Foto: Davor Javorović/Pixsell

GROBARI pulskog nogometa zovu se Michael Glover i Sead Karaselimović. Ovaj dvojac rezervirao je grobno mjesto za klub kojeg su stvarale generacije pulskih zanesenjaka, nogometaša i navijača. Sasvim je svejedno je li je NK Istra 1961 ustvari Uljanik ili neki treći klub, no činjenica je da Puležani ostaju bez kluba, polako ali sigurno.

Agonija je blaga riječ za ono što proživljava pulski nogometni prvoligaš, nakon bahaćenja, maltretiranja, ponižavanja koje su Gloverove trupe dvije i pol godine predstavljale u Puli u zadnjih dva mjeseca svjedočimo tragičnoj nesposobnosti u prodaji nečega što nazivamo nogometnim klubom.

Svi šute, svi čuvaju integritet pregovarača, poštuju zaštitu svjedoka, od javnosti se kriju Gloverovi topnički dnevnici, njegovo prekomjerno i neselektivno bombardiranje javnosti,  svi se pokušavaju dokopati bilo kakve informacije o prodaji kluba koje nema pa nema, a u zadnja dva kola trener Darko Raić Sudar morat će po svemu sudeći zamoliti Eda Valjevca da se vrati iz Singapura gdje se „team menager“ odmara od stresne polusezone. Morati će Gloverov prijatelj odigrati par utakmica, a kažu da i Sead Karaselimović trenira s veteranima, pun je snage, dosta se u Puli odmarao, pa ako zatreba tu je... valjda je tu?

Pojednostavljeno rečeno Glover nema pojma niti kako prodati klub, pizdunski se povukao u Ameriku, viri u svoje računalo, kukavički preko googla prijevodi komentare i nada se da će mu neko platiti lešinu koju su proizveli on i pobočnik Karaselimović.

'Ko izda pizda...

Glover je tri dana nakon što je preuzeo klub tvrdio kako je vratio sva dugovanja, isto je izjavio još dva puta, a jedino ga je autor ovih redaka pitao „pa koliko ste vi puta vratili isti dug“ a on je opet tupoglupo nanovo tvrdio kako nikome nije ništa dužan.

Sada kada Glover grije jaja negdje u Americi, ispada da on i njegova Organizacija nisu nikome ništa plaćali, dok je pristizao novac iz HNS-a i Grada Pule, dok su se „popapala“ dva kredita, dijelile su se plaće zaposlenicima, nešto malo nogometašima i stvarao se privid o poslovnoj uspješnosti.

Dobavljači, restorani, prijevoznici, hoteli stoje u redu u traženju svojih para, nogometaši su se muški borili no i njima je dopizdilo slušati nemušte priče o austrijsko-njemačko-švicarsko-albanskim investitorima koji upravo broje dolare u apoenima od 100.    

Lova samo što nije legla.

Amerikanac je glumio investitora

Mediji su više-manje korektno, no nedovoljno kritički prema Gloveru izvještavali o kupoprodaji koja „traje ali nam ništa ne daje“.

Zanimljivo je da je vjetar u leđa lošim trgovačkim postupcima daje aboliranje Gloverove ostavštine. Sve se uporno baca pod tepih floskulama kako je uvijek bilo ovako te kako su Glover i Ščeglov isti te kako je pulski nogomet u kurcu već sto godina.

Svaki novi šok se opravdava izjednačavanjem krivice Rusa i Amerikanca što u slučaju pulskog nogometa jednostavno nije istina.
Sjetite se, Rus nikada nije vikao da ima love, dapače, Rus je non-stop tražio da mu „Grad i Županija pomognu“. Kukao je kako ne može sam financirati klub te kako će odustati jer on novaca nema.

Amerikanac je najprije glumio bogatog kauboja u Hajduku da bi iz diližanse koju je zaustavio na Drosini domorocima, nogometnim Indijancima pokazao ogledalo zbog kojeg su svi pali u nesvijest kada su se ugledali u zrcalu.

Amerikanac je navodno uvodio „američki san“, a uvalio nas je u najveću moguću noćnu moru. To je bitna razlika između Rusa i Amerikanca, a u konačnici Rus je svoj klub prodao a Amerikanac i dalje baulja.

Rus je našao svog Glovera, a Glover nema kapacitete za naći bilo koga… sasvim dovoljno da se ne može tvrditi da su isti... Rus je za Glovera majstor. Koga će Glover zajebati osim nas koji volimo klub?

Važno je napomenuti da je Glover predstavljao sedmoricu partnera, ta sedmorica veličanstvenih platila je 2 milijuna i 100 tisuća dolara bivšem vlasniku, njih sedmorica vrhunskih investitora samo su od HNS-a dobili preko milijun eura. E jebem ti takve investitore... njih sedmero u prvoligaški nogometni klub uložilo (pišljivih) milijun i pol i dolara a klanjala im se najbogatija regija u državi. Tragedija...

U Puli svi boga mole da se nesposobni Glover dokopa bar nekog Kineza, makar dilera petardi i prskalica jer su se na sirotici Istri izredali svi predstavnici svjetskih ekonomskih velesila, pa ja valjda red da probamo s Kinezima.

Mutikaše, smutljivci, prodane duše

Gloverova nesposobnost rezultirala je time da su se u Puli danima proseravali nekakvi Austrijanci, a jedino što su kupili je vrijeme, nakon njih pojavili su se Švicarci koji nisu kupili ništa jer su valjda shvatili da od Glovera nemaju što kupiti.

Pod naslovom „strogo povjerljivo“ kolale su informacije kako je austrijski investitor stanoviti Eduard Brunner za kojeg se kasnije ustanovilo da nije investirao niti u vlastito donje rublje, da bi ga pod istim okolnostima naslijedio stanoviti Rexepi kodnog naziva „Švicarac“ koji je u NK Istru 1961 za sada uložio ravno nula kuna i isto toliko lipa, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.

U međuvremenu Glovereova umješnost u upravljanju klubom pala je u drugi plan i na vidjelo izlazi Gloverov trgovački talent.

Glover vjerojatno čeka da se nešto desi, da nekome utrapi bar ime kluba, čeka neku lovu da se oglasi u javnosti, čeka naš Remo neku pinkicu možda više nego mi pa da me napokon pošalje u tri p…. m….

Odlazi nam raja

U međuvremenu klub su napustili brojni prvotimci a odlazak Kitanovskog i Ofosu koji je objavljen na službenim stranicama kluba zadnji je udarac za one koji vole NK Istru 1961.

Potpuni šok i nevjerica, otišli su bez ijedne jedine lipe, skroz slobodni, sada mogu pojačati direktne konkurente.

Oči najvjernijih navijača uprte su u Grad Pulu, očekuje se neki lokalni LEX Istra 1961, čemu se nadaju oni koji ne razumiju realnost i koji ne žele prihvatiti da je NK Istra 1961 već dugo privatni klub.

NK Istra 1961 se ne može nadati ničemu od politike i zbog realnosti vezanih uz gradski bazen na kojem se „štekalo“ na svakom metru, ali i zbog činjenice da u Puli i Istri postoje brojne tvrtke koje su u jednakoj ako ne i težoj gospodarskoj situaciji. Mogu li one čekati da im Grad pomogne?

Ništa nevažnije nije ni činjenica da sportska javnost koja nije sklona nogometu bilo koju vrstu financijske potpore privatnoj firmi iz politike ne bi dočekala s odobravanjem.

Agoniju u koju je Glover dovukao klub neće spasiti ( tu treba biti nedvosmislen i direktan) niti Adris grupa, niti Arenaturist, niti Valamar, niti bilo koji drugi poslovni gigant iz jednostavnog razloga jer ih nije briga za nogomet.

Da su htjeli ulagati uložili bi već odavno, a ovako njihove investicije i dalje su samo sanak pusti onih koji se nadaju kakvom takvom preživljavanju.

Do tada ostaje nam da se nadamo da će Darko Raić Sudar imati muda prožvakati još muke, naći igrače koji će sutra istrčati na Maksimir i da će mu do zadnjeg kola s Osijekom ostati bar netko, a ako se niti Valjevac ne vrati iz Singapura, stvarno nam nema spasa.

Tekst prenosimo uz dopuštenje autora i portala Regional Express. Stavovi izrečeni u tekstu su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav uredništva Index.hr-a