Foto: SERGIO PEREZ/REUTERS/PIXSELL

SAD VEĆ svi znaju što se dogodilo jučer u Barceloni. Tu živim. Tu šećem s djecom i pesekom svaki dan. Tužno je. Nisam baš spavala noćas. Kad sam konačno došla doma, uz policijsku pratnju, više mi nisu dali da izađem s pesekom van, niti je dadilja smjela ići kući (a živi par ulica od nas), tako da je prespavala na sofi u dnevnom boravku. Do 3 sata nas smo dvije sjedile na terasi i gledale kako obrađuju mjesto napada. Rekla mi je da je taman uzimala hranu za peseka kad je čula vrištanje, ali da je mislila da je možda netko poznat na La Rambli. Zatim je začula sirene od hitne i policije te vidjela kombi i ljude kako leže po cesti. Kaže da je instinktivno odvela djecu u stan i zatvorila sva vrata i prozore.

"Običan dan pretvorio se u noćnu moru"

Jučer sam u 16:50 poljubila djecu i išla na posao. Luka se tek probudio i bio je baš loše volje. Plakao je i molio me da ne idem raditi. Po ne znam koji put sam mu objasnila da moram jer bez posla nema novaca, a bez novaca nema sladoleda. Kada se ovako nešto dogodi, staneš pa razmisliš - zamisli da sam samo 10 minuta kasnije prošla gdje svaki dan prolazim barem nekoliko puta s djecom i pesekom. Možda me više ne bi bilo. A moj zadnji susret s djetetom bi izgledao tako da on plače i moli me da ne idem. Znam da je to normalno i da djeca imaju faze, ali evo - u ovom konkretnom slučaju... Otišla sam na posao. Za 10 min muž mi je poslao poruku što se desilo i rekao da javim Veronici da sve zatvori i da nikome ne otvara vrata. Bila sam na poslu 2 sata i odlučila sam ići kući. Radim u kvartu Gracia u kojem se ovaj tjedan odvija najveća fešta u Barceloni - Fiesta de Gracia. Dnevno tamo prođe tisuće ljudi i krcato je. Otkazali su je i proglasili 3 dana žalosti. Kako je cijeli javni prijevoz bio blokiran, uzela sam taxi. Uspjela sam doći do Passeig de Gracia - tamo je bila kompletna blokada. Policija nije nikoga puštala. Pokazala sam svoju NIE karticu (kao osobna bez slike i s OIB-om za strance) gdje piše adresa na kojoj živim i zamolila da me puste, ali nisu. Rekli su da nije sigurno. Hodala sam lijevo-desno par ulica gore pa dolje u nadi da ću negdje uspjeti proći. Nisam. Od 19 do 23 sata čekala sam da nas puste. Na kraju sam išla nekim skroz okolnim putem. Došla sam skoro do doma, no tamo je opet bila blokada i uz pratnju policajca sam konačno došla kući. Oko mog ulaza je zaista bila grozna scena. Mjesto gdje je uvijek puno ljudi, gdje se svi vesele, pjevaju, slikaju - sad je zastrašujuće prazno, puno policije, s razbacanim stvarima i tijelima.

"Bilo je očekivano da će se ovako nešto dogoditi u Barceloni"

Rekla sam jučer nekoliko puta da me zapravo nije strah, ali da je grozan osjećaj kada se tako nešto dogodi ispred tvojih vrata. Na mjestu gdje svaki dan prolaziš. Na mjestu gdje dnevno prođe tisuće turista. Ni krivih ni dužnih. I ne, nije lijepo u ovom trenutku uspoređivati poginule u Barceloni s poginulima u Siriji ili Iraku. Nije ni vrijeme ni mjesto. Ničiji život ne vrijedi ni više ni manje, ali u Barceloni su jučer poginuli turisti. Poginuli su ljudi koji su samo tren ranije hodali, uživali na suncu, razmišljali kako je život lijep i kako su blagoslovljeni jer imaju priliku putovati u Barcelonu, prekrasan grad.

Barcelona je zaista prekrasan grad. Jedan od najljepših na svijetu. Godišnje Barcelonu posjeti oko 8 milijuna turista (ispričavam se ako je brojka unazad godinu dana narasla - ovu brojku znam od prošle godine). S obzirom na situaciju u svijetu danas, zaista je bilo očekivano da će se ovako nešto dogoditi ovdje. Ne zato što je CIA upozorila na to, nego jednostavno zato što logika nalaže da je tako nešto vrlo moguće. Pa kako onda nisu bili spremni - pitaju me. A kako da budeš spreman na ovako nešto? Igrom slučaja sam prije 2 dana objavila post na fejsu u kojem sam napisala:

"Gotovo sam sigurna da je vrlo bitan faktor za biti policajac u Barceloni jesi li zgodan. Ruku na srce - 99% njih su wow (Mossos d'Esquadra i ovi incognito ;))

Danas dođu dvojica u civilu, pokažu mi značku, nešto govore, ja gledam i 2 puta velim: "Oprostite, možete mi ponoviti?" (jer se ne mogu skoncentrirati)."

"Grad je pun policije, ali napad se nije mogao spriječiti"

Centar Barcelone pun je policije - ne od jučer, nego već preko godinu dana. La Rambla je puna policije - Guardia Urbana, Mossos d'Esquadra, policija u civilu... Ne možeš ih ne primijetiti. Posebno Mossos d'Esquadra (kao naši dečki iz Lučkog primjerice) koji su naoružani te osim pancirki imaju i duge cijevi. Ponekad je čovjeku zaista neugodno prolaziti pored njih. Na mjestu gdje je jučer kombi ušao na La Ramblu s Plaça de Catalunya, svakodnevno stoje barem dvije marice s policijom. Pa što se dogodilo? I ja sam se pitala pa mi je muž dao jednostavan odgovor - tu ima previše ljudi i što god oni napravili, dovode preveliki broj ljudi u opasnost. "Pa zar mu nisu mogli pucati u gume?!?" - pitam ja slavodobitno jer znamo već da smo mi Hrvati generali nakon svake bitke i točno znamo što se trebalo napraviti. "I onda? Tko zna koliko bi ljudi u tom slučaju poginulo! To je loose loose situacija."

"La Rambla nikada nije bila tiha kao sinoć, ali život ide dalje"

I eto, sjedim na terasi, 6:23 sata - ne mogu spavati pa pišem ovaj tekst. Baš je grozan osjećaj. Bez lažne patetike, nije ovo prvi put da gledam teroristički napad i mrtve ljude. I zaista mislim da nas ne treba biti strah. Realno, svaki dan te može na cesti pregaziti auto. Pa nećemo se radi toga zaključati u kuću i ne izlaziti. ALI ovo je prvi put da to gledam uživo. Ispred sebe. Ovaj put je stvarno. U 3 sata sam otišla u krevet, a u 5:50 sam bila opet ovdje, na terasi. U ta skoro 3 sata sve su pospremili i očistili (ispod mog prozora se dogodilo). Nema razbacanih stvari, nema kombija, nema CSI ekipe, nema mrtvozornika, nema detektiva. Na jednom od obilježja Barcelone - Joan Miro mural na La Rambli - sada su TV ekipe i policija.

La Rambla nikada nije bila tiha kao sinoć. Ali život ide dalje. Nama koji smo ostali. Ne i onima koji su s oduševljenjem gledali kako je Barcelona lijepa i kako su sretni pa im je bolesni ekstremist odlučio oduzeti život. Počivali u miru...