Foto: Caroline Haga, IFRC

DAFER Alduri (50) morao je ostaviti svoju suprugu i petoro djece iza sebe kad je izbjegao iz Iraka. Nakon više od devet mjeseci koje je proveo u Hrvatskoj, odobren mu je zahtjev za azil. Sada se nada da će mu se njegova obitelj moći pridružiti ovdje.

"Morao sam napustiti svoj dom u Bagdadu zbog rastućih tenzija. Zabrinut sam za svoju obitelj i razgovaram s njima svaki dan. Nadam se da će mi se moći pridružiti sad kad je moja prijava za azil odobrena", rekao je Alduri za Međunarodnu mrežu društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca.

Alduri je vrlo ponosan na svoju djecu: njegova najstarija kći je inženjer, druga je farmaceut, a njegov najstariji sin završava studij inženjerstva. Odlučan je da i njegova 10-godišnja kći i 5-godišnji sin također dobiju cjelovito obrazovanje.

Alduri je proveo šest mjeseci u prihvatnom centru Ježevo, u okolici Zagreba, prije nego je dobio azil i slobodu da se sam preseli gdje želi. No Ježevo mu se toliko uvuklo pod kožu da i sada gotovo svaki dan posjećuje centar - i to kako bi volontirao

"Mogu raditi kao vozač, graditelj, bilo što, samo da budem zaposlen"

"Ovaj centar je za mene kao drugi dom. Volontirao sam kad sam živio ovdje i zaista sam uživao, tako da i dalje pomažem s održavanjem, prevođenjem i svim ostalim što je potrebno", kaže Alduri. Prihvatni centar Ježevo trenutno pruža smještaj za više od 500 ljudi, uglavnom iz Iraka, Afganistana i Sirije. Hrvatski crveni križ pruža brojne usluge u centru, ali fokus je na društvenom uključivanju i integraciji tražitelja azila.

"Imamo jezične tečajeve, internet-caffee, radionice za zanate, dječje igraonice, knjižnicu, muzičku prostoriju, teretanu, i našu vlastitu nogometnu ligu. Imamo čak i frizerske i kozmetičke salone za muškarce i žene, gdje mogu učiti zanat jedni od drugih", ponosno nabraja članica tima Crvenog križa Marina Mikić (31).

Mikić je radni terapeut i uglavnom radi s djecom i mlađim muškarcima. "Pomažem djeci da nauče o hrvatskoj kulturi i običajima te da se pripreme za školu. Također vodim radni centar, gdje se oko 30 mlađih muškaraca okuplja tri puta tjedno kako bi unaprijedili našu sredinu, što uključuje bojanje zidova, čišćenje, čišćenje snijega i sve ostalo što je potrebno.

Alduri, koji je u Iraku radio u građevinarstvu, sada se nada pronaći bilo kakav posao: "Mogu raditi kao vozač, graditelj, bilo što, samo da budem zaposlen. Sretan sam u Hrvatskoj i vjerujem da moja obitelj i ja možemo imati dobru budućnost. Ali dok mi se ne pridruže, nedostajat će mi svaki dan."