Izbjeglica iz Sjeverne Koreje: Obitelj mi je umrla od gladi
Foto: FAH
RYU KI-HO pobjegao je iz Sjeverne Koreje, i odlučio ispričati svoju životnu priču, piše The Guardian.
RYU je rođen u obitelji podrijetlom iz Južne Koreje, što je za njih bila nepovoljna činjenica, jer na sjeveru Koreje postoji takozvani "songbun", neformalna društvena podjela prema učešću pojedine obitelji u Korejskom ratu.
Rođen je 1963., a nakon srednje škole odslužio je 11 godina u vojsci. Pošto nije dobio preporuku za fakultet, jer ga nitko iz njegove obitelji nije završio, nije ga mogao ni sam upisati.
Počeo je raditi u rudniku i pridružio se Komunističkoj partiji. Jedno vrijeme je boravio u gradu, no vratio se u selo početkom 90-ih. S obitelji je mogao živjeti jer su uzgajali povrće na malom komadu zemlje.
No, 1995. godine došlo je do nestašice hrane na selu. Kim Il-sung je još 1988. godine izdao naređenje prema kojem svaka seljačka obitelj mora sama svake godine othraniti i vojsci pokloniti svinju težine 80 kilograma. U slučaju da obitelj nije isporučila svinju, tada ne bi dobili svoje sljedovanje u hrani i kućnim potrepštinama.
Mnogi nisu imali mogućnosti za takvo što, a svinje su često ugibale od raznih bolesti. Seljaci bi kupovali svinje na dug, plaćajući u jesen kad bi od države dobili svoje sljedovanje riže i kukuruza. Hranili bi svinje, dok su se sami borili s glađu.
Bijeg nakon smrti obitelji od gladi
Obitelj svjedoka ovih događaja glad je pogodila 1997. godine. Te su zime od pothranjenosti umrli njegova majka, supruga i sin. Preživjeli su samo on i stariji sin. Nakon te tragedije, odlučio je pobjeći.
Kaže kako je uvijek živio u poslušnosti prema Kim Il-sungu i Kim Jong-Ilu, ali je smrt njegove obitelji promijenila sve. Shvatio je, kaže, da su govori obitelji Kim o ostvarenju snova u režimu lažni.
Uspio je sa sinom prijeći kinesku granicu u travnju 1998. i godinu dana se skrivao i radio razne poslove kako bi preživio. Kineske vlasti su u tom razdoblju aktivno hvatale izbjeglice iz Sjeverne Koreje i slale ih nazad.
Radio je samo za hranu i svaku večer slušao radijske emisije iz Južne Koreje. Spoznao je da život u Južnoj Koreji nije kapitalistički pakao, kakvim ga opisuju na sjeveru poluotoka i odlučio otići tamo.
Sina je ostavio u dobrim rukama i zaputio se u Mongoliju kroz pustinju Gobi. Kaže da je taj put bio toliko naporan da se dan-danas čudi kako je preživio. Mongolske vlasti otpremile su ga u Južnu Koreju gdje se smjestio 2000. godine.
Nakon spasa potraga za sinom završila tragično
Odmah je krenuo u potragu za sinom. Dogovorio je njegov dolazak u Južnu Koreju istim putem kojim je i on stigao. No, grupa izbjeglica u kojoj je bio njegov sin naletjela je na kinesku patrolu u pustinji, razbježali su se i umrli u bespućima Gobija. Tvrdi da je kasnije saznao da mu je sin umro na njegov rođendan.
Dvije godine kasnije uspio je doći do sinovih posmrtnih ostataka i napokon ga je pokopao. Kaže kako još uvijek osjeća krivicu što ga nije uspio spasiti i zbog toga pomaže ostalim prebjezima sa sjevera.
Pokušava pozvati bivše sugrađane
Kaže da nakon svega šalje balone nadajući se da će doći u ruke ljudima na sjeveru, i tako ih pozvati da bježe od diktature obitelji Kim. Takvi baloni su danas postali uobičajen prizor između dviju granica dva različita svijeta.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati