HRVATSKA spisateljica Slavenka Drakulić u britanskom je Guardianu objavila komentar koji je uzburkao duhove i natjerao neke da se zapitaju zašto je "ta žena" ponovno naumila uništiti Hrvatsku ili naškoditi ugledu domovine u svijetu. Spisateljica se osvrnula na goruće pitanje promoviranja i toleriranja ustaštva koje ispunjava stupce svih dnevnih novina i portala unazad… Ako ćemo biti iskreni, gotovo punih 18 godina.
Proučimo li cjelokupan tekst, shvatit ćemo da je prepun opažanja koja su na mjestu i predstavljaju sukus sveg onog na što su mnogi kolumnisti, pisci, komentatori i novinari ukazivali davno prije nego je Slavenka Drakulić to kompilirala u jedan cjelovit komentar. Riječ je o činjenicama, a ne umotvorinama bolesnog uma patološke lažljivice s usađenom mržnjom prema svem hrvatskom.
Promovira li Thompson ustaštvo?
Kako pri zdravoj pameti možemo negirati ustaške pozdrave, pjevušenje spornih pjesmica i njegovo uporno odbijanje da javno upozori manjinu koja se na koncertu pojavljuje noseći ustaške simbole. Predstavlja li sprovod i prije svega nekrolog Vjekoslava Lasića Dinku Šakiću perverziju koja zaslužuje osudu svakog civiliziranog Hrvata? Jesu li ministri i hrvatski političari u različitim kombinacijama prisustvovali spornom sprovodu, koncertu pjevača koji svaki nastup započinje sa "za dom spremni" i jesu li neki od tih političara na aerodromu dočekali Zvonka Bušića? Odgovor je da.
Čak i ako ne dijelite mišljenje gospođe Drakulić, ne možete poreći da je riječ o činjenicama.
Nakon baraže ljutitih komentara koji su dočekali objavu teksta, dobiva se dojam da je zdravi razum odavno napustio one koji tako vatreno brane stavove koji su iz dana u dan sve nestabilniji na temeljima od stakla. Logičnih argumenata nikada nije ni bilo (prisjetimo se samo "Latinice" od prije nekoliko godina kada je jedan od gostiju, vjerojatno trudeći se staviti zločine počinjene u Jasenovcu u širi kontekst, konstatirao da su i Amerikanci bacili atomsku bombu na Niagaru) jer nitko normalan ne može stati u obranu Dinka Šakića, a na svaki komentar koji se kritički osvrće na pojavnosti vezane za Hrvatsku ili neslavno povijesno razdoblje, imamo samo uvrede, prozivanja i sulude konstrukcije kojima se pokušavaju opravdati suštinski negativni postupci.
Na kraju krajeva, nije riječ o novim spoznajama koje smo izvukli čitajući komentar jer mi ovdje živimo i možemo vidjeti kako stvari funkcioniraju, naglasak je na autorici i listu koji je komentar objavio. Mišljenja o Slavenki Drakulić na ovim su prostorima jasno polarizirana pa je za očekivati da će svaki njen tekst u kojem kritizira hrvatsku realnost, u određenim krugovima biti dočekan "na nož" i malo će se tko od njih koncentrirati na to da ovo nije gruba generalizacija koja sve Hrvate trpa u isti koš jer, sviđalo se to nekima ili ne, ona je hrvatska književnica koja piše za britanski list.
Sve čega se autorica dohvatila važna su pitanja s kojima se moramo suočiti. Mlak ili nejasno izražen stav hrvatskog političkog vrha prema ovim problemima nešto je što, kao građani ove države, moramo kritizirati, a to kako će se njen tekst odraziti na mišljenje svjetske javnosti o Hrvatskoj gotovo da je i nebitno u cijeloj priči ako vjerujemo da su problemi izneseni u tekstu - stvarni.