Kako bi izgledala stvarna zdravstvena reforma u Hrvatskoj
ZDRAVSTVO je, kratko i jasno, tržišna kategorija i tu nema previše priče. Tržište je najbolji jamac nižih cijena i više kvalitete, a država se treba postaviti kao stvarni i funkcionalni kontrolni mehanizam. Nasuprot tome, u današnjem hrvatskom zdravstvu je tržišna utakmica ograničena zatvorenim tržištem, u kojemu država de facto garantira lošu kvalitetu, netransparentno poslovanje, gdje se nesposobnost ne kažnjava nego čak i potiče, a kontrola je nepostojeća.
Sam ministar Darko Milinović se nedavno pohvalio kako je u dogovoru s privatnicima prepolovio cijenu magnetne rezonancije i kompjutorizirane tomografije. Dakle, ako se sam ministar zdravstva pohvalio kako je puštanjem jedne komponente zdravstva na tržište uspio smanjiti cijenu redovnih pretraga, zašto to ne bi napravio sa cijelim zdravstvom?
Prava reforma bi izjednačila privatni sektor s državnim i u sekundarnoj (specijalističkoj) i tercijarnoj (bolničkoj) zdravstvenoj zaštiti, jednako kao što je to već djelomično napravljeno u primarnoj. Jer, sadašnji sustav je naprosto katastrofalan. Nadalje, privatna zdravstvena osiguranja bi se potpuno pustila u osnovnu zdravstvenu zaštitu uz jasna pravila igre, a ne djelomično, kako je najavio Milinović, jer to ne donosi reformu, nego isključivo novce privatnim osiguranjima bez da moraju polagati stvarne račune.
Zdravstvo nije bauk
Zdravstvo nije bauk, 90 posto stvari je poznato, zna se koliko kreveta treba na određenu populaciju, zna se koliko vremena i sredstava treba za određenu dijagnozu i terapiju. Država treba dopustiti ulazak privatnih osiguravateljskih kuća u osnovno zdravstveno osiguranje, a od tog osiguranja uzeti dio za strateške potrebe, kao što su hitna pomoć, mrtvozorništvo i hladni bolnički pogon. Sve ostalo treba staviti na tržište, s državom koja će se postaviti kao kontrolni mehanizam, koji će osiguravati pravilno poslovanje, a da pri tome ne utječe na konkurentsku utakmicu privatnog i javnog sektora, koja garantira višu kvalitetu i niže cijene.
U tu su svrhu potrebne prave službe zdravstvene inspekcije, koje bi imale mogućnost zatvaranja zdravstvenih djelatnosti koje ne rade po pravilima, bilo da se radi o ljekarni u kojoj nema farmaceuta, bilo o liječniku koji pacijentima ne izdaje račune. Postavljanje jasnih pravila sprečava mutno poslovanje, "trejdmark" ne samo hrvatskog zdravstva, nego praktički svih djelatnosti u Lijepoj našoj.
Uz jasna pravila nema igranja u mutnom
Jasna pravila trebalo bi primijeniti ne samo na zdravstvene subjekte, nego i na korisnike zdravstvenog osiguranja. Njih bi zdravstvenom reformom trebalo obavezati na poštivanje vlastitog zdravlja i na štednju, i to doslovno kaznenim mjerama. Hipohondrima koji bespotrebno šetaju po bolnicama trebalo bi naplatiti preglede, ljude koji su na lažnim bolovanjima trebalo bi također udariti po džepu, pacijente koji ne podižu nalaze pretraga trebalo bi natjerati da sami snose troškove, itd.
Na razini države bila bi neophodna reorganizacija HZZO-a, kojeg bi se trebalo početi promatrati kao nezavisan financijski subjekt, a ne kao još jednu proračunsku stavku. Trebalo bi izbaciti mjesto ravnatelja HZZO-a kao politički promjenjive funkcije. Reorganizacija HZZO-a već je počela izdvajanjem zaštite na radu kao zasebnog faktora, ali bez zasebnog računa i financijske odgovornosti.
Osim toga, pod hitno bi trebalo odvojiti zdravstvo od socijale, oformiti zasebna ministarstva, te iz državne riznice izbaciti novac koji se izdvaja iz plaće za zdravstveno osiguranje. Ne smije se više dopustiti ovo što se radi trenutno, a to je krpanje državnog proračuna ogromnim prihodima od zdravstvenih doprinosa. Zdravstvo treba i mora imati svoj zaseban račun, kojim će se jasno polagati računi. Jednostavno, kad se već izdvaja toliki novac, mora se znati i točno kako i na što se on troši.
Treba nam zdravstvo 21. stoljeća
Jedno pitanje koje ostaje neodgovoreno je tko će raditi u reformiranom zdravstvu? Hrvatska trenutno ima drastičan problem s manjkom ne samo liječnika, nego kompletnog medicinskog kadra. Ako želimo dugoročno kvalitetno zdravstvo, moramo imati ljude koji će u njemu raditi. Jednostavno, mora se osigurati da liječnici i drugi medicinski radnici ostanu u Hrvatskoj. To bi se dalo postići podizanjem plaća i beneficija, kvalitetnim planiranjem specijalizacija i kadrovske politike u javnim i državnim službama, financijskim obvezivanjem specijalizanata ili naplatom specijalizacija.
Trenutno je situacija sa specijalizacijama naprosto katastrofalna. HZZO i ministarstvo zdravstva svake godine propisuju kvote specijalizanata i pripravnika. Van tih kvota je nemoguće dobiti specijalizaciju ili pripravnički staž. Istodobno, odnedavno se daju javni oglasi s pozivima za specijalizaciju, jer fali kadra. To dosad nije bio slučaj, za specijalizaciju se tuklo rukama i nogama, a veze koje su se povlačile za dobiti specijalizaciju nisu uvijek bile legalne. Bolnice treba oformiti kao izvjesne prodavaonica znanja, u kojima će se specijalizacija moći kupiti, bilo direktno, bilo preko ugovora koji će budućeg liječnika obavezati na ostanak u bolnici.
Ad hoc rješenja više nisu dovoljna. Zdravstvo se ne može vječno krpati, ono se mora dubinski reformirati, da bi korisnicima zdravstvenog osiguranja pružilo razinu zaštite kakvu sad nemaju. Pri tome uopće nije teško uočiti probleme, jer su ih svi u zdravstvu itekako svjesni. Jedino je pitanje hoćemo li ikad dočekati da vidimo zdravstvo 21. stoljeća, umjesto zdravstva 19. stoljeća.
Foto: Index
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati