referendume protiv samog sebe, i svaki put pobjeđivati. Zbog toga je Assadova stranka proslavila njegov reizbor istog trenutka kad je kandidatura objavljena u parlamentu.
Ne bismo se ni u kom slučaju usudili Katedralu Duha usporediti s jednim autoritarnim režimom, ali što raditi kad se takve usporedbe nameću same od sebe? Kako je uopće moguće da žena koja je uz ogromnu medijsku pompu pređe na konkurentsku televiziju (na kojoj baš i nije uspjela ostvariti impresivnu karijeru), koja vrijeđa svoje dojučerašnje kolege, koja se s HRT-om sudi, dobije mjesto glavne urednice informativnog programa? Koje kanone zdravog razuma to prati? I, što je zapravo još i gore, zašto to nikoga ne čudi? Kako Vanja Sutlić može mrtav hladan izvaliti ovo: "Jedina stvar oko koje se mi sudimo je oko klauzule o konkurentskoj utakmici koja je bila u ugovoru između nje i ove kuće. Za razliku od nekih drugih svijetlih primjera koji su radili na televiziji, ona od HTV-a nije ništa otuđila ili propustila nadoknaditi" i preživjeti?
Moguće je, očigledno, zato što je konce iza kulise povukao naš fantomski Netko? A tko je on? Dovoljno je sjetiti se Hloverkinih televizijskih nastupa u kojima je prema nekim ljudima bila izrazito agresivna, a prema nekim drugima izrazito pomirljiva, sjetimo se i jučerašnjeg posjeta Banskim dvorima i identitet naše misteriozne osobe poprimit će, zna se, tri dobro poznata slova abecede.
Jovan Dragišić
>>Ostale komentare Indexovog novinara Jovana Dragišića možete pročitati na njegovom službenom blogu jovandragisic.bloger.hr