"ČIM dođete sa psom obučenim za otkrivanje eksplozivnih naprava, odmah pokazuju koliko ste im potrebni, ali čim vas uoče sa psom istreniranim za otkrivanje narkotika, jednostavno svi bježe od vas", dočarao je svoje dojmove Afganistana časnički namjesnik Damir Mihočinec, vojni policajac koji iza sebe broji već dvije šestomjesečne misije u zemlji za koju kaže da joj je glavna gospodarska grana "dilanje droge".
"A od čega bi oni i mogli živjeti. Krajolik je prilično ogoljen, poljoprivreda nerazvijena, ali je klima izuzetno pogodna za uzgoj maka od kojeg se dobiva opijum", kazao nam je Mihočinec, dodavši kako su gotovo svi stanovnici uključeni u "proizvodnju" pa i lokalna afganistanska policija. Njima svakako nije u interesu tražiti pomoć međunarodnih postrojbi koje njih tek obučavaju, ali im se ne miješaju u djelokrug.
Dok se opijum "kuha" za svjetsko tržište, sami Afganistanci preferiraju zelene kocke koje se uživaju žvakanjem.
"Donio sam jednu takvu smolastu kocku za vještačenje u Hrvatskoj, jer me interesiralo o čemu je točno riječ", objasnio je Mihočinec.
Njegovog kolegu i vođu hrvatskih postrojbi vojne policije, bojnika Tihomira Zebeca, najviše se dojmio razgovor s djecom, koja usred jedne takve nesretne zbilje svakodnevno odrastaju.
"Zanimljivo je vidjeti djecu koja se igraju tik do zemljane ceste kojom jure automobili i do 100 kilometara na sat. U svom drugom boravku, koji je trajao od kolovoza prošle godine do ožujka ove, primijetio sam da su napredovali. Naime, prilično već poznaju engleski jezik i lakše je s njima komunicirati", kazao je Zebec. Ipak, ono što ga je prilično zgrozilo jesu razlike među samim stanovnicima koje su iz dana u dan sve vidljivije.
"Na jednom mjestu možete vidjeti zgradu ostakljene fasade, a odmah do nje nalaze se kuće podignute od blata. Takvi kontrasti uočljivi su na mnogim mjestima", kaže je Zebec pa nastavlja kako je moguće do potonje kuće ugledati žutu Toyotu.
"U kampovima imamo barove, a ima i ženskica"
U proteklih devet mjeseci nisu, srećom, doživjeli bombaške napade koji su bili "rezervirani" za pripadnike postrojbi drugih nacija. Valjda, kako se hvale naši vojni policajci, zbog otvorenosti kojom pristupaju lokalnom stanovništvu. Ipak, izlazak na teren obvezan je sa svom opremom i to za 90 eura, koliko je dnevnica, dva radna dana za redom, potom dvije noći nakon kojih slijedi i dva dana odmora.
"U slobodno vrijeme zaružimo. U kampovima imamo barove, a ima i ženskica. Ponekad nas posjeti i neka manje poznata zvijezda sa Zapada", istaknuo je Mihočević, dok se Zebec nadovezao sa sportskim turnirima na koje ih potaknu televizijski prijenosi. Zanimljivo je da je, po riječima Mihočevića, nacionalni sport Afganistanaca - odbojka.
Takve priče slikom je popratio vojni fotograf Tomislav Brandt koji je u listopadu prošle godine sedam dana proveo s hrvatskom postrojbom u Kabulu. Izložba njegovih fotografija otvorena je u prostorijama Ministarstva obrane i to pod nazivom "Od branitelja domovine do čuvara svjetskog mira".
Ig.M.
Foto: K.H.