Foto: Goran Šafarek

PISAO sam kako sam prošao neke od najatraktivnijih dijelova kugle zemaljske. Tropi su središta biološke raznolikosti, to je neosporno.

No upravo na nekim od najegzotičnijih lokacija znao sam sretati ljude iz cijelog svijeta koji bi nerijetko komentirali Hrvatsku kao iznimno lijepu. Često ćemo mi sami reći da je naše more i priroda lijepa, mnogima i najljepša na svijetu. To je sasvim u redu, jer će svatko za svoju djecu reći da su najbolja i najljepša. No, svaka zemlja ima lijepe žene, lijepe gradove, pametnu djecu, pa je li Hrvatska doista tako posebna?



Mnogi bi se kod nas začudili, kada bi im u toku gledanja nekog dokumentarca iz egzotičnih krajeva, rekli da se i kod nas svake godine otkrije novih vrsta živih bića, nikad prije i drugdje zabilježenih. To samo potvrđuje da se malo zemalja u Europi može podičiti prirodom kakvu ima Hrvatska. Svi znamo za naše bogato podmorje i još očuvanu obalu, ali to nije sve. Dinarski krš sa specifičnim geološkim i hidrološkim pojavama prekriva polovinu Hrvatske.

Možda ni jedna zemlja nema tako raznolike, a još očuvane rijeke s endemskim vrstama riba kao Hrvatska. Biokovo, Velebit i ostale planine čuvaju brojne endemske biljke. Planinsko područje još nastanjuju medvjed, ris i vuk, koji su protjerani u većem dijelu Europe. Naše šupljikavo podzemlje svjetsko je središte podzemne faune s golemim brojem endema. Tu su i brojni dragulji: slapovi, kanjoni, stjenovite litice, šume, livade … (Više o tome ovdje).

Deseci tisuća vrsta

Kruna prirodne vrijednosti živa su bića, od najmanjih, javnosti gotovo nepoznatih do najvećih, često omiljenih životinja, poput jelena ili medvjeda. Biolozi su desetljećima bilježili, istraživali našu prirodu i otkrivali njezinu vrijednost. Dosad je u Hrvatskoj zabilježeno oko 40.000 vrsta živih bića, no dobre su pretpostavke da je taj broj znatno veći; procjenjuje se čak do 100.000.

Biljaka u našoj zemlji ima gotovo 9.000 vrsta, no pretpostavlja se da čak 15% vrsta hrvatske flore još nije zabilježeno. Često (u znanstvenom pogledu) zanemarivanih gljiva ima oko 4.500 vrsta, a samo manji broj su poznate jestive gljive. U Hrvatskoj živi oko 24.000 vrsta životinja, a najviše je beskralježnjaka, među kojima su kukci, pauci, rakovi i druge životinje. Od toga je kopnenih beskralježnjaka više od 15.000, slatkovodnih oko 1.850, a morskih oko 5.650. Mnogo poznatiji kralježnjaci manje su brojni. Tako morskih riba ima 442 vrste, slatkovodnih oko 130, vodozemaca 20 vrsta, gmazova 39, ptica 399 (od kojih su 246 vrste gnjezdarice) i 116 vrsta sisavaca. Za zemlju relativno male površine kao što je Hrvatska, to su izvanredne brojke!



Sva ta šarolikost proistječe iz geoloških i klimatskih elemenata koji su „skrojili“ prirodnu kartu Hrvatske pa imamo četiri biogeografske regije: mediteransku, kontinentalnu, planinsku i malim dijelom panonsku.
 
Kontinentalna Hrvatska je gusto naseljeno, nizinsko-brdsko područje s tek pokojim krškim otokom, nekom od naših panonskih gora. Prirodno su značajne ponajviše velike rijeke i njihova poplavna područja koja su uvelike sačuvala izvornu srednjoeuropsku floru i faunu. Kopački rit, Lonjsko polje, rijeke Dunav, Drava, Sava i Mura doista su neki od najboljih primjera. Nema tu u globalu ništa posebno u smislu vrsta kojih nema i drugdje, već je to tipična srednjoeuropska flora i fauna, ali je zato mnogo bolje očuvana nego drugdje.

U našem čistom plavom moru sa 6.000 km obale, brojnih otoka i uvala, procijenjeno je da živi između 7.000 i 8.000 biljnih i životinjskih vrsta, no to nikako nije konačan broj jer su mnoge skupine još nedovoljno istražene, prije svega beskralježnjaci i mikroskopski organizmi. Iako je more najpoznatije, nesumnjivo najljepše, te zbog turizma i gospodarski najvrjednije, mnogi bi se kladili da je i prirodno „najbolje“ (iako se tako uopće ne može govoriti i uspoređivati), postoji još aduta!

Poseban dragulj - krš
 
Prema brojnim karakteristikama, a posebno endemima, vrstama koje žive u uskom području, ono što nas izdvaja ne samo u europskim okvirima već i u svjetskim okvirima je krš. Karbonatne stijene su pod djelovanjem vode i atmosfere općenito stvorile porozne (okršene) stijene i nevjerojatni niz prirodnih fenomena poput podzemlja, krških polja, ponornica, kanjona, sedrenih barijera itd. I naša morska obala svoje bogatstvo zahvaljuje kršu, jer to su morem potopljeni Dinaridi, za razliku od jednolične talijanske obale s druge strane.

Zbog često specifičnih, nama surovih uvjeta u kršu, tu možda i nema jako velikog broja vrsta, koliko ima onih endemskih i rijetkih. Takvi usko rasprostranjeni endemi biljaka su npr. poznata velebitska degenija, palagruški kupus i jabučka zečina. Područja s najvećom koncentracijom biljnih endema su planine Velebit, Biokovo i Mosor.



