Foto: FAH, Index

SIGURNO svi imate iskustvo neznanca u lokalnoj birtiji, šarmera koji govori vašim jezikom, prepoznaje tuđa iskustva, moćno tumači zbilju, naručuje skupe runde za sve prisutne, skroman, ali dovoljno napadan da ga ne možete ignorirati? I onda u jednoj usputnoj replici, “moram ići tamo gdje i kralj ide pješke”, izgubi se iz vidokruga i ostavi ceh Mati, Peri i Joži koji su ionako odavno zateftereni u crnoj bilježnici? Mislim, kakva je to birtija u kojoj ne možeš popiti na “đemdo”, ali ovog puta nije u pitanju gajba pive ili boca “Jack Danielsa” nego država i prirodni resursi od posebne važnosti, jedino što nam je preostalo od državnog imetka.

Za obrazloženje ovog dramatičnog uvoda, sjetimo se kako su Domoljubna koalicija i Most zajahali na vlast temeljem reformskog plana i očuvanja nacionalnih interesa, te sve to ovjerili u nekoliko navrata zakletvom pred Bogom, Domovinom i hrvatskim narodom. Namjerno neću spomenuti javnog bilježnika.

Nakon toga nam je priređen drugorazredni politički vodvilj u kojem se cijela fabula vrti oko prevlasti nad ključnim resorima: policijom & obavještajnom službom, pravosuđem, gospodarstvom i financijama. Tko od vas zna kako se zove ministar zaštite okoliša?

I nije dovoljno što su uspjeli u šest mjeseci razbucati sve konture stabilnog i demokratskog društva, nego su odlučili ostaviti nam u amanet potpunu i vjerojatno, štetnu nepoznanicu; zašto i kome će premijer u odlasku Tihomir Orešković na 27.sjednici hrvatske Vlade u ovom sazivu prodati tridesetak lokacija uz obalu rijeke Save i Drave u Posavini, Banije i Podravine za eksploataciju nafte i plina? Zašto će krčiti šume da bi izgradili golf igrališta?

Tabula rasa

Zašto će žitelji tridesetak gradova i općina biti izloženi devastiranju prirode, izgubiti životni mir i pretrpjeti desetak godina neizvjesnosti dok i ako, plan o koncesioniranju uspije?

Sve stručnjake koje sam pitao što misle o toj inicijativi, vele da im je ta tema potpuna tabula rasa. Postoji dozvola iz 2015. godine - stvarno su prepisali SDP-ov plan proračuna - o šest istražnih prostora u kontinentalnom dijelu Hrvatske, ali ne postoji plan eksploatacije. Naravno, postoje izvješća o sondiranju i grubi izvidi o potencijalnim nalazišta plina ili nafte za što se “pobrinuo” ex ministar gospodarstva Vrdoljak sumnjivim tenderom, ali već sama logika, pa i statistika naftne industrije nalaže da većina bušotina neće biti ekonomski isplativa. Ujedno, naftna zagađenja i sva onećišćenja koja idu uz tu industriju, europska su top tema kad je u pitanje zajednička ekonomska strategija. I konačno, koji je to geostrateški genij odlučio potencijalna naftna postrojenja od posebne gospodarske važnosti rasporediti duž granice s Bosnom i Republikom Srpskom? Kao da Posavina već jednom nije dovoljno gorjela.

Od Grubišnog polja pa do Đelekovca, uzduž Save, preko Papuka i hrastovih šuma, reformatori i terminatori svojih resora odlučili su ponuditi hrvatska prirodna bogatstva na dvadeset i više godina najboljem ponuđaču. Zasad su se predbilježili INA (MOL) na jednom istražnom prostoru, a na ostalih pet “Oando Pic” iz Nigerije (?!) i jasno, Kanađani u vidu tvrtke Vermilion Energy. Nema javnog natječaja, čak niti pro forme, sve će se razriješiti neposrednom nagodbom. Hoće li to na koncu biti Rusi, drski Mađari ili pak, Kanađani iza kapitala, nebitno je. Živimo u tržišnoj ekonomiji, korporacijskom kapitalizmu, dobro sročena ponuda i nepovratni avans od 10% biti će dovoljni ovoj hrvatskoj Vladi da javno potpiše ugovor i predstavi to Hrvatskoj kao “realizaciju reformskog plana” i “konačni dolazak stranih investitora”. Kao da prodaju Golf Duju, a ne 15 tisuća hektara hrvatske im domovine.

Tko će vršiti monitoring?

I kao što je to lucidno primijetio jedan od sugovornika, tko će vršiti monitoring ugovornih obaveza, koja to točno Vlada i s kakvim političkim kredibilitetom? Što će se dogoditi, a nije riječ nemogućoj opciji, ukoliko budućoj Vladi ne budu prihvatljive predugovorne stavke i ponište dogovore?

Jer, tu budimo načistu, ovakvu ishitrenu i nota bene, jednoglasnu odluku ne usvaja se bez prethodnih poslovnih konzultacija i načelnih dogovora. Tko će plaćati obilne i bolne penale temeljem izgledne presude u korist investitora?

Sve je obavijeno velom tajnosti.

Razumljivo, nitko ne dolazi uložiti novac u državu sa kreditnim rejtingom Ba2 u stranoj valuti bez čvrstih garancija o zaradi. Dakle, tko god uzeo u koncesiju bušotine ili golf terene, učiniti će sve da uloženi novac povrati. Jeftino će unajmiti radnike iz lokalne zajednice, odvesti načelnika općine na par večera i perforirati zemlju dok ne bude siguran da bušotina (ni)je isplativa. Propadanje zemlje, zagađena voda, pomor divljači i riba, nelegalni otpadi samo neke su od uobičajenih posljedica. Jednom iskrčenoj šumi više nikad nema oporavka. I što je najgore, nitko stanovnike tih prelijepih prirodnih prostora nije pitao što misle o tome? Da, bit će javna rasprava na kojoj će nakrkani načelnik saslušati dernjavu lokalnog redikula, zaključiti dnevni red s točkom razno i staviti projekt ad acta. Bez referenduma, bez odštete za smanjenu cijenu nekretnina, bez lokalne apanaže. Jer niti jedan hrvatski zakon osim poreznog ne podrazumijeva obavezu investitora da lokalnoj zajednici kompenzira izgubljeno. Investitor to može učiniti, ali ne mora, dakle neće.

I na koncu, riječ je o potpunom negiranju pojma političke odgovornosti što je trade mark trenutne hrvatske Vlade. Ne pamtim, čak niti za čuvene Montijeve tehničke Vlade koja je nedostižan ideal za naše političare, da je “Vlada u odlasku”, kako navode inozemni analitičari i procjenjuju financijski krugovi, sebi dopustila donošenje strateške odluke od nacionalnog interesa u deset minuta konverzacije putem mobitela?! Jesu li oni pri svijesti? Jer pri pameti sigurno nisu? I kao da ga nije bilo dovoljno u hrvatskoj gospodarskoj politici, opet je MOL u igri preko INA-e, Timovi kanadski frendovi & biznismeni plus potpuno nepoznat nigerijski kapital.

Prva točka tematske sjednice nove hrvatske Vlade mora biti moratorij na ovu skandaloznu odluku. Jednostavno, treba odlučiti s predstavnicima lokalnih zajednica što je u općem interesu i ukoliko se postigne konsenzus, provesti ozbiljan tender. U suprotnom, mogu i provesti ovu odluku, ali pod jednim ključnim uvjetom: neka garantiraju osobnom imovinom za isplativost projekta. Slutim da bi se ubrzo doista solidarizirali s narodom i konačno upoznali njegovu stvarnu muku, život pod prijetnjom ovrhe i terorom nesavjenih političara.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

*Nenad Bunjac je istraživački novinar, kolumnist i reporter. Završio je Grafičku školu u Zagrebu i studirao psihologiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Pisao je za više hrvatskih medija, uključujući Nacional i Feral Tribune.