"IZ HNS-A je rečeno kako su 1000 ulaznica podijelili samo za jednu utakmicu, pa se ja samo pitam kome?", kratko će Andrija Hebrang na naš upit o korupcijskim blagodatima Eura 2008, da bi nakratko i prekinuo telefonski razgovor kako bi nekoga tko je bio s njim u prostoriji upitao "Rekli su to, jel'da?".

Pametan je Andrija, zna on da onaj tko uperi prstom u nekoga i u nekoj pravnoj državi mora za to i odgovarati. Morao bi tako Državnom odvjetništvu prijaviti ono što zna, jer to je njegova dužnost kao građanina i političara. Ali to samo u slučaju da živimo u pravnoj državi.

Predsjednik SDP-a Zoran Milanović sam se javno izjasnio kako je po tom pitanju čist, jer je karte za utakmicu u Beču na koju je poveo sina (Austrija-Hrvatska) platio sam. Ostali se nisu očitovali.

Prije Eura političari su mahom najavljivali kako će im obraz biti važniji od besplatne karte. Saborski zastupnici ne smiju primiti dar skuplji od 500 kuna, a cijena karata iznosila je uglavnom oko 70 eura.

"Ja to nisam rekao"

Bilo kako bilo, jedno je sigurno: Karte do kojih su navijači ovih dana teškom mukom dolazili i za njih plaćali sumanute novčane iznose, nisu po svemu sudeći predstavljale problem za primjerice Sanadera, koji je, kao i Milanović, nazočio prvoj utakmici 8. lipnja kada je hrvatska reprezentacija igrala protiv domaćina Austrije.

Već sada na upit je li među sretnim dobitnicima bio i netko od njegovih kolega iz saborskih klupa i općenito politike, Hebrang odgovara: "Ja to nisam rekao". Nismo ni mi, ali prisjetimo se ipak koji su moćnici bodrili repku u Klagenfurtu i Beču: Stjepan Mesić, Ivo Sanader, Zoran Milanović, Dragan Primorac, Josip Friščić, Luka Bebić...

K.C.
Foto: Index