Foto: Hina, video: YouTube/RT

PAPA Franjo i patrijarh Ruske pravoslavne crkve Kiril sastali su se u petak u Havani skoro 1000 godina nakon raskola istočnog pravoslavlja s Rimom, što je prvi susret u povijesti između jednog pape i ruskog patrijarha.

Pošto su se više puta poljubili u obraz, dvojica poglavara su prvo kratko razgovarala smiješeći se pred kamerama nekolicine fotografa u salonu u zračnoj luci Jose Marti u Havani.

"Napokon smo se susreli, mi smo braća", izrazio je zadovoljstvo papa Franjo, dodavši: "Očito je ovo Božja volja".

"Sada su stvari jasnije", rekao je pak ruski patrijarh s bijelom bradom i "kukolom" na glavi, tradicionalnim bijelim pokrivalom sa znakom križa.

Franjo i Kiril su se zatim povukli u pratnji tumača i dužnosnika koji su u najvećoj tajnosti pripremali ovaj susret: metropolita Hilariona, ravnatelja za vanjske odnose u Moskovskoj patrijaršiji i švicarskog kardinala Kurta Kocha, predsjednika Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana.

Šestodnevni posjet Pape Meksiku

Franjo nakon sastanka s Kirilom odlazi u šestodnevni posjet Meksiku.

Pročelnik katedre ekumenske teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i tajnik Vijeća HBK-a za ekumenizam i dijalog Jure Zečević izjavio je kako se susret pape Franje i patrijarha Kirila može snažno, malo ili nikako, pa čak i negativno odraziti na međucrkvene odnose kod nas.

Zečević je to izjavio u intervjuu Hrvatskom katoličkom radiju povodom susreta poglavara Katoličke crkve papa Franje i Ruske pravoslavne crkve patrijarha Kirila na Kubi.

Odnosi opterećeni prigovorima SPC-a na kanonizaciju Stepinca

"To će ovisiti o tome što će naše mjesne Crkve i naše javnosti, uključujući i crkvene i društvene medije svih vrsta, u našim državama, napraviti od ovoga susreta, kako će ga interpretirati", rekao je dodavši kako je i kod nas načelno moguće upotrijebiti susret najviše razine za dinamizaciju i rasterećenje međucrkvenih odnosa na nacionalnim razinama, razinama mjesnih Crkvi, osobito na razini odnosa između Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Katoličke crkve u Hrvata.

Ti su odnosi, napomenuo je, u zadnje vrijeme dodatno opterećeni upravo prigovorima dijelova SPC-a i njegovih poglavara, kao i dijelova srpske javnosti, protiv kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca.

Zečević drži vjerojatnijim da odgođena kanonizacija nije bila izravna i eksplicitna tema prilikom organizacije susreta, ali su pravoslavne crkve iz čitavog niza riječi, gesti i postupaka pape Franje uočili njegovu pažnju i veliko uvažavanje pravoslavnih Crkvi.

Vjerujem da je i odgađanje kanonizacije Stepinca, ako ne izravno onda svakako neizravno, posredno, suutjecalo na ovaj susret, i to kao jedan od više znakova koji su u pravoslavnim Crkvama prepoznati kao Papin iskaz njihovog uvažavanja.

Po Zečevićevim riječima, papino uzimanje u obzir pravoslavnih poteškoća oko kanonizacije Stepinca i nastojanje da im omogući objektivno upoznavanje cjelovitoga njegova profila, što im uslijed izobličene slike o Stepincu zbog komunističke propagande ranije nije bilo moguće, to papino uvažavanje i ta raspoloživost zasigurno su pridonijeli da se Ruska pravoslavna crkva otvori i za susrete najviših poglavara.

Put do susreta pape s poglavarom SPC-a vodi preko Ruske pravoslavne crkve

Dosad su u crkvenoj i izvancrkvenoj javnosti uglavnom prevladavale predodžbe i očekivanja da put poglavara Katoličke crkve do susreta s poglavarom Ruske pravoslavne crkve vodi preko prethodnog susreta s poglavarom SPC-a, napomenuo je Zečević, no susret na Kubi potvrdio je kako je obrnuti redoslijed ipak bio lakši i jednostavniji.

Zečević smatra da Kuba kao mjesto susreta nije samo posljedica vremenskog i prostornog ukrštanja putova dvojice poglavara. Posljedica je to što međusobni odnosi još uvijek nisu dosegli tako visoku razinu pripremljenosti da bi se takav susret, bez većih negativnih posljedica, mogao dogoditi u samoj Rusiji, napomenuo je dodavši kako bi možda lakše bilo organizirati susret u Rimu ili drugdje u Europi.

Smatra kako bi to u sadašnjem trenutku vjerojatno predstavljao preveliki izazov za one vjernike koji su desetljećima, pa i stoljećima, odgajani u svijesti da su kršćani druge Crkve heretici, krivovjerci i utoliko neprijatelji Isusa Krista, njihove Crkve i njihova naroda.

Očito se kod ovoga kubanskog susreta pazilo na znakovitost, na iščitavanje i interpretiranje susreta jer pravoslavne Crkve polažu pažnju na tzv. kanonski teritorij. U takvoj optici nije svejedno tko će prvi kome, u kojem svojstvu, na koji način i na koje područje doći na susret, rekao je Zečević dodavši kako to nije pitanje pukog protokola nego i znakovitosti koja je povezana s teološkim doktrinama.

Kuba je izabrana jer je neutralna za istočne i zapadne kršćane

Ocijenio je kako bi neoprezno "predoziranje" u nepripremljenim sredinama moglo izazvati umjesto pozitivnih negativne reakcije i posljedice.

"Vjerujem da je ne samo iz praktičnih nego još više iz ekleziološko-doktrinarnih i jurisdikcijskih razloga za mjesto susreta, prilično spretno, izabrana Kuba, Havana", naglasio je dodavši kako je Kuba u percepciji i istočnih i zapadnih kršćana na određeni način više neutralna i utoliko prihvatljivija za susret ove vrste.

Ta je država, kako je poznato, njegovala dobre političke odnose s bivšim Sovjetskim Savezom i današnjom Rusijom, i nju se u određenom smislu doživljavalo kao politički Istok na zapadnoj hemisferi, rekao je Zečević.

Zečević je ocijenio i kako susret najviših poglavara dviju Crkava, upravo u sadašnjem trenutku, prije velike svepravoslavne Sinode, budi nadu da će ekumenske odnose između Katoličke i pravoslavnih Crkava ubuduće, uz carigradsku patrijaršiju, još intenzivnije njegovati i promicati i Ruska i Srpska i ostale mjesne pravoslavne Crkve.