Hrvatska boluje od nezasitnih parazita na ključnom organu
Foto: FaH
PROTEKLI tjedan ponudio je jasnu dijagnostičku sliku Hrvatske. Bolujemo od nezasitnih parazita na ključnom organu države, hrvatskom proračunu, a u tijelo smo ih unijeli preko izbora raspamećenih i rastrošnih političara. Bandićevo ludiranje s utrkom Snježne kraljice, Kolindino sukreiranje američke vanjske politike u pauzama od shoppinga i Plenkovićevo prešućivanje svih bitnih odgovora u njegovoj sumnjivoj državničkoj agendi, samo su neke od naznaka predoziranja egotripom hrvatske političke elite.
No, dok su oni Hrvatsku promovirali u svijetu kao "važan čimbenik" trošeći zalud novce poreznih obveznika, u domovini smo nastavili po starim, dobrim običajima, a jedan od njih je gotovo ritualno obnavljanje sukoba sa Srbijom. Riječ je o metastazirajućem procesu koji ne sluti dobrim ishodom, a kulminirao je provokativnim govorom izaslanika premijera Srbije Vladimira Božovića na proslavi pravoslavnog Badnjaka i zakonom spojenih posuda, ratobornom reakcijom hrvatske konzervativne desnice.
Srbi su nam poručili da će braniti "ugroženo srpstvo svim raspoloživim sredstvima", a mi smo im odgovorili putem MVP-a Davora Ive Stiera kako je riječ o "Miloševićevoj retorici Velike Srbije" i ustašijadom na Cvjetnom trgu u kojoj su trbuhozborci radikala najavili osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve.
Una raca, una faca.
Etnički biznismeni, odjebite
Nitko iz vrha hrvatske politike, pravosuđe i policiju na daljinsko upravljanje neću niti spominjati, nije reagirao na još jedan u nizu nerazumnih postupaka koji razaraju svaku mogućnost uspostave normalnih bilateralnih odnosa sa Srbijom što predstavlja jedan od važnijih prioriteta hrvatske vanjske politike i Europske unije.
Ne, babe češljaju kosu dok im štala gori.
No, što se krije iza miniranja svakog pokušaja da mirno živimo bez patogenih nacionalističkih ispada i kome to stvarno odgovara? Uz zastrašujuće neznanje javnosti o genezi hrvatsko srpskih sukoba koji praktički datiraju "od stoljeća sedmog" što rezultira otvorenim govorom mržnje i zazivanjem novog rata, jedino su grozomornije moguće posljedice takve politike.
I zajebite sad velikosrpstvo, Vučića, Nikolića i flotu prastarih MIG-ova na nebu. Uvijek se guli ista neplodna priča. Bitno je raskrinkati interese etničkih biznismena s obje strane jer tu leži žeravica na kojoj se tiho pečemo zadnjih četvrt stoljeća. A preduvjet razumijevanja materije jest da shvatimo naše pogreške.
Radikali, uz presedane koji potvrđuju pravilo, oduvijek su nečasne budale koji žive na tuđoj grbači. I da preduhitrim desničare, recimo, Karl Marx nije istjeran iz Njemačke zbog političkih stavova nego je pobjegao u London Fridrichu Engelsu jer je bio dužan svojim vjerovnicima, ljevičarski anarhist Mihail Bakunjin je slao ženu da se podaje mesaru kako bi prehranio mnogobrojnu obitelj, a Josif Visarionivič Staljin bio je reketar Židova i pljačkaš banaka.
No, predstavnici hrvatskih radikala nisu ništa bolji; organizator provokativne inicijative za obnovom Hrvatske pravoslavne crkve Marko Jurić je profesionalno beznačajan trbuhozborac klerofašista koji od Gojka Šuška naovamo isključivo promovira govor mržnje, medijska ratoborna ikona Velimir Bujanec otpušten je u roku od 24 sata iz varaždinske brigade ZNG-a nakon prve borbene akcije zbog nekontrolirajućih "probavnih smetnji", a predstavnik HSP- AS Ivan Tepeš u svoje domoljubne zasluge uvrštava dramatičan događaj kad je kao desetogodišnjak za vrijeme rata nosio jaknu s oznakama HOS-a u osnovnu školu. Borac do borca, od svinjca do lonca. I svi redom zastupnici domoljubnih interesa, a zapravo su s njima u Hrvatsku stigle nesreće.
Porca miseria.
Hrvatska do Zemuna, neistomišljenici u zemunice
Ključ dobrih hrvatsko srpskih odnosa, ukoliko se ne želimo bezrazložno kačiti s njima svakih dvadeset godina i donijeti narodu svaki put jad i bijedu, jest izbaciti parazite iz državne utrobe. Nema nikakvog razloga da Josipu Dakiću i Josipu Klemmu koji su zamislili da predstavljaju hrvatsku braniteljsku populaciju odobrimo sedam posta dionica od moguće prodaje HEP-a. Upravo kriminalno političko djelovanje i nezasitni grabež tog dvojca s kormilarom na Trgu žrtava fašizma (sic!) su jedan od bitnih razloga nezasluženog prezira javnosti prema braniteljima koji su temeljem njihovog profila okarakterizirani kao pohlepna banda besposličara u lovu na beneficije.
Pa onda taj crni HOS iza čijeg se časnog doprinosa u Domovinskom ratu krije čopor sitnih kokošara koji ga tretiraju kao platformu za promociju svojih političkih interesa. Kretenska ideja odavanja počasti poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu s ustaškom ikonografijom upravo je ogledan primjer tog mentalnog sklopa koji je raširen u svim slojevima društva. Postojao je tisuću i jedan način da im se na dostojanstven način oda počast, ali ne: to mora biti u Jasenovcu, tu mora pisati na spomen ploči "Za dom spremni" i sve pred najvažniji blagdan srpske manjine i na mjestu njihova najvećeg stradanja. I to je kao u redu, raditi dernek na tuđem grobu?
Oportunisti šute ili pišu patetične panegirike dok trgovci domoljubljem postavljaju sporne spomen ploče diljem Hrvatske predstavljajuči nas kao jedinu europsku zemlju u kojoj se otvoreno slavi fašistički kolaboracionistički režim, a vrh državne politike ne reagira na kršenje svih propisanih zakonodavnih i moralnih normi. Sve im je jasno.
Hrvatska do Zemuna, neistomišljenici u zemunice.
Moramo naučiti živjeti sami sa sobom
Moramo naučiti živjeti sa svojom prošlošću, sami sa sobom i shvatiti da su takve ideje kontraproduktivne, te isključivo na štetu hrvatskih interesa. Osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve kojom se na konfesionalnoj razini, de facto, pokrštavaju hrvatski Srbi glupa je, uvredljiva i nedemokratska ideja za sve one koji imaju uvida u blisku povijest. Iza te ideje ne stoje dobri ljudi nego radikali Kaptola i konzervativne desnice kojima odgovara razvoj tenzija i politički status quo.
Radikali svih vrsta u Hrvatskoj su našli svoje utočište. Opus Dei tako otvoreno poručuju da im je namjera "raširiti se u sve slojeve hrvatskog društva", a srodne im udruge popout Vigilare ili U ime obitelji agresivno zastupaju kreacionističke i nazadne ideje kao prolife politiku. Desničarski redikuli predstavljaju se kao zastupnici većinskog stava o državnim prioritetima i maltretiraju javnost svojim ispadima, iako svi skupa ne mogu preći izborni prag. U hrvatskoj Vladi su do jučer sjedili ljudi koji su trošili stotine tisuće kuna na Bleiburgške počasne odrede dok su invalidnoj djeci oduzimali naknade za nužnu pomoć.
I čovjek se mora zapitati kako je sve to moguće, a odgovor je bizaran kao i pitanje.
Njihov Bog je profit
Krupni kapital, Crkva i interes visoke politike, to je triple double odgovor koji stalno izmiče ušutkanoj srednjoj klasi društva. Krupnom kapitalu, recimo Todoriću koji dobro posluje sa Srbijom, odgovara bilo kakav poredak, bitno da je stabilan. Ukoliko želite objesiti "Srbe na vrbe", oni će vam prodati konopac. Ukoliko ljevičari želi dignuti revoluciju, dobiti će diskontne cijene na zastave.
Profit je njihov Bog, jebe im se koje je nacionalnosti.
Kad smo kod Boga, Crkvi odgovara poslušno stado okupljeno oko pastira sa štapom na kojem je ugravirano Domovina i Bog. Tko može držati upitnim te vrijednosti, samo nekrsti. Ne drže oni niti do svog poglavara pape Franje koji im je poručio da se "spuste među narod i pomognu ugroženima", ismijavaju ga kao komunistu i mole Boga da ga uzme što prije sebi. Tako idejno okupirano društvo izvor je zemaljskog blaga, a mjesto u Raju su ionako preko veze sredili.
Profit je njihov Bog, jebe im se koje vjere.
I na koncu, političke grupacije čiji je credo opstanak na vlasti i uživanje u privilegijama. Upravo tim utabanim tragom i kroče desničarski radikali koji reketiraju svaku politiku temeljem domoljublja i vjere. Siguran sam da premijer Plenković razumije da ima posla s ljudima koji nikad ne bi mogli sjesti za isti stol s uljuđenim i civiliziranim društvom. No, ne želi riskirati, nitko od njih ne želi riskirati gnjev biračke populacije koja se sastoji od branitelja, vjernika i oportune mase. Prešućujući ih, izravno ostvaruje korist od stabilnog biračkog tijela koje mu garantira miran san na svakim izborima.
Profit je njihov Bog, jebe im se iz koje stranke dolazi.
Velika tuga
I na koncu, što imamo od svega? Hrvatsku koja je sijamski blizanac Srbije povezana s njom nizom interesnih spona. Radikalnu manjinu koja deplasiranim nacionalizmom maltretira oportunu većinu. Desetke moćnih zlotvora koji sve pametne čine pokornima držeći ruku na državnom proračunu. Djecu koja mrzi gay populaciju, Srbe, voli NDH i Thompsona, unaprijed osuđena na zadrtost u doba nanotehnologije i introgalaktičkih letova. Susjede koji grintavo plaćaju danak Crkvi i idu na misu jer se boje imati osobno mišljenje i osude okoline. Državnu politiku koja Crkvi u ruke predaje važne poluge društvenog napretka kao što su znanost, obrazovanje, zdravstvo i kultura. Militantne idiote koji bi ratovali jer su propustili svoj rat. Imamo zapanjujuće ništa uz počasni plotun.
Tuga je to velika, a sramota ništa manja.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati