Povijest se tako ponavlja skoro točno 20 godina kasnije, kada su isti suparnici na istom mjestu igrali utakmicu s jednako velikim ulogom. Doduše, tada je ta utakmica bila "ultimativna", bez popravka, uzvrat doigravanja za SP. 

 

 

Ali, bez obzira što večeras Ukrajina i Hrvatska igraju u zadnjem kolu kvalifikacijske skupine, za jednu od tih reprezentacija sigurno, a možda i za obje, ovaj meč znači kraj borbe za SP.

 

Reprezentacija koja pobijedi siguro ide u doigravanje, dok u slučaju remija Ukrajina otpada kao trećeplasirana, a Hrvatska zadržava drugo mjesto skupine. Ali, s obzirom da je trenutno najlošija od devet drugoplasiranih reprezentacija u europskim kvalifikacijama, velika je vjerojatnost da joj ni bod neće biti dovoljan za baraž.

 

Međutim, ovdje nećemo pisati još jednu najavu ili kalkulaciju o večerašnjoj utakmici, nego podsjetiti na onu koja joj je prethodila i s kojom dijeli toliko toga.

 

Aktere, ulog, mjesto radnje, a gotovo i vrijeme. Jer meč Ukrajine i Hrvatske za odlazak na SP 1998, igrao se 15. studenog godinu ranije, dakle sada mu je praktično 20. obljetnica. 

 

 

Prije 19 godina u euforiji zbog nogometne "bronce zlatnog sjaja" "Vatrenih" predvođenih "trenerom svih trenera" zaboravlilo se dakako i kako se Hrvatska uopće izmigoljila na SP na kojem je osvojila medalju.

Hrvatska je tada, kao i sada, baraž izborila jedva i to zahvaljujući utakmici života Petera Schmeichela na susretu Danske i Grčke (0:0) u istoj kvalifikacijskoj skupini. Da su Grci pobijedili, što su morali da Schmeichel nije nevjerojatno branio, Hrvatska bi bila treća i ostala iti bez dodatnih kvalifikacija.

 

Dva tjedna prije uzvrata u Kijevu, Hrvatska je Ukrajinu na Maksimiru pobijedila 2:0, golovima Bilića i Vlaovića.

 

Ukrajinci su poručivali kako će lijepu prednost Hrvatske lako anulirati na domaćem terenu uz pomoć 70 tisuća navijača. I tako je gotovo i bilo. 

 

 

Osveta za Blaževićev kukavičluk i ziheraštvo stigla je već u 4. minuti kada Ševčenko zabija za vodstvo Ukrajine. Hrvatska je u potpunom raspadu, Ćiro ne zna što napraviti i već osam minuta poslije, Kosovski zabija za anuliranje hrvatske prednosti.

Svjetsko prvenstvo se činilo jako daleko, trebalo se sada ne osramotiti, ali tada uskače norveški sudac Rune Pedersen, koji Ukrajincima poništava regularan gol. Ukrajinci su bijesni zbog krađe, ali to ne znaju pretočiti u inat, nego nervozu i u 28. minuti Bokšićev odbijanac sretno završava u ukrajinskoj mreži za konačnih 1:1. Ostalo je povijest. "Bronca zlatnog sjaja" "Vatrenih" predvođenih "trenerom svih trenera".

 

 

Opisujući Pedersonov čin (za koji bi, da ga je napravio Hrvatskoj, bio osuđen kao zločinac) hrvatski novinari tada su koristili zgodne izraze kao "poguranac", "vjetar u leđa" i čak se zlurado naslađivali nad ukrajinskim ogorčenjem zbog bezočne krađe.

 

Pedersen zbog suđenja za Hrvatsku i danas u Ukrajini ima status sličan onom kojeg u Italiji uživa ekvadorski sudac Byron Moreno, po kojem su zato što ih je izbacio u osmini finala SP 2002. protiv Koreje, nazivali javne zahode na plažama.