Imamo datum izbora. Agonija se nastavlja.
Foto: Srđan Vrančić / Cropix
TRAŽILI SMO izbore, a dobili smo datum izbora. I s njim još šest mjeseci agonije.
Kao robijašima kojima je nakon propalog pokušaja bijega produljena kazna, tako je i zatočenicima HDZ-ove vlade nakon višemjesečnog zazivanja izbora, višetjednih prosvjeda i demonstrativnog tumaranja zagrebačkim ulicama poručeno da će na izbore tek u prosincu. Kasnije čak i od prošlih izbora prije četiri godine. Agonija se nastavlja.
Jacin produžetak
Zemlja je na rubu snaga, ali premijerka Kosor još ne svira kraj. Zašto i bi? Ona vjerojatno više nikad neće biti tako važna, pa je odlučila ovaj trenutak izguštati do kraja. Iako su svi digli ruke od Kosor, ona još nije digla ruku na svoj premijerski mandat.
I tako, agonija se nastavlja. Agonija pod mandatom Vlade koja je još prije godinu dana izgubila svaku bit svoga postojanja, vjerojatno još od onoga dana - 20. studenog 2010. godine - kad je Kosor zacvilila kako "Vlada provodi program gospodarskog oporavka, ali nitko je više ne podupire". Pa se stoga iz politike "krvi, znoja i suza" prešaltala u retoriku o "danima vina i ruža". Ako mi nećemo po njezinu, onda će ona barem po svojem.
Najdulja kampanja u povijesti
Zato već punih osam mjeseci promatramo predizbornu kampanju Jadranke Kosor, a gledat ćemo još gotovo šest. Bit će to vjerojatno najdulja neproglašena predizborna kampanja u hrvatskoj povijesti, ali ne i najdulja agonija. Gospodarsko propadanje traje još dulje - dvije godine i još brojimo...
Kosor je čekala papu, čekala je dovršetak pregovora s EU, čekala je i turističku sezonu, a bogami dočekat će i godišnjicu pada Vukovara, kao emotivni vrhunac kampanje temeljene na buđenju "mrtvih" hadezeovih birača.
Zakapala je kamene temeljce, a zakapat će ih još, pa makar i dvaput. Otvarala je portirnice i zatvore, a otvarat će i zahode, ako treba. Proputovala je Hrvatsku uzduž, a proputovat će i poprijeko, ako bude trebalo. Pila je kavu s missicom, a podnijet će i nove žrtve.
Ima li više ikakve svrhe?
Ako je ikad zaista postojala potreba da Jadranka Kosor ostane u Banskim dvorima, dovršetak pregovora ju je dokinuo. Svejedno, ona je odlučila ostati još barem pola godine, do formiranja nove Vlade. Možda i najdulje pola godine u našim životima.
Zadah ocvalog HDZ-ova carstva trovat će nas dok budemo tupo bilježili nove brojke o propasti gospodarstva, rastu nezaposlenosti, dugovima koji se ne vraćaju i nelikvidnosti koja se ne smanjuje. I o plaći koja samo što nije prestala dolaziti.
Smrad HDZ-ova truljenja
Davit će nas smrad HDZ-ova truljenja: njihova unutarnja glođenja, čuvanja guzice u iščekivanju skorašnjeg sunovrata, nedotupavi napadi na oporbu i još jadniji pokušaji dodvoravanja biračkom tijelu, braniteljima, Crkvi, desničarima, domoljubima...
Zatrpavat će nas nove gomile Sanaderova koruptivnog smeća koje će bivši premijer u sudskom postupku nesebično dijeliti sa svojim bivšim, sada opoštenjenim sljedbenicima. A sve to samo će pojačavati osjećaj gađenja, nemoći i apatije. Možemo li čuti još nešto što bi dodatno kompromitiralo već ionako debelo kompromitirani HDZ?
Ne možemo. Možemo čuti nešto još jezivije: novih šest mjeseci oporbene šutnje.
Skratimo si muke
Ne trebamo se zavaravati, neće to biti šest mjeseci nade i radosnog iščekivanja promjene vlasti. Bit će to period grčevitog preživljavanja, s jednom jedinom mišlju: kako da se napokon, ovakvi sakati i izmrcvareni, dovučemo do tih prokletih glasačkih kutija i skratimo si muke.
Kad je Sanaderova vlada položila prisegu za drugi mandat, napisali smo da nas čekaju najdulje četiri godine u našim životima. Nismo ni slutili koliko će zapravo biti duge. Skoro kao kao njezin posljednjih šest mjeseci.
Ovo ne izgleda kao kraj agonije. Ovo izgleda kao agonija bez kraja.
Ostale komentare autora pročitajte ovdje
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati