Foto: FAH

OSMI saziv Hrvatskog sabora od petka i formalno prestaje postojati jer na snagu stupa odluka o samoraspuštanju koju je Sabor donio u lipnju i počinju teći ustavni rokovi za prijevremene parlamentarne izbore koji se moraju održati najranije 30, najkasnije 60 dana od raspuštanja Sabora.

Najkraći saborski saziv

Osmi saziv od stjecanja hrvatske neovisnosti bio je najkraći do sada, trajao je 200 dana, efektivno se radilo 57, a zakonodavni mu je učinak 'mršav'. Imao je 151 zastupnika, mandat je završio s 19 stranaka i 12 nezavisnih zastupnika okupljenih u čak 15 klubova. Zastupnička dužnost i dalje je uglavnom bila 'rezervirana' za muškarce, na kraju saziva Sabor je brojao 121 zastupnika i samo 30 zastupnica.

Saziv je to koji je po mnogočemu bio drugačiji od prethodnih, po prvi put u njemu je vladajuća stranka 'rušila' vlastitog premijera.

Parlamentarni izbori 9. studenog nisu donijeli apsolutnog pobjednika, a relativnom pobjedniku HDZ-u, odnosno Domoljubnoj koaliciji, tek se nakon dugotrajnih i u konačnici dramatičnih pregovora o sastavljanju nove vlasti priklonio Most nezavisnih listi, politički subjekt do tada afirmiran tek na lokalnoj razini. Njihov odnos od početka su pratile blokade i nepovjerenje koje su mu u konačnici i presudile.

I dok se prethodnih sedam saziva konstituiralo 'iz prve', osmom sazivu Sabora uspjelo je tek iz drugog pokušaja, 28. prosinca 2015. Većinu su, uz Domoljubnu koaliciju i Most, činili i zastupnici stranke Milana Bandića te dio manjinskih zastupnika.

Za predsjednika Sabora, većinom je glasovao izabran liječnik Željko Reiner koji je poručio da je Sabor ključna institucija za očuvanje identiteta hrvatskog naroda, te najavio da će, čim se stvore uvjeti predložiti da ga se ponovno preimenuje u Hrvatski državni sabor, kako je učinjeno 90-ih godina prošlog stoljeća.

Potvrđen Orešković, donijet državni proračun

Novi Sabor je koncem siječnja, sa 83 glasa, potvrdio novu, trinaestu hrvatsku Vladu premijera Tihomira Oreškovića, kanadskog i hrvatskog poslovnog čovjeka, koji nije pripadao ni jednoj stranci i nije prošao izbornu provjeru. Potpredsjednička mjesta u Vladi pripala su HDZ-ovu Tomislavu Karamarku i Mostovu Boži Petrovu.

Orešković je najavljivao ambiciozan plan reformi.

"Naš cilj je poboljšati gospodarstvo i podići standard hrvatskih građana, uložit ćemo svu energiju da taj cilj ispunimo", najavio je Orešković koji je svoju vladu i program predstavio prezentacijom u powerpointu, umjesto klasičnim govorom kako su prakticirali njegovi prethodnici.

Osmi Sabor imao je skroman zakonodavni učinak, ali je ipak uspio krajem ožujka donijeti Državni proračun za 2016. i stvoriti financijski okvir za neometan život države. Iako ljuti politički suparnici, HDZ i SDP uspjeli su se, uz ljutnu Mosta, u krajnjem roku dogovoriti o imenima deset sudaca Ustavnog suda i tako izbjeći ustavnu krizu i omogućiti provedbu novih parlamentarnih izbora.

Sabor je ponovno postao pokrovitelj obilježavanja Bleiburške tragedije, nakon što je to pokroviteljstvo dokinula bivša, lijeva parlamentrana vlast.
Ipak, suprotno najavama, poglavito iz Mosta, nije srezao zastupničke beneficije i uveo kažnjavanje zastupničkog nerada.

Višegodišnji običaj da se, uvijek i prije svega, raspravlja o ideologiji, njegovan je i proteklih mjeseci. Gotovo dnevno zastupnici su se bavili poviješću, ustašama i partizanima, a stanke su bile najčešći sadržaj njihova dana.

Rušio se Orešković da se spasi Karamarko

Problemi s kvorumom, kao pokazatelj zategnutih partnerskih odnosa, obilježili su osmi saziv. Povjerenje Oreškovićevoj Vladi dala su 83 zastupnika, za državni proračun glasovalo ih je 80, potom se kvorum počeo 'topiti'. Iako se početkom svibnja povremeno činilo da bi se stvari mogle smiriti, lipanj je raspleo (ne)prilike i u Saboru i u Vladi, a posljedično i u HDZ-u.

Ubrzao ga je oporbeni SDP koji je pokrenuo pitanje Karamarkove političke odgovornosti nakon što je u javnost dospio ugovor koji upućuje na poslovni odnos njegove supruge i lobista mađarskog MOL-a.

Želeći izbjeći saborsku raspravu o Karamarku i njegov eventualni opoziv, HDZ se odlučuje opozvati Oreškovića, a time i Vladu kojoj je na čelu. Paralelno uvjerava javnost da će uspjeti formirati novu vladu i presložiti se bez Mosta.

Sabor je Oreškoviću izglasovao nepovjerenje 16. lipnja, oporba potom prikuplja potpise za raspuštanje, pa četiri dana kasnije, 20. lipnja, nakon što se vidjelo da od preslagivanja neće biti ništa, Sabor odlučuje o samoraspuštanju s odgodom, što podržava 137 zastupnika.

"Utvrđujem da je donesena odluka o raspuštanju Sabora koja će stupiti na snagu 15. srpnja 2016. godine", zaključio je Reiner.

Dan kasnije, 21. lipnja Karamarko podnosi ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a.

Na potezu Predsjednica

Nakon što je odluka o samoraspuštanju stupila na snagu, na potezu je predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović koja će raspisati izbore u rujnu, vjerojatno, 11. rujna. Pretpostavlja se da će njezina odluka stupiti na snagu tek 1. kolovoza što je bitno zbog redoslijeda izbornih radnji.

Dogodi li se uistinu tako, rokovi počinju teći dan kasnije, dakle 2. kolovoza, što znači da bi izborni subjekti – političke stranke i nezavisne liste imali rok do ponoći 15. kolovoza (blagdan Velike Gospe) da Državnom izbornom povjerenstvu predaju liste.

Povjerenstvo bi potom moralo u roku od 48 sati objaviti zbirnu listu pravovaljanih listi i kandidatura, čime će i službeno krenuti izborna promidžba.

Poslože li se tako datumi, službena će kampanja trajati 23 dana, najdulje unatrag 15 godina. Naime, na parlamentranim izborima 2003. trajala je 21 dan, a na svim ostalima 16 dana.