PONEDJELJAK je bio najkrvaviji dan u palestinskom Pojasu Gaze od posljednjeg rata s Izraelom 2014. Najmanje 60 ljudi ubijeno je nakon što je izraelska vojska otvorila vatru na prosvjednike koji su pokušavali probiti ogradu na granici i ući u Izrael. 

 

 

 

No dok palestinska strana tvrdi da su ubijeni nenaoružani prosvjednici, izraelska tvrdi da su morali upotrijebiti silu protiv nasilnih prosvjednika među koje su se infiltrirali naoružani teroristi. “Svaka zemlja mora štititi svoje granice. Hamas je teroristička organizacija koja je iznijela svoju namjeru da uništi Izrael i koja šalje tisuće ljudi da probiju granicu kako bi ostvarili ovaj cilj”, napisao je izraelski predsjednik Benjamin Netanyahu u objavi na Twitteru.

 

 

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan optužio je pak Netanyahuovu vladu za državni terorizam i genocid nad Palestincima. Bez obzira na očito licemjerje Erdogana koji se izuzetno brutalno obračunao s kurdskom pobunom, izraelski pokolj oštro su osudili i Ured visokog povjerenika za ljudska prava, kao i međunarodne nevladine organizacije poput Liječnika bez granica i drugi državnici. Tko je onda u pravu? 

 

Prosvjed se događao u isto vrijeme dok se u Jeruzalemu otvaralo američko veleposlanstvo, uz slavlje i pompu te gostovanje kćeri i zeta američkog predsjednika Donalda Trumpa, što je bilo u kontrastu s krvoprolićem ni stotinu kilometara pa je taj prizor bio prilično groteskan.

 

 

Ipak, službeni povod za palestinski “Marš povratka” bila je godišnjica palestinske Nakbe, odnosno “Katastrofe” - masovnog progona stotina tisuća Palestinaca za vrijeme rata između Izraela i njegovih arapskih susjeda koji je uslijedio nakon što je Izrael proglasio neovisnost 1948. 

 

 

Izraelska vojska optužuje Hamas koji je na popisu terorističkih organizacija SAD-a, EU-a, Izraela i mnogih drugih zemalja, da je iskoristio trenutak da bi u masu okupljenih ubacio naoružane muškarce i postavio eksplozivne naprave duž granice. New York Times izvještava da je nebo tog dana bilo puno izraelskih dronova koji su zasipali prosvjednike suzavcem, ali i dima zapaljenih gume, kao i palestinskih zmajeva koji su bili zapaljeni s ciljem da izazovu požar na izraelskom teritoriju. Barem jedan je i izazvao je požar u blizini kibuca Nahal Oz. Osim ovoga, neki prosvjednici koristili su praćke i bacali molotovljeve koktele, ali i improvizirane ručne bombe. Iako ovo nasilje nije ni približno jednako onom s izraelske strane, prosvjedi su se teško mogu nazvati mirnima. 

 

Štoviše, prema izvještaju New York Timesa, islamski klerici i dužnosnici Hamasa i drugih militantnih skupina aktivno su poticali ljude da pohrle prema granici, odnosno prema mecima izraelskih vojnika, lažući ih da je ograda probijena i da prosvjednici masovno ulaze u Izrael. Nakon 5 sati krvoprolića i zračnih napada na položaje Hamasa, isti ti organizatori počeli su slati prosvjednike natrag. 

 

 

Visoki dužnosnik Hamasa Salah al-Bardaouil izjavio je u intervjuu za lokalnu televiziju da su čak 50 od 60 ubijenih prosvjednika bili pripadnici Hamasa. Islamski džihad, još ekstremnija militantna skupina u Gazi koju sponzorira Iran, objavila je da je troje njenih pripadnika ubijeno u prosvjedima. Novinar njemačkog Bilda Bjorn Strizel prenio je objavu Hamasa sa slikama deset njihovih “mučenika”.

 

 

Naravno, to ne mora značiti da su svi navedeni militanti, budući da je Hamas, kao i Hezbolah u Lobanonu, politička stranka koja je k tome na vlasti od 2006. A jedna od ubijenih bila je i Vizal Šeik Halil koja je pokušavala prerezati ogradu škarama za žicu kad su je izraelski vojnici ustrijelili, prema svjedočanstvu njenog brata koji je bio s njom, javlja Washington Post. Usto, snimke s višetjednih palestinskih prosvjeda pokazuju kako vojska ustreljuje nenaoružane prosvjednike. Jedna snimka iz travnja pokazuje Palestinca koji je upucan u glavu dok trči od ograde, ne prema njoj. Najmanje 111 Palestinaca ubijeno je od početka prosvjeda kojima je dodatni zamah dalo premještanje američkog veleposlanstva. A dok je 62 ljudi ubijeno u ponedjeljak, čak 1360 ih je upucano, prema priopćenju palestinskog ministarstva zdravstva u Gazi.  

 

 

S druge strane, kako piše Washington Post, obitelj Hali, koja je u utorak pokopala svoju kći, nije pristaša Hamasa, već njihova umjerenijeg rivala Fataha. A najmlađa žrtva bila je osmomjesečna beba koja sigurno nije mogla biti pripadnik Hamasa ni bilo koje druge skupine. Lejla Gandur je umrla od suzavca, a na prosvjedu se našla samo zato što ju je ujak donio majci koja je sudjelovala u prosvjedu, nakon što beba nije prestala plakati.

 

Izraelski vojnici dobili su od zapovjedništva dopuštenje da koriste ubojitu silu, odnosno bojno streljivo, protiv onih koji “ugrožavaju” ogradu na granici, kao i onih za koje procijene da su glavni “agitatori” prosvjeda. Međutim, zapovijed je da u oba ova slučaja pucaju u noge. Halil je upucana u glavu. 

 

Izraelske udruge za ljudska prava smatraju da su zapovijedi koje su izraelske snage dobile u svakom slučaju ilegalne te da vojska ne čini dovoljno da bi raspršila prosvjednike drugim, manje ubojitim metodama. Izraelska vlada pak tvrdi da zakon o ljudskim pravima ne vrijedi u ovoj situaciji jer se radi o dijelu oružanog sukoba s militantnom islamističkom organizacijom Hamas, koja se pokušava pod paravanom prosvjeda infiltrirati u Izrael i izvršiti terorističke napade.

 

No iako izraelska vojska tvrdi da su Hamasovi militanti pokušali postaviti eksploziv na ogradu i da su osmorica naoružanih militanata otvorili na njih vatru iz oklopljenog vozila, nijedan izraelski vojnik nije ni ranjen niti ubijen. Iako je ograda na mjestima oštećena, ni u jednom trenutku nije probijena.

 

 

 

“Rezanje ili probijanje ograde je prekršaj. Na njega se treba odgovoriti, ali odgovoriti razumnom silom. Nema mjerila koje ja znam po kojemu je sigurnost granične ograde od jednake važnosti kao život 14-godišnjaka”, zaključuje izraelski odvjetnik za ljudska prava Michael Sfard koji predstavlja udruge koje traže od izraelskog Vrhovnog suda da utvrdi legalnost korištenja bojnog streljiva u suzbijanju prosvjeda. Jedino opravdanje za takve ekstremne mjere je kada meta “predstavlja neposrednu opasnost za živote drugih”, kaže Sfard - a to očito nije bio slučaj.

 

Izrael svoj brutalan odgovor na nasilne prosvjede opravdava Hamasovom retorikom i njihovim namjerama da, kad upadnu u Izrael, ubjijaju ili otimaju izraelske građane. Vojni glasnogovornik Jonathan Conricus objavio je i karte s Facebook stranice Hamasa, u kojima je prosvjednicima označen put i udaljenost do najbližih izraelskih mjesta uz granicu, u slučaju da se uspiju probiti.

Ali kako tvrdi još jedan ljudskopravaški aktivist Amit Gilutz, “to je futuristički scenarij iz noćne more koji se nije dogodio”. 

 

Ipak, IDF je na svojoj Twitter stranici objavio snimku jednog Palestinca koji je posvjedočio da Hamas masovno mobilizira ljude u Gazi za prosvjede i manipulira njima. Novinar britanskog Telegrapha također je objavio fotografije Palestinaca ranjenih u prosvjedu koji su mu priznali da su dobili novčanu naknadu za svoje ozljede. 

 

Ulogu Hamasa u organizaciji nasilnih prosvjeda sugerira i prekid masovnih prosvjeda u utorak, dan nakon pokolja, što se prema tvrdnjama izraelske vojske dogodilo nakon što je Egipat pozvao lidera Hamasa Ismaila Hanijeha u Kairo i izvršio pritisak da se prosvjedi prekinu. 

  

Kao što vidimo, slika o krvavom ponedjeljku u Gazi nije tako crno-bijela kako se na prvi pogled čini. Dio odgovornosti svakako leži i na Hamasu, čija ekstremistička ideologija i terorističke metode borbe protiv okupacije su Palestincima u Gazi donijele mnogo više zla nego dobra. Ali ništa od toga ne može biti opravdanje za masakr koji je izraelska vojska hladnokrvno izvršila nad nenaoružanim ili neusporedivo slabije naoružanim Palestincima.