Foto: scx.hu

POZNATA je i često prepričavana jedna anegdota s putovanja pokojnog Miltona Friedmana po Aziji, gdje je svjedočio jednom velikom državnom projektu gradnje kanala. Naime, dr. Friedman je, promatrajući radove, ostao šokiran vidjevši da radnici iskopavaju zemlju lopatama i koriste samo primitivan alat, te upitao voditelja radova zašto im ne daju bagere i mehaniziranu opremu.

Na to pitanje je voditelj radova odgovorio da se radi o programu stvaranja radnih mjesta, stoga, ako bi koristili bagere i slične strojeve, ne bi bilo tolike potrebe za radnicima, pa bi stvorili i manje radnih mjesta. Kada je čuo taj odgovor, Friedman ga je ponovo pitao: “Ako je tako, zašto im onda umjesto lopata niste dali žlice, tako biste stvorili još više radnih mjesta?”

Pouka je da stvaranje radnih mjesta ne može samo sebi biti svrha. To što smo formalno povećali zaposlenost i izmislili neka radna mjesta, ne znači da se povećalo društveno blagostanje, da se stvorila nova vrijednost, da je stanovništvo bogatije. Tome smo svjedočili i u svim socijalističkim državama bivšeg Istočnog bloka. Svi su bili zaposleni i plaćeni, a nisu ništa time mogli kupiti (tj. mogli su nešto, ali u svakom slučaju drastično manje nego njihovi “kolege” iz kapitalističkih zemalja), nova realna vrijednost se nije stvarala, bogatstvo se nije povećavalo.

Uostalom, izdvojite tri minute i poslušajte čovjeka:
 

Očito, to nije posve jasno sve popularnijoj revolucionarnoj ekipi iz Živog zida, koji na svom Facebook profilu objavljuju:

Što reći na ovo?

1) Printanje novog novca ne znači automatski stvaranje nove vrijednosti, a pogotovo ne kada se taj novac utroši na javne radove. Naprotiv, sve što će se dobiti jest osiromašenje stanovništva, pad kupovne moći valute, redistribucija dohotka od onih koji realnu vrijednost stvaraju ka onima koji ne stvaraju, pogrešna alokacija oskudnih resursa (potratit će se neki resursi koji su se mogli učinkovitije iskoristiti) i rast državnog birokratskog aparata.

2) Kao što je već rečeno, zaposlenost nije sama sebi svrha. Izmišljanje fiktivnih radnih mjesta ne može dovesti do stvarnog gospodarskog rasta i povećanja blagostanja, već će samo dovesti do misalokacije resursa (kako kapitala, tako i rada).

3) Populisti iz Živog zida ne razumiju načelo komparativnih prednosti. Ne postoji niti jedan razlog zašto bi se hrana koju jedu stanovnici Hrvatske nužno morala proizvoditi unutar granica Hrvatske. Ako stranci mogu proizvesti neku hranu jeftinije nego Hrvati, hrvatskim potrošačima je isplativije kupovati hranu od stranaca za manje novaca, pa će im tako ostati veći dio dohotka raspoloživ za ostalu potrošnju, a Hrvati će se orijentirati na proizvodnju onih dobara u kojima imaju komparativnu prednost. Drugim riječima, njihov životni standard će se povećati.

Ono što je interesantno jest da je upravo Ivan Vilibor Sinčić, bivši predsjednički kandidat iz redova Živog zida, u jednom nedavnom televizijskom sučeljavanju hrvatskih socijalista i populista oštro kritizirao neke socijaliste iz drugih stranaka (ORaH, Laburisti, SDP…) optuživši ih izrijekom da se zalažu za plansku ekonomiju.

Pa, što li je ovo što Živi zid promovira nego planska ekonomija?

Da stvar bude još gora, nisu ovakve ideje uopće neuobičajene kod hrvatskih političara, niti su nešto posebno apsurdnije od ideja njihovih “konkurenata”. Dapače, hrvatski socijalisti (bilo da se formalno svrstavaju “lijevo” ili “desno”) kao da se međusobno natječu tko će izaći s glupljim i nebuloznijim ekonomskim programom.

                                                                                                                                   Tko je John Galt

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala