Kako je Klemm postao jači političar od Milanovića
Foto: Index, Anto Magzan/Pixsell
U JEDNOJ epizodi genijalne britanske serije Yes, Prime Minister, glavni muljator, šef kabineta Sir Humphrey, gostuje na BBC 3 radiju, te nakon što je službeni dio emisije bio gotov - počne iznositi pikanterije. Koje su ostale snimljene. Premijer, ne tako obrazovan, no vješt političar odmah je shvatio problem - čim je mikrofon ispred, treba govoriti kao da je uključen. Znači, diplomatski i biranim rječnikom. To zna svaki, ali svaki viđeniji političar.
Danas, kada za snimanje ne treba oprema James Bonda, ili u gorem slučaju inspektora Clouseaua, nema šanse, ali definitivno nema šanse da Zoran Milanović nije znao da ga mogu snimati ili da ga zaista snimaju. A uostalom, tko zna, možda je i upravo Zoran Milanović pustio snimak van?
Realno gledano, koga taj snimak opterećuje? Aktualnu vlast? Ti su ionako u ostavci. Odnose Hrvatske i Srbije? U ovakvim uvjetima mogu biti samo loši i više loši. Odnose unutar desnice? E, tu ima nešto. I tu je upravo Zoran Milanović mogao imati interes da ovaj njegov glas, da ove njegove izjave postanu javne. Uostalom, čim je sjeo za stol s takvom ekipom, nije trebalo biti poput Sherlocka Holmesa i pretpostaviti da će to netko snimiti. Ako čak i ne snimi - da će jako precizno reproducirati.
Hrvatska desnica ima problem - uglavnom su socijalisti
Milanović je na svoj način jako dobro prikazao jedan problem hrvatske desnice - a to je da se u Hrvatskoj desničarenje definira uglavnom u odnosu na Srbiju. Većina hrvatske desnice u ekonomskim pitanjima su - socijalisti. Ništa drugo nego socijalisti (dakle više lijevo od socijal-demokratskog SDP-a), koji bi jaku državu, jako državno upravljanje, hrpe državnih firmi (izvan onoga što je posao države - infrastruktura i slično), visoke poreze (jer naravno treba sve to financirati), strogo državno reguliranje minimalca i slično. Nacionalno isključiv socijalist je također - socijalist. To što se takvi u Hrvatskoj smatraju desnicom jer socijalizam se pogrešno veže za Jugoslaviju, samo je unutarnji ideološki problem.
Drugo, biti desničar u nas uglavnom znači pljuckati po drugima, malo tko (svaka im čast) će reći: "Jesam desničar i nacionalist, otvorio sam firmu i zaposlio 30 ljudi!" "Jesam desničar i nacionalist - svaki vikend posjećujem hrvatske nacionalne parkove!" "Jesam desničar i nacionalist - donio sam olimpijsku medalju Hrvatskoj!" Vidite, malo je takvih desničara, većina će ih u birtiji uz pivo trkeljati o politici, ali naravno i izići na izbore. Jer time pokazuju svoju pripadnost.
Milanović to dobro zna - ali hrvatskoj desnici uzmete odnos prema Srbiji ili odnos prema BiH, ta desnica gotovo da ne zna o čemu će pričati. I onda je Milanović došao do jednostavnog zaključka - a zašto on sam i SDP ne bi bili malo nacionalisti? Ne puno, nećemo staviti na Fejs stranicu kockice i kalašnjikov, ali eto, dobro je da "ispadne" kakva desna priča. Lakše je tako nego potruditi se oko kakvog ozbiljnog reformskog koraka.
Milanović nije rekao ništa pogrešno
Realno gledano - Zoran Milanović nije rekao ništa pogrešno. Za Srbiju (državu ne narod, treba to jasno razlikovati!) rekao je kako su "šaka jada". O srpskom premijeru Aleksandru Vučiću smo nedavno, pa nećemo ponavljati, o srpskom predsjedniku četničkom vojvodi (nije se nikada odrekao te titule!) Tomislavu Nikoliću također sve znamo - i Srbija realno jest "šaka jada". Prema svom narodu prvenstveno.
Zemlja je to koja je slala mladiće u rat da ginu za tuđe interese i na tuđim teritorijima, zemlja je to koja je infrastrukturno ostala u 70-tima, zemlja je to koja je uostalom tražila najviše - a nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji je ostala najmanja. I u konačnici - zemlja je to koja ne želi priznati realnost u obliku Kosova. Nekada su bili i vojna sila - danas bi ih zaustavilo prosječno lovačko društvo iz Dalmatinske zagore.
To da je BiH "zemlja bez reda i poretka", valjda može posvjedočiti svatko tko je više od dva dana proveo u Bosni i Hercegovini i uopće pokušao tamo nešto raditi. Ta zemlja je Daytonom gospodarski i politički blokirana, njen ustavni ustroj ne funkcionira. Gospodarski je katastrofa. Doživite gotovo pa nevjerojatne stvari - ako putujete vlakom Banja Luka - Sarajevo, uredno se na granici Federacije i Republike Srpske mijenjaju lokomotive, ali i kondukteri, koji onda ponovno buše karte!
