DO jučer najzvučnije ime u povijesti azerbajdžanskog nogometa bio je Tofik Bahramov, čuveni sudac, pomoćni sudac mitskog finala svjetskog prvenstva 1966. između Engleske i Zapadne Njemačke.

 

 

Bahramov je bio krivac što je glavni djelitelj pravde na toj mitskoj utakmici Švicarac Dienst priznao gol Geoffreyju Hurstu, premda ni punih pola stoljeća nakon, uz pomoć tehnologije nismo posve sigurni što se zapravo tog popodneva 30. srpnja 1966. na Wembleyu točno dogodilo. 

 

Bahramov je zbog odluke da prizna Englezima gol postao dio nogometne povijesti., a nacionalni stadion u Bakuu nosi njegovo ime. 

 

 

Međutim, Bahramov je povijest azerskog nogometa. Zemlja koja nikad u povijesti nije dala značajnijeg nogometaša niti je napravila neki iole vrijedan rezultat, danas je glavni hit kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji, a tvorac tog čuda zove se Robert Prosinečki.

 

 

Jedan od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena već je treću godinu na klupi Azerbajdžana. Žuti je već u prošlim kvalifikacijama za Euro u Francuskoj najavio da s tom reprezentacijom planira napraviti ozbiljne stvari, a Niko Kovač baš je u Azerbajdžanu napravio prvi korak prema otkazu, kojeg je dobio nakon poraza od Norveške.

 

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, Azeri nakon tri kola imaju za njih nevjerojatnih sedam bodova, a taj uspjeh dodatno dobiva na težini ako se zna da su slavili protiv Norveške i da su Češkoj u gostima uzeli bod. Azerbajdžanski mediji puni su hvale za Prosinečkog, uzdižu ga u nebesa, no Žuti je svjestan da je tek na početku puta.

 

''Iskreno uživam u ovim trenucima. Već dvije godine sam tu i sa svojim stožerom od prvog dana, nismo stali s radom. Prekrasno je kada vidim da se trud polako isplaćuje, da stvari dolaze na svoje mjesto. Da, rekao bih da jesmo hit kvalifikacija jer malo je onih koji su očekivali ove rezultate. Ni najveći optimisti u Azerbajdžanu nisu očekivali da možemo pobijediti Norvešku i Česima uzeti bod, no pokazali smo da znamo igrati nogomet, da se azerski nogomet diže i da smo na pravom putu.

 

Ipak, koliko god bilo lijepo, volio bih da stanemo na loptu. U redu je uživati u sjajnim stvarima koje si napravio, no tek nas čekaju prave utakmice. U najtežoj smo skupini u kvalifikacijama i tek sad ćemo napokon vidjeti koliko vrijedimo. No, drago mi je da smo pokazali da možemo igrati protiv svakoga. Hoćemo li se kvalificirati, ne znam, bit će jako teško, no volio bih da ova priča potraje još koji dan'', kazao nam je Prosinečki, kojeg smo uhvatili u Zagrebu, u kojem će boraviti prije nego li se vrati u Azerbajdžan, koji sredinom studenog igra protiv Sjeverne Irske u Belfastu.

 

''Ovi uspjesi danas zvuče kao neka senzacija, no i u prošlim smo kvalifikacijama imali niz zapaženih rezultata. Uzeli smo bod Hrvatskoj, koja je po meni bila daleko najjača reprezentacija u grupi. Odigrali smo dva puta 0:0 protiv Norveške, pobijedili smo Maltu, a i protiv Italije smo u obje utakmice pružili odličan otpor. U dvije godine pokazali smo da možemo igrati sa svakim. Možda ne možemo svakoga i pobijediti, no radom smo uspjeli doći do nivoa igre s kojim smo nezgodan protivnik za svaku reprezentaciju. Za razliku od prošlih kvalifikacija, u reprezentaciji igraju neki mlađi igrači koji su u momčad donijeli dodatan impuls. Klinci su se snašli jako dobro. Osnovni cilj je da stvorimo momčad za budućnost, a uvjeren sam da će Azerbajdžan već u idućim kvalifikacijama za Euro 2020 imati još zapaženiju ulogu'', dodao je Žuti.

 

 

''Tamo vlada euforija. Trenutačno sam u Zagrebu, ali svaki se dan čujem s ljudima, koji mi kažu da je jedina tema u državi nogomet. Zamislite, ti ljudi nikad u životu nisu pričali o nogometu, a danas im je jedina tema reprezentacija. To je sjajno za čuti i to je valjda dokaz da sam napravio dobru stvar.''

 

 

''Sjajan. Baš sjajan, bez imalo pretjerivanja. Riječ je o fantastičnoj sredini, o divnim ljudima, koji su napravili sve da imamo najbolje moguće uvjete za rad i kvalitetan život. Ukratko, oduševljen sam.''

 

 

''Naravno, ali nažalost, samo kroz rezultate i izvještaje s utakmica. Svaki put kad bi igrala Hrvatska, mi smo bili zaokupljeni svojim utakmicama, tako da nisam pogledao niti jednu utakmicu. Prema onome što sam pročitao i čuo od prijatelja, stvari su pod kontrolom. Čak i protiv Turske smo bili bolji, imali smo neke stative, a Kosovo i Finsku smo rutinski prošli. Sve ide po planu.''

 

 

 

 

''Nikad se ne zna što život može donijeti već sutra. Tko zna što se može dogoditi, no u ovom trenutku nije mi ugodno odgovarati na ovo pitanje jer Hrvatska ima trenera s kojim je odigrala dobar turnir u Francuskoj, a ja sam na klupi druge reprezentacije s kojom imam neke planove. No, kako rekoh, tko zna što donosi sutra.''