Le Monde uzvraća na optužbe, tvrdi da je žrtva "kampanje mržnje"
Tekst se nastavlja ispod oglasa
NAKON višednevne šutnje kojom je popraćen izlazak knjige Skrivena strana Le Mondea, vodstvo najutjecajnijeg francuskog dnevnika je u nizu odgovora pokušalo posljednjih dana odbaciti iznijete optužbe i sebe predstaviti kao žrtvu ´kampanje mržnje´ i ´procesa protiv vještica´.
Uslijed golema uspjeha knjige koji je premašio sva očekivanja nakladnika i samih autora - dnevno se i dalje prodaje oko 30.000 primjeraka te knjige Pierrea Peana i Philippea Cohena, - optuženi članovi Le Mondeova ´trijumvirata´, Jean-Maria Colombani, predsjednik direktorija lista, Edway Plenel, direktor redakcije i Alain Minc, predsjednik Nadzornog odbora, procijenili su da je nastupilo vrijeme za protuudarac te su, koristeći prostor svoga dnevnika, ili putem interviewa u drugim medijima, kao i zajedničkim nastupom u literarnoj emisiji Campus drugog televizijskog kanala, pokrenuli obranu koja će, kako je rečeno, svoj nastavak imati u sudskoj vijećnici.
Le Mondeova trojka Colombani - Plenel - Minc odbija izravno sučeljavanje s autorima knjige, što objašnjava ocjenom kako imaju posla s autorima ´koji se koriste samo klevetom i laži´, taktika koja u većem dijelu javnosti izaziva daleko više pitanja nego što pruža odgovora.
Na konkretna pitanja poput onoga o fotokopiji ´računa za lobiranje´ - fotokopiji koju je objavio i satirični tjednik Canard enchaine - televizijski je gledatelj dobio odgovor: ´Bilo bi zapanjujuće kad bi bilo istinito´, odgovor koji gledatelja ostavlja s njegovim vlastitim dilemama oko odnosa istine i zapanjenosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
U članku pod naslovom ´Klevetničkim optužbama Le Monde suprostavlja činjenice´, u broju od prošlog petka, odbacuje se vrlo uopćeno kritike o vezama s korzikanskim nacinalistima o pomaganju u bijegu korzikanskih terorista, o otvorenom svstavanju na stranu predsjedničkog kandidata Edouarda Balladura, ili o vezama s tvrtkom Vivendi, ali sve to bez uvjerljivih dokaza, ako to nije beskrajno navođenje pravopisnih i drugih manjih grešaka oko datuma, načina pisanja nečijeg imena ili prezimena, rodbinskih i drugih veza.
Na to su autori knjige prvo zahvalili uredništvu Le Mondea, obećavajući da će izmjene biti unijete u drugo izdanje, uz objašnjenje da su takve greške rezultat posebnih uvjeta tiskanja i želje da što manji broj ljudi dođe u kontakt s rukopisom, te odgovaraju duhovitom isprikom jednom od apostrofiranih novinara, što nije ´nećak Edwy Plenela´, kako je napisano u knjizi, nego ´unuk sestre jednog od rođaka njegove punice´, kako ih ispravlja sam Plenel.
U posljednjem broju tjednika Le Point, tjednika koji je ipak stao u obranu Le Mondea, intervjuirano je jedanaest političara i drugih javnih osoba, različitih političkih etiketa, koji su u svojim izjavama svi od reda, pozdravili pojavljivanje knjige i od Le Mondea tražili uvjerljive dokaze.
´Ne zanima me proces protiv vještica, ali bih volio da Le Monde pruži odgovore na stanoviti broj iznijetih činjenica´, izjavljuje tako Herve Morin, predsjednik parlamentarne skupine Unije za francusku demokraciju.
Za bivšeg ministra pravosuđa Jacquesa Toubona, bliskog predsjedniku Jacquesu Chiracu, ´pojavljivanje te knjige je spasonosno´ i tvrdi kako ´Le Monde više nije Le Monde, ali to odbija priznati´, dok bivši socijalistički ministar Jean Glavany posebno ističe podatak da je ´Plenel provodio više vremena u kuloarima ministarstva unutarnjih poslova nego na svome radnom mjestu´.
Figaro, najstariji pariški dnevnik, glasilo konzervativne orijentacije, nije objavio još ni retka o aferi Le Monde, sklanjajