INFLACIJA u Hrvatskoj nije nova stvar. Od kraja prošle godine upozorenja su tu, tekuća godina pokazala je kako su ta upozorenja ozbiljna, a inflacija raste iz mjeseca u mjesec, proizvodeći sve ozbiljnije udare na standard građana. U svemu tome možemo izvući potencijalno bitnu lekciju o nečemu što smo već svi znali - HDZ i priležeći mu sateliti potpuno su nesposobni voditi gospodarstvo jedne države u 21. stoljeću.
Na marginama dnevnih novina izašla je vijest o tome kako Ivan Čehok zbog inflacije traži revidiranje koalicijskog sporazuma. Na to je odgovorio sam premijer Sanader, koji je rekao kako će za stol pozvati sve socijalne partnere, centralnu banku, gospodarsku komoru te, kao šećer za kraj, samog Čehoka, da iznesu svoje prijedloge i da se svi "uhvate u koštac s problemima".
Vrijeme je za ozbiljnu zabrinutost
Rujan je 2008., inflacija je počela dramatično rasti krajem 2007., a Sanader bi se sastajao i hvatao u koštac s problemima. On nema već pripremljenu strategiju, nije razmotrio mjere kojima bi mogao usporiti inflaciju, nego čeka prijedloge. Krajnji je trenutak za opasno se zabrinuti.
Mogu se HDZ-ovi "ekonomski stručnjaci" kao Polančec beskrajno vaditi na globalnu recesiju, ali činjenica je da je trenutna inflacija rezultat 20 godina katastrofalnog upravljanja državom. HDZ uporno krpa rupe u gospodarstvu populističkim mjerama, ne obazire se na upozorenja, a onda se iz svega toga izvlači slijeganjem ramenima.
Besmislenost dosadašnjih mjera
U 2008. Vlada je povukla sljedeće poteze: podigla je neoporezivi dio plaće za 200 kuna, dogovarala je privremene moratorije na cijene hrane i energenata i subvencionirala je cijene koje su morale ići gore jer sami tržišni principi to iziskuju. To je to. Dobro, osnovala je i Povjerenstvo za praćenje rasta cijena, ali to nije mjera, to je ništa više od loše šale.
Naravno, nijedna od tih "mjera" nije ni izbliza dovoljna da bi dugoročno zaustavila daljnje propadanje gospodarstva. Vi možete iz mjeseca u mjesec slati poslanike proizvođačima i trgovcima i tražiti od njih da ne dižu cijene proizvoda, možete koristiti povećane prihode od poreza da biste krpali rupe koje nastaju, ali tržište je u pravilu neumoljivo. Cijene kad tad jednostavno moraju porasti da bi se izjednačio omjer uloženog i naplaćenog. Globalna kriza nije jedini krivac za trenutno stanje, ona je pokazatelj kako je hrvatsko gospodarstvo toliko slabo da se jednostavno ne može oduprijeti nijednom ozbiljnom izazovu.
Privremeno zaustavljanje rasta cijena ima smisla ukoliko u međuvremenu postoje indikatori oporavka gospodarstva, ali tak nečega u Hrvatskoj nema niti može biti. Jednostavno, gospodarstvo kao hrvatsko, u kojemu ključnu ulogu ima nekolicina igrača koje obilato sponzorira i subvencionira država, dok sve ostalo visi na rubu propasti, ne može se oporaviti, jer nema nikakvog mjesta oporavku. Vlada ne radi na privremenim mjerama usporavanja inflacije dok u međuvremenu povlači poteze koji će služiti oporavku gospodarstva, ona samo odgađa neizbježno – još veći rast inflacije.
Ne piše se dobro
"Socijalni partneri" su tragedija. Hrvatski sindikati uglavnom plešu po zvuku Sanaderove violine, a kad ih se pusti da rogobore, onda u medije izlaze s mlakim, promašenim kritikama i besmislicama kao što je bio onaj izračun o tome koliko će prosječnu hrvatsku obitelj stajati ljetovanje. Najviše što od njih možemo očekivati ove godine je da daju najjeftinije cijene skijanja u Slovačkoj, za sve ostalo su potpuno nesposobni.
O oporbi ne vrijedi trošiti riječi. Budući da SDP još uvijek nije posložio sve kockice unutar svoje staro-mlade strukture, niti je Zoran Milanović odlučio hoće li Bandića odrezati sad ili na sljedećim lokalnim izborima, najveća oporbena stranka šuti o svim ovim problemima. HNS vjerojatno radi nešto, liže si rane od prevrata u Varaždinu ili se odlučuje hoće li skrenuti lijevo ili desno otkad im je Milanović odrezao potporu, ali sasvim sigurno ne nastupaju javno.
Jedina institucija koja svoj posao radi pošteno je Hrvatska narodna banka, ali nju nitko ne sluša. Kad je guverner Rohatinski u studenom 2007. upozorio na ozbiljnu krizu koja će rezultirati porastom inflacije, Polančec i Šuker su ga umalo prozvali psihopatom.
Tu su manje više potrošene sve nade. Možemo se nadati da će reforme neophodne za ulazak u EU polučiti rezanje državne administracije, sređivanje zdravstva i pravosuđa te smanjenje korupcije, ali efekti tih reformi bit će vidljivi tek za pet do deset godina. U ovom trenutku ne ostaje puno izbora nego pripremiti se za daljnji pad životnog standarda koji će do kraja godine pokazati svoje pravo lice kad inflacija dosegne 10 posto.
Jovan Dragišić
Foto: Index