Foto: Ivan Ljubicic/Twitter

IVAN LJUBIČIĆ i Roger Federer bili su veliki rivali sve do prije nekoliko godina, a nakon završetka igračke karijere 2012., posvetio se trenerskoj. Posljednjih mjeseci trenira sa švicarskom legendom kojoj je pomogao vratiti se na vrh ATP liste sa gotovo 37 godina.

Ljubičić je, nakon povratka Federera na svjetski tron, u velikom intervjuu za službenu stranicu ATP-a otkrio detalje svoje suradnje s najboljim tenisačem svijeta.

"Ako nešto želite ostvariti u tenisu, morate biti spremni putovati. Sport je takav kakav jest, ne možete samo sjediti kod kuće. Danas je velika razlika u tome što, kad sam kod kuće, kod kuće sam, ne moram trenirati nego provodim više vremena s obitelji", kaže Ljubičić.

Nekad je bio treći tenisač svijeta, a nakon 15 godina duge profi karijere uzeo je samo par mjeseci pauze prije nego što je preuzeo brigu o Milošu Raonicu. Od početka 2016. dio je Federerovog tima.

Otkako je Ljubičić udružio snage sa Severinom Luthijem, Federerovim trenerom od 2008., Švicarac je osvojio 9 titula, od čega tri Grand Slama, u 11 finala, a uz to je i odradio šest mjeseci pauze zbog operacije koljena.

"Kada trenirate nekoga na najvišoj razini, morate dobro slušati. Najvažniji faktor je dobro poznati svog igrača, slušati ga, razumjeti i onda mu pomoći. Kad počnete trenirati nekoga usred sezone, kao ja Miloša, ne možete samo doći i reći: mijenjajmo sve, ja sam ovako uspio. To tako ne funkcionira", kaže Ljubičić.

"Ako trenirate igrača koji je već dugo u igri, on ima svoje ideje i navike, svoje mišljenje o nekim stvarima. Potrebno je birati borbe za koje mislite da mogu donijeti napredak i rezultat".

"Najveća razlika između biti trener i biti tenisač je što je igrač šef. Igrač mora biti mentalno jak, postavljati tempo, donositi odluke, a trener mora staviti svoj ego na stranu i napraviti sve kako bi doveo igrača na veću razinu".

"Kod Miloša i Rogera nikada nisam razmišljao o kratkoročnom i dugoročnom utjecaju, razmišljam o tome kako unaprijediti igrača, kako mogu popraviti ili poboljšati nešto. Istina je da ako ne napravite brz udar, neće biti ni dugoročnih ciljeva. Postoji i trik, potrebno je i nešto sreće, jer trebate rezultate na početku i povjerenje igrača. Nevažno je koliko igrač ima povjerenja u trenera, ako rezultati izostanu, nastaje puno problema", objasnio je Ljubičić.

"Igrači rade što žele, a trener mora puno vremena samo stajati. Treniranje je najbliže igranju tenisa. Neodoljivo mi je to, i sav adrenalin. Osjećaji su slični, ali nisu isti..."

"Uvijek pokušavam nešto dokazati, ostaviti trag. Ne pričam puno i igrači s kojima sam radio mogu to potvrditi. Ako nešto i kažem, toga ću se i držati."

"Najteže je znati gdje je linija. Kada pustiti, a kada se umiješati i reći nešto. To je vjerojatno najzahtjevniji dio posla. Kao trener ne biste smjeli biti sebični. To ne funkcionira. Čak je i bolje da igrač napravi grešku radeći nešto suprotno vašim uputama. Igrač je taj koji izlazi na teren i pobjeđuje u mečevima. Imao sam puno uloga u karijeri, ali uvijek ću misliti da igrači vode cijeli show", kaže Ljubo.