NI DO SADA nije bilo previše šale s likom i djelom Ive Sanadera. Matija Babić smijenjen je s mjesta glavnog urednika 24 sata istog jutra kad je objavljena naslovnica na kojoj su u premijerovu glavu zabijene pikado strelice, uz naslov "Svi mrze Sanadera". Miljenko Manjkas smijenjen je s mjesta glavnog urednika Večernjeg lista nakon navodne Sanaderove intervencije kod austrijskih vlasnika da se ne objavi intervju s Branimirom Glavašem u kojem je optuženik za ratne zločine za predsjednika Vlade izjavio da je "ogrezao u kriminalu i korupciji". A najlegendarnija je smjena Arsena Oremovića s mjesta urednika TV priloga u Večernjem listu zato što je u svojoj kolumni posvećenoj odnosu javnosti prema homoseksualizmu poznatih osoba napisao: "Zamislite da Sanader ponovno osvoji vlast pa javno zahvali na potpori svome - dečku. Na primjer."

Uvijek postoji prvi put

Ali nitko do sada nije zbog izrugivanja sa Sanaderovim likom i djelom završio na policiji. Sve do predsjednika dubrovačkog Foruma mladih SDP-a Nikole Klečka, osumnjičenog da je na Facebooku objavio fotomontažu Sanadera u nacističkoj odori. Za sve očito postoji prvi put.
Istina, u Sanaderovoj Hrvatskoj novinari su već zbog objava na internetskim stranicama završavali u pritvoru, poput Željka Peratovića koji je objavio "državnu tajnu" koju su svi već pročitali godinu dana ranije. Neki su zbog navodnog pisanja bloga kažnjavani u državnim službama, poput suspendiranog šibenskog policajca.

Hvalio se i Ivica Kirin da je "praćenjem servera" otkrio kako se čuveni "Kiro prosvir'o" spotovi na Jubitou plasiraju iz SDP-ovih redova, pa je poručio da će i HDZ to isto napraviti kad dođe vrijeme. I doista, bulumente HDZ-ovih članova regrutirane su za rat s forumašima i blogerima na internetu, pa gdje god stignu brane premijera i vladajuću stranku. Eto, čak je i jedan zaposlenik hrvatske Vlade, dakle činovnik na državnom proračunu, na Facebooku otvorio profil u kojem poziva na ljubav i privrženost prema aktualnom premijeru.

Ali nitko još zbog izrugivanja s likom i djelom Ive Sanadera nije zavšio na policiji. Kao što se ne možemo ni sjetiti kad je policija privodila na informativne razgovore klince koji lijepe plakate po javnim površinama. A još se manje možemo sjetiti kad je to hrvatska vlast postala tako osjetljiva na fašističke i nacističke simbole na internetu.

Sa Sanaderovim likom i djelom nema šale

No, kao što smo već zaključili, za sve postoji prvi put. S likom i djelom aktualnog premijera nema šale. Ni satire. A bogami ni kritike, što su dobro naučili mnogi novinari i urednici po hrvatskim redakcijama. Negdje se smjenjuju nakon što se ogriješe o naglo probuđeni i dosad pritajeni "profesionalizam i etiku", a negdje preventivno slijede upute svog glavnog urednika koji s Markova trga prenosi direktive da se "može kritizirati ministre, ali ne i premijera".

Međutim, ovoga puta represivni aparat okrenuo se protiv običnih građana koji na popularnom Facebooku, društvenom internetskom sajtu, koriste slobodu govora i mišljenja. Ali umjesto da fotomontaža Sanadera u nacističkoj odori - koliko god blesava i pretjerana bila - bude upotrijebljena kao dokaz hrvatske demokracije Sanader to brže-bolje proglašava "udarom na demokraciju", uz napomenu kako "nema satire ni igranja s kukastim križem, nacističkim i ustaškim obilježjima". Kao što je nije bilo ni s pikado strelicama ili sa spominjanjem hipotetičkog premijerova dečka. Kao što, uostalom, nije bilo satire s Glavaševim kritikama na račun predsjednika Vlade.

Satira je očito samo ono što Sanader odobri. Ili što smatra satirom. Poput puštanja Glavaša na slobodu usred suđenja. Ili komentara Jelene Lovrić pod naslovom "Zašto ću glasati za HDZ". Ili Sanaderove izjave da je on "za apsolutnu slobodu medija i što se tiče njega i njegove vlade, tu ne može biti nikakvih restrikcija". "Ja sam uvijek na strani novinara", izvalio je Sanader nakon Peratovićeva uhićenja.

S tom prokletom satirom problema smo imali i kad je Franjo Tuđman bio živ. Feral Tribune zbog svojih fotomontaža dobivao je porez na šund, pozive na mobilizaciju, stotine sudskih tužbi, političke pritiske i prijetnje. Ali unatoč svemu, preživio je i nadživio Tuđmana. Izdahnuo je, slučajno ili ne, upravo u mandatu Ive Sanadera. Sada više ništa nije smiješno. Odnosno, ne smije biti.

Ma, bolja bi bila diktatura

Ali opet se vraćamo na glavni problem. Sanader je zagazio tamo gdje se ni jedna vladajuća noga prije nije usudila. Osim u Egiptu, gdje je vlast ugušila Facebook prosvjed protiv Mubaraka. Sada je poslao policiju da hapsi građane koji se na Internetu izruguju s njegovim likom. I da hapsi ljude koji lijepe plakate na kojima se spominje "banda lopovska". I to još javno odobrava. Bi li u pritvoru završio autor koji bi kukastim križem ukrasio, recimo, Zorana Milanovića? Bi li to isto bio udar na demokraciju?

Osim što ova afera otvara prostor za dodatno zadiranje države u ionako suženi prostor građanske i medijske slobode (nešto slično komunističkom progonu autora nepoćudnih viceva), ona je bjelodani dokaz da je Ivo Sanader potpuno izgubio kompas. Ovo se definitivno može nazvati njegovim političkim samoubojstvom. Imao je dosad nekoliko pokušaja, ali ovoga puta pištolj je opalio. Danas se kao izlika koristi nacistička odora. Što će biti idući puta? Ako ovo Sanader zove spašavanjem hrvatske demokracije, onda ni diktatura više ne zvuči tako odbojno.