KAKAV peh. Samo nekoliko dana nakon što su vojni bleh orkestri u Bruxellesu i Zagrebu označili ulazak Hrvatske u NATO, netko je usred Zagreba oteo Antu Jelavića. Danas mirnog šetača zagrebačkim ulicama, nekada jednog od glavnih mufljuza iz rata u Bosni i Hercegovini, gdje mu je zbog toga i suđeno, a trebalo bi i još jednom.
Iz iste te BiH bi mogli biti i otmičari (iako Jelavić sada upire prstom u Zagreb kao da se to sasvim isključuje), po svemu sudeći pripadnici sarajevskog podzemlja, a ne možeš sasvim isključiti ni pripadnike bosanske tajne policije. Njih se kidnapirani nekoliko puta i javno pobojao, što možeš i ne moraš uzeti kao vjerodostojno.
Jer, tko zna čega sve tu ima i dok se stvari ne razjasne, ako se ikada razjasne, neće začuditi ako se u nas jave i takvi mudrijaši koji će na ovaj triler reagirati i ovako. Ovo je napad na punopravnog državljanina Hrvatske, usto i nekadašnjeg časnika HVO, za koje se zna da su bili na plaći u Ministarstvu obrane republike Hrvatske.
Zar nismo ušli u NATO da nas zaštiti i od ovakvih stvari?!
Pa zar, ljudi moji, to onda nije i diverzija protiv suvereniteta jedne članice NATO-a, stigla iz susjedne države koja također cupka pred vratima Sjevernoatlantskog saveza (članica je Partnerstva za mir), ali tko zna kada će joj se ta vrata otvoriti. Ako se ikada i otvore. Zar nismo ušli u NATO da nas zaštiti i od ovakvih stvari?!
Naravno da to nema blage veze. NATO, kao prvo, nije tu da pruža policijske usluge svojim članicama. A osim toga, bez obzira što je potpisnik ovih redaka zakleti protivnik ulaska Hrvatske u nj (zbog čega je na forumu ovog portala dobio po nosu i po ušima, u čemu srdačno i dalje stoji na raspolaganju) moram ga ovaj put braniti i u nečemu puno važnijem.
Čitave ove fertutme s Jelavićevom otmicom ne bi bilo da se u njegovom slučaju postupilo kao u slučaju Fikreta Abdića (kojem je suđeno u Hrvatskoj). Ili da je bilo volje ukloniti ustavne zapreke i izručilo se Jelavića Bosni i Hercegovini, kao što se, uostalom, s pravom tražilo i ishodilo od Australije u slučaju onog "kapetana Draganom".
Čim uđosmo u Sjevernoatlantski savez neki ovdašnji pametnjakovići pokazali su da ga doživljavaju kao trpezu
Nikakvog problema tada ne bi bilo. Bosanske tajne službe, ako je možda o njima ovdje riječ, ne bi ga trebale otimati, a bosansko podzemlje ne bi ni moglo. Na kraju krajeva, ne bi se sve ovo moglo natovariti ni NATO-u, ako se, kao što rekosmo, i takva bizarna misao pojavi u nekoj ovdašnjoj glavi. A nije to, bogami, sasvim isključeno.
Jer, čim uđosmo u Sjevernoatlantski savez neki ovdašnji pametnjakovići pokazali su da ga doživljavaju kao trpezu, s koje bi se omastili i onim čega tamo nema, niti može biti. Tako vojni ordinarij Juraj Jezerinac u njemu vidi "još veću mogućnost ostvarenja našeg katolištva", kao da je NATO neka nova-stara križarska vojska u svetoj misiji širenja svijetom Jedine Prave Vjere.
Kako se Jezerinac nosi s činjenicom, ako za nju uopće zna, da su u NATO-u i dvije pravoslavne zemlje (Bugarska i Rumunjska) te dvije islamske (Turska i Albanija) vrag zna. Ali, očito je da mu se po glavi još motaju Tuđmanove mušice o Hrvatskoj kao "kršćanskom predziđu Europe", a izgleda da nije primijetio ni odlazak Busha, koji je također volio mahati križem. Smatrao ga je najmoćnijim i najubojitijim oružjem slobodnog zapadnog svijeta prema "silama zla", raspoređenim uglavnom u islamskim zemljama.
Hrvatska kao da živi u nekom svom svemiru
Naravno da je ovakvo omatanje NATO-a u starozavjetne halje toliko primitivni anakronizam da ga se sada svi žele otresti, tretirajući ih kao najgore dronjke kompromitirane Bushove politike. Ali, Hrvatska kao da živi u nekom svom svemiru, pa su se s pravom neki stresli kada su vidjeli da je svečana akademija u povodu učlanjenja u NATO zaključena arijom "U boj, u boj" (protiv Turaka!) iz opere Nikole Šubića Zrinskog.
Naravno da ta opera nije kriva što je tako zloupotrebljena, a i njen prvobitni ratnički naboj toliko je, ruku na srce, otupio da je izvode operni ansambli čak i u jednome Japanu. Ali, ipak moraš biti tikvan posebne vrste da baš s tom operom u kojoj se koriste stotine kila mačeva, kopalja, buzdovana slaviš ulazak u organizaciju koja svijetu obećava mir, a ne, zaboga miloga, nove ratove. I to one najgore, međureligijske.
Kao što je tikvan na kvadrat i onaj tko se sjetio da na svečanost u MORH-u u povodu hrvatskog učlanjenja pozove jednog Tomislava Merčepa, a ne i Milu Dedakovića i Branka Borkovića. Osim, naravno, ako Sjevernoatlantski savez ne izjednačavaš s Guantanamom, Abu Graibom ili bombardiranjem veselih svatova po Afganistanu, što, srećom, ipak nije cijela istina o tom Savezu.
Novi vjetrovi koje najavljuje Obama uopće ne dopiru do nas
Ali, čak kada bi i bilo tako, ne može se zanijekati da se nakon dolaska Baracka Obame stvari mijenjaju (zatvaranje Guantanama), i koliko god čovjek zazirao od NATO-a, to ne može negirati. Ali, što to koristi kada te nove vibracije ne dopiru do Hrvatske, gdje se i sada koristi scenarij koji najkraće izgleda ovako. Kada god padne popularnost zapadne vojne alijanse u ovdašnjoj javnosti, Sanaderovi eksperti za dizanje temperature insceniraju neki incident sa susjedima.
Najčešće se za to koristi Srbiju, ali ponekad čak i BiH, bez obzira što se radi o teškom invalidu u kolicima, koji je Daytonskim sporazumom stavljen na neku vrstu patronažne brige Hrvatskoj. I kada vidiš da novi vjetrovi koje najavljuje Obama uopće ne dopiru do nas ili se razbijaju o tvrde glave ovdašnje političke klase, kojima je očito bio bliskiji Bush, ne ostaje ti drugo nego zaključiti ovako.
Hrvatska je ušla u NATO, ali taj novi NATO očito još nije ušao u nju. I ne zna se kad će.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: AFP; Nenad Dugi/Cropix