Špilje i jame

Kao što sam na početku napomenuo, novoopisane vrste jedan su od najboljih pokazatelja vrijednosti naše flore i faune. Često im se daju imena po Hrvatskoj (npr. croaticus), po lokacijama na kojima su nađene (npr. rijeka Jadova), istaknutim znanstvenicima (npr. ihtiolog Milorad Mrakovčić, biospeleolog Branko Jalžić, hidrogeolog Srećko Božićević …). Godišnje se u Hrvatskoj opiše podosta novih vrsta. Primjerice, nedavno je izašao opis nove vrste račića. Radi se o pravoj špiljskoj vrsti nađenoj u špiljama središnjeg dijela Like, a rad potpisuju Jana Bedek i suradnici. U posljednje dvije godine opisana je ukupno 21 špiljska vrsta iz cijele Hrvatske, što je čudesno. Za ta otkrića zaslužna je ekipa znanstvenika okupljena u Biospeleološkom društvu i Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, sa suradnicima iz Hrvatske i cijelog svijeta. Ta su istraživanja izuzetno zahtjevna, jer osim klasične speleologije, zahtijevaju i ronjenja u špiljama.  Hrvatska podzemna fauna, kao dio širega dinarskog područja, jedna je od najbogatijih u svijetu (hotspot). Svi znamo za čovječju ribicu, no ukupno je do sada u našem podzemlju zabilježeno više od 500 vrsta, od kojih su gotovo dvije trećine endemi. Među njima su i jedina podzemna spužvica, jedini podzemni slatkovodni školjkaš i ostale vrste. To bogatstvo zahvaljujemo brojnim speleološkim objektima, ponajprije špiljama (horizontalni) i jamama (vertikalni). Dosad ih je istraženo više od 7.000, a smatra se da ih ima barem dvostruko više. Sjećate li se Viline špilje kod Dubrovnika? Ta je špilja trebala biti potopljena kod planirane izgradnje HE Ombla. To je jedna od TOP 3 špilja u cijelim Dinaridima, uz Postojnsku jamu u Sloveniji te Vjetrenicu u istočnoj Hercegovini te među TOP 7  u cijelom svijetu!

Nove vrste riba

No, dok sićušni beskralješnjaci tako daleko ispod naših nogu, u vječnoj tami i (uglavnom) tišini koju remeti jedino kapanje vode, za neke nisu baš uvjerljivi organizmi, ribe su već nešto opipljivo,  veliko, pogotovo velikoj ribičkoj populaciji u Hrvatskoj.
 
Znanstvenici s Biološkog odsjeka PMF-a u Zagrebu, ali i nekoliko drugih institucija posljednjih su godina također opisali nekoliko vrsta riba. Zadnja opisana vrsta je Alburnus sava iz Kupe, a u opisu je sudjelovao naš svestrani hrvatski znanstvenik Dušan Jelić. Godine 2011. otkrivena je i opisana za znanost nova vrsta ribe – kapelska svjetlica, a 2012. opisan je i konavoski pijor. Među ribama imamo petnaestak vrsta koje žive samo u našoj zemlji i to svi u krškim vodama, većinom u Dalmaciji. Najvažniji hrvatski endemi su vrste iz roda Phoxinellus, Delminichthys i Telestes. Posebno je zanimljiva oštrulja, koja je jedina vrsta u ovom endemskom rodu. Zanimljivi su i mali slatkovodni glavoči iz roda Knipowitschia u kojem su tri vrste opisane u zadnjih dvadesetak godina. Tu su i svjetlica, sval, mekousna pastrva, visovački glavočić i endemske vrste primorske potočne pastrve čiji su srodstveni odnosi još prilično nejasni i čekaju nova istraživanja. Ti su ekosustavi mali i izolirani, a za ledenog su doba bili izvan domašaja ledenjaka, pa su služili kao utočišta vrstama koje su bile izvan domašaja leda.
 

Drlje iz Krke

Kopnene vrste

No, i na suhom je zanimljivo. Znanstvenici predvođeni doc. dr. sc. Sandrom Bogdanovićem s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu otkrili su i opisali vrstu zvončića nađenu na Visu. U Hrvatskoj su u posljednjih nekoliko godina opisane još neke vrste biljaka novih za znanost, poput hrvatskog luka, močvarnog luka, biokovskog kozlinca  ili južnojadranskog zvončića.
 
Svijet kukaca uvijek je bio fontana otkrića. Mladi znanstvenik Josip Skejo posljednjih je godina s kolegom Franom Rebrinom i drugim suradnicima otkrio i opisao novu vrstu rovca iz Istre i Kvarnera, nekoliko novih vrsta malih skakavaca konjica, kao i nekoliko novih vrsta planinskih skakavaca itd. Skejo najavljuje kako na svjetlo dana uskoro izlazi i opis desetak novih vrsta.
 

Nova, još neopisana vrsta skakavaca; fotografija Fran Rebrina

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Index.hr. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.

**Biolog, istraživač, snimatelj, putopisac i avanturist Goran Šafarek od 2017. jedan je od kolumnista Index laba. Do danas je objavio više od stotinu popularnih prirodoznanstvenih i putopisnih članaka u brojnim poznatim svjetskim časopisima, od Meridijana, preko GEO-a do National Geographica. Autor je i nekoliko knjiga, među kojima Rijeke Hrvatske, Životinje Hrvatske i Priroda Hrvatske, a radio je i dokumentarne filmove, kako za poznate njemačke i francuske kuće, tako i za naš HRT.

Želite li momentalno primiti obavijest o svakoj objavljenoj kolumni naših vrhunskih znanstvenika, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: Index Lab.

Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.