Međutim, ako ste kandidat za premijera, a Milanović jest - onda takve stvari zadržite za sebe ili za svoj kabinet, i ne pričate ih pred ljudima za koje znate da nisu dio vaše ekipe i da će stvar vrlo lako doći do novinara.
Milanović je uostalom mogao i sam dati snimak - zašto bi snimak novinarima dao netko do gostiju, hrvatskih ratnih veterana? Kako bi pokazao da je Milanović "desni" i kako neće popuštati Srbiji? Pa time realno samo stvara problem desnici - koja se "gradi" u odnosu prema Srbiji. Ako tu Srbiju oduzmete desnici, onda je dovodite u zbunjenost - što sada?
Retorika ispred djela
Predizborni programi ih HDZ-a i SDP-a su jednako dosadni. Svi ćemo bolje živjeti, ništa se neće morati reformirati, valjda ćemo svatko u vrtu naći ćup zlata i ako nemate posao, dobiti ćete ga. Realno, u te programe ne vjeruju ni oni koji su ih pisali. Obje velike stranke su postale talac svojeg članstva i svojih aktivista - ako idemo reformirati općine i gradove, što s dobro umreženim načelnicima i gradonačelnicima? Ako smanjimo broj županija - što s vijećnicima koji su stranački aktivisti? Ako reduciramo broj malih škola (tako da postanu ispostave) što s umreženim ravnateljima?
Obje velike stranke u biti se jako boje istinskih reformi (dodajmo ovdje i Most koji je puno pričao, a malo napravio). Što onda učiniti? Milanović je odlučio glumiti frajera - pa umjesto reformi imamo frajera koji će govoriti o odlučnosti, jednako kao što Plenković svojim finim srednjeeuropskim nastupom skriva primitivce i bukače iz vlastitih redova (sjetite se proslave pobjede HDZ-a!).
Milanović je svojom retorikom doveo do toga Josip Klemm ipak nastupa više kao biznismen, koji naravno želi slobodan protok "ljudi, roba i kapitala", pa Klemm kaže: "Milanović možda ima nabrijaniji stav, mislimo da ipak trebamo sjesti za stol, u cilju pronalaska naših nestalih, ali i zbog dobrosusjedskih odnosa (…)". Milanoviću dosta, sada mu nitko ne može prigovarati da nije dovoljno nacionalan!
Što za cijenu toga znači osuda Srbije (za to ionako se u Hrvatskoj dobivaju samo plusevi!) i poneki glas hrvatskih nevladinih aktivista kako to nisu primjerene izjave? Ionako će svi ti NGO-aktivisti podržati ili SDP ili neku opciju koja će sutra s SDP-om tipa Laburiste - jer očekuju nagradu u obliku proračunskog novca. Aktivista lijevih ili "naprednih" pokreta koji ne računaju na novac poreznih obveznika ima valjda manje nego kakve zaštićene životinjske vrste.
Hrvatski Srbi će ionako glasati ili za profesionalnog Srbina Pupovca, ili za SDP, a kada budu lokalni izbori - pa nije SDP taj koji zna plaćati autobuse izbjeglih Srba s Kosova (nije da ne bi, ali bi im se odbilo o glavu), već to radi jedna druga velika stranka koja se sa SDSS-om obično dogovori.
Dva hrvatska štrebera i jedan biznismen
Štreber Zoran Milanović i štreber Andrej Plenković sasvim su svjesni jedne političke činjenice: ili će osnovati vladu s Mostom, što znači nove izbore za pola godine, jer se s Mostom ne može normalno vladati (i to će onda značiti potop tih stranaka) - ili će u veliku koaliciju, a tu će mjesto premijera dobiti onaj tko bude imao više zastupnika, dok drugi dobiva mjesto nesretnog Čačića - prvi potpredsjednik Vlade bez posebnih ovlasti. Upravo ono mjesto koje je dobio Karamarko i bio nezadovoljan. Usput, sjeća li se tko tog čovjeka, Karamarka?
Kako se aktivisti stranke i kandidati ne daju nešto puno mijenjati - pri čemu SDP ima problem s ekipom koja nema što pametno za reći pa šuti, dok HDZ ima problem s ekipom koja svoju glupost mora navoditi na svakom koraku, Zoran Milanović i Andrej Plenković su se našli na istom putu - sastavljanju okvira velike koalicije na način da će Milanović biti "mangup" koji će gurati svoje u aktivnost, a Plenković "dobri dečko" koji će HDZ-činiti uljudnim.
Stoga, tko je pustio ove snimke - u biti nije nešto naštetio Milanoviću, štoviše, dao mu je dodatnog medijskog publiciteta baš u vrijeme kada ljudi još ne čitaju političke tekstove.
A Klemm? Klemm se ionako najviše brine za svoj posao, pa zato razgovara sa svima, čovjek je naučio da su sukobi loši za biznis, a biznis je ipak najvažniji.
Možda je u odnosu na ovu dvojicu, Klemm najviše politički evoluirao zadnje dvije godine i na tome mu svaka čast. No, nije ni čudo - čovjek se bavi realnim poslom u realnom sektoru, a ni Milanović ni Plenković nisu nikada radili posao gdje te plaća sigurno ne čeka desetog u mjesecu.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati