Ilustracija: ASMC
NEKI imaju krivu frizuru, a neki krivu seksualnu orijentaciju. Jedni imaju kriva krvna zrnca, drugi pak krivi naglasak. A neki su se jednostavno našli na krivom mjestu u krivo vrijeme. I izgledali su nekako "krivo". Pa su pretučeni, prebijeni - ubijeni.
Nakon velike buke koja se digla oko ubojstva Luke Ritza i oslobađajućih ili malih sudskih presuda za počinitelje, ovoga vikenda u Gradištu kod Županje opet je zabilježen zločin iz mržnje. Dvojica nasilnika premlatili su Miroslava Tunjića (17) iz Županje, pa ga bacili na cestu gdje ga je onesviještenog kasnije usmrtio osobni automobil. Razlog? Nosio je "irokezu".
Blagoslov župnika
U Zagrebu se posljednjih tjedana bilježi mnogo napada na homoseksualce, koji su dobili čak i blagoslov župnika iz Kastva. Česti su i obračuni skinsa, metalaca, punkera, navijačkih huligana ili huliganski napadi maloljetnika koji traže zabavu u premlaćivanju svakog onog tko im se zbog nekog razloga ne svidi.
Neki dobiju kaznu, neki ne. Neki se izvuku na račun maloljetnosti, neke sustav poštedi zbog nedostatka dokaza. A društvo šuti. Crkva je spremna braniti domovinu, ali još nismo čuli da je spremna braniti ljudski život. Slično je s institucijama i organizacijama za zaštitu ljudskih prava. Kampanja za Luku Ritza podigla je svijest o borbi protiv maloljetničkog nasilja, ali ona očito nije doprla do svih krajeva Hrvatske.
Vrebaju žrtve po pustim kvartovima
Nasilje nad onima koji se po nečemu (naglasku, glazbenom ukusu, frizuri, odjeći, obući...) razlikuju od napadača, kao da se ne smanjuje tokom godina. Sudovi su izricali presude za zločin iz mržnje, ali to ne dopire do svijesti zakrvljenih batinaša koji se u gluho doba jutra, u mračnom sokaku, iskaljuju na čovjeku krive frizure. Čak i da su napadači na Ritza drastično kažnjeni pitanje je bi li to utjecalo na neke nove huligane koji u jedan sat ujutro vrebaju žrtve po pustim kvartovima.
Zato je kasno kad se dođe do sudova. Kad se dođe do suda, onda je jasno da sustav ne funkcionira, da je kasno za žrtvu, ali da je kasno i za napadače. Možda ćemo se bolje osjećati ako napadači završe u zatvoru, ali samo do idućeg napada. I idućeg. I idućeg.
Zašto uopće moramo doći do suda?
Strah od toga da će se završiti u zatvoru dosad očito nije dao previše rezultata u prevenciji zločina iz mržnje. Bilo bi stoga poželjnije da se radi na tome da uopće ne dođe do suda, da se sustav prevencije, tolerancije i podizanja svijesti o tome da ono što je različito nije ujedno i loše. Samo, zašto to u ovom društvu zvuči tako utopistički?
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje