Kada će policajci početi odgovarati za nasilje?

Kada će policajci početi odgovarati za nasilje?

INCIDENT u kojemu je šest policajaca "junački" nasrnulo na čovjeka zavezanog lisičinama, nakon što im je prijetio nožem, vrijeđao ih i psovao pa ga takvog zavezanog udaralo kundacima po glavi, samo je najnoviji u nizu slučajeva prekomjerne upotrebe nasilja dečkiju u plavom.

Regrutacija opasnih nasilnika u policijske redove, nedostatak bilo kakvih sankcija, pomiješan s mentalitetom "tuku te zato što im je to posao", glavni je uzrok toga što hrvatska policija manje liči na službu zakona i reda, a više na skupinu revolveraša s Divljeg zapada.

Uobičajena je navada na ovom komadu Balkana navijati za policajce koji tuku opasne ljude. Stoga je za očekivati da će većina ljudi koji budu pročitali kako je policija nasrnula na Renata K., nakon što ih je ovaj nazvao, prijetio im nožem i vrijeđao ih, reći kako je on sam zaslužio tretman koji je dobio. Ako se još uzme u obzir da je Renato K. evidentiran kao nasilnik, svima će biti jasno kako se takav slučaj dogodio, a nekima će čak i laknuti što policija šalje bolnu poruku potencijalnim izazivačima problema.

Slučaj broj jedan: Josip Matić

No, što je onda s Josipom Matićem, 22-godišnjim mladićem koji je poginuo nakon udarca u glavu od strane oštre "Ruke Pravde"? Njega je u prosincu prošle godine udario bjelovarski policajac Danijel Fištrović, poznat po žešćem reagiranju. Fištrović je već imao dvije prijave zbog prekomjernog nasilja, međutim policija je očigledno čekala da stvari završe na najgori mogući način, umjesto da je odmah reagirala. Fištrović je trenutno na sudu i brani se sa slobode. Ma jasno da se ne može policajca odmah suspendirati s dužnosti samo zato što voli tu i tamo upotrijebiti malo pravedne sile. Bolje je pričekati da nekog ubije. Onda ste bar sigurni da je psihopat.

Slučaj broj dva: B. Franjković

Što je sa slučajem B. Franjkovića, 16-godišnjaka, sportaša i odlikaša, kojeg su interventni policajci navodno pretukli u travnju i slomili mu ruku? Taj je, po vlastitim riječima, imao nesreću da se s prijateljima nađe na krivom mjestu u krivo vrijeme, naime, u parku pored mladića krvave glave.

Interventni policajci koji su se tada također našli tamo, sproveli su Franjkovića u postaju. Franjković je dobar dio sljedećeg dana proveo u policijskoj stanici, a policajci su se oglušili na njegove pritužbe o tome kako ga boli ruka.

Franjkovićev otac kasnije je također došao u policiju i podnio prijavu protiv policajaca zbog slomljene ruke svoga sina. U priču se uključio i sam Marijan Tomurad, načelnik zagrebačke policije. Policija je poslije ustvrdila kako mladićeve ozljede nisu nastale zbog uporabe policijske sile, ali cijela stvar je malo sumnjiva. Najsumnjivije kod slučaja je to Tomuradovo pojavljivanje u stanici nakon što je Franjkovićev otac podnio prijavu, jer opće je poznato kako načelnici uprava dolaze na ispitivanja 16-godišnjaka u nedjelju nakon što njihovi roditelji podnesu prijavu protiv policajaca zbog prekomjernog nasilja. Sasvim uobičajena stvar.

Slučaj broj tri: Tomislav Dž.

Što je sa slučajem Tomislava Dž., 19-godišnjaka zaustavljenog nakon vožnje u pijanom stanju, kojega su policajci, po izjavama svjedoka, bacili na tlo i tukli ga na cesti?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Niti u Franjkovićevom, niti u slučaju Tomislava Dž. nije došlo ni do kakvih sankcija. Što se uopće može očekivati kad se načelnik policijske uprave uključuje u zataš... temeljitu istragu slučaja?

Povodom Franjkovićevog slučaja oglasio se i HHO, koji je tražio nekakvu odgovornost. Ali znamo da je HHO samo skupina dokonih ljevičara i anarho-ljevičara i post-ljevičara i gej-ljevičara koji nemaju doticaja sa stvarnošću, pa jasno da se oni žale na to što su "naši dečki u plavom" koji put sasvim opravdano malo objasnili nekom razmaženom klincu da on "ne bu s njima tako".

Slučajevi policijskog nasilja na Zapadu se brzo rješavaju otkazima

Razlika između civilizirane i barbarske zemlje može se očitovati u mnogim faktorima. Policija je jedan od njih. U civiliziranim zemljama, recimo onima svima nam mrskog Zapada, slučajevi policijskog nasilja brzo se rješavaju otkazima. U barbarskim zemljama, recimo onima subsaharske Afrike, policija se koristi kao privatna štemerska služba diktatora. Hrvatska je negdje između ta dva pola. Iako, nedavni postupci policije i izostanak sankcija za njih puno nas više približavaju afričkim diktaturama nego razvijenom svijetu. 

Usto, mi ovdje govorimo o istoj policiji čiji je pripadnik prije godinu dana u Zagrebu "zbog nestručnog  rukovanja službenim pištoljem marke HS 2000 ispalio streljivo", pa nekim čudom uspio raniti ženu u nogu u zgradi MUP-a. Hrvati jednostavno mogu spavati bez ikakvih briga kad znaju da ih čuva hrvatska policija, jedina policija na svijetu koja puca na posjetitelje u svojoj zgradi. Oprostite, nestručno rukuje oružjem.

Ista ta policija, nedugo nakon incidenta s pucanjem u nogu, službenim je BMW-om uspjela pregaziti 85-godišnjeg muškarca i 78-godišnju ženu.

Budite mirni, pala je jedna osuda

No, budimo mirni, barem je pala jedna osuda. Naime, Šime Nimac, 36-godišnji bivši prometni policajac iz Zagreba, ovih je dana osuđen na dvije godine zatvora i četiri godine zabrane obavljanja posla policajca zbog slučaja u studenom 2006., kad je primao mito. Nimac se na sudu branio govoreći kao mu je namješteno.

Samo, simbolične kazne za manje policijske prekršaje neće biti dovoljne, dok god u obranu slučajeva neprimjerenog ili kriminalnog ponašanja policajaca bude uključen sam policijski vrh. Sve do onda živjet ćemo u zemlji u kojoj se samo pošteni ljudi boje policajaca, dok im se kriminalci ili smiju, ili surađuju s njima.

Jovan Dragišić

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara