OBITELJ, stranka i pristaše bivšeg hrvatskog premijera Ivice Račana ovih dana nisu jedini kod kojih je vijest o teškoj bolesti SDP-ovog čelnika i njegovom povlačenju iz politike izazvala šok i duboku uznemirenost.
Moglo bi se reći da je ta vijest možda još gore pogodile pripadnike hrvatskog medijskog establishmenta, pogotovo one koji su - u većoj ili manjoj mjeri - "slizani" s političkim establishmentom, odnosno oni koji, svjesno ili nesvjesno, nastoje postojeću Hrvatsku i njen politički sustav opisati kao najbolji od svih mogućih svjetova.
Jedan od razloga za to je i činjenica da je s Račanom - makar i privremeno - otišao jedan od glavnih potpornih stubova tog svijeta, a zajedno s njima i svjetonazorski okvir za mnoge hrvatske medijske djelatnike.
Stoga se u velikom dijelu hrvatskih medija može osjetiti poprilična zbunjenost, kao i neodlučnost kako se postaviti u danima, tjednima i mjesecima neizvjesnosti. Mnogi od komentatora su sada odjednom prilikom praćenja političkih zbivanja u Hrvatskoj prisiljeni raditi nešto što nisu radili godinama ako ne i desetljećima - koristiti vlastitu glavu kako bi shvatili što se događa, odnosno što će se događati, te svoje zaključke izložiti javnosti.
Glavna nedoumica u svemu tome je vezana uz pitanje kako će hrvatska javnost, zapravo, reagirati na vijest o Račanovom odlasku. Na to pitanje još ne postoji uobličen odgovor, pa se uz tu nedoumicu vezuje i pitanje kako će javnost reagirati na medijsko praćenje cijele situacije.
Kao jedna od ilustracija takvog nesnalaženja bi mogla poslužiti i sinoćnja emisija "Otvoreno" koja je trebala biti posvećena Račanovom odlasku iz politike i posljedicama koje će taj događaj imati na njegovu stranku, izbornu kampanju i Hrvatsku općenito. Međutim, umjesto toga su autori emisije "ziheraški" temu skrenuli na pitanje medija, odnosno jedan konkretni i prilično aktualni problem zamijenili daleko općenitijom temom o tome koje su granice do kojih mediji mogu kopati po privatnom životu i zdravlju političara.
Nesklonost talasanju i postavljanju neugodnih pitanja koje su sinoć pokazali Sanja Mikleušević i njeni gosti je, s druge strane razumljiva, zbog velike neizvjesnosti, kao i činjenice da ih nova situacija smješta između Scile i Haribde.
S jedne strane, ako bi se cijela situacija oko Ivice Račana tretirala kao isključivo njegov privatni problem, odnosno nešto što se javnosti zapravo ne tiče, ta ista javnost bi to vrlo lako prepoznala kao uobičajeno hrvatsko licemjerje.
Tako se i kurtoazne reakcije u kojima stranački čelnici svom kolegi žele što brži i uspješniji oporavak i povratak u politiku gledaju prije kao izraz protokola nego kao nečije iskrene želje, pogotovo kada je riječ o vodećim članovima Račanove vlastite stranke.
S druge strane, ako bi se išlo u brutalno seciranje stanja u SDP-u i otvorene špekulacije o postračanovskoj stranci, dio javnosti bi to shvatio kao gnjusni oportunizam i lešinarenje koje je ispod čak ionako niskih standarda hrvatske politike.
Tome pogoduje i dobro poznati fenomen prema kojem bolest nekog političkog vođe ili slavne ličnosti uvijek sa sobom povlači simpatije, pogotovo od strane malih, siromašnih, nesretnih i beznačajnih ljudi koji u tome često vide jedinu priliku u kojom s tim nedostižnim veličinama mogu imati nešto zajedničko.
Zbog toga je sinoćnja rasprava u "Otvorenom" vrludala između ta dva stava, pa gledatelji nisu dobili nikakvo naročito suvisle ni korisne odgovore, odnosno nisu čuli nešto naročito novo, odnosno nešto što na ovaj ili onaj način neće biti ponovljeno u razdoblju velike neizvjesnosti koje predstoji Hrvatskoj.
Međutim, upravo je ta nespremnost da se postave teška pitanja vezana uz Račanov odlazak, a još manja spremnost da se za njih pronađu odgovori, jedan od simptoma duboke krize u kojoj se našla Hrvatska. A mnoga od tih pitanja su svoje odgovore morala imati još davno prije, kada je bivši premijer bio zdrav kao dren.
Nastojanje da se status quo očuva po svaku cijenu, odnosno da se "ne talasa", je jedan od razloga zašto se u Hrvatskoj ozbiljna pitanja uvijek jedino postavljaju jedino u najneugodnijim, a samim tim najneprikladnijim mogućim prigodama.
Dragan Antulov
>>>Ostale komentare Indexovog novinara Dragana Antulova pročitajte na njegovom službenom blogu draganantulov.bloger.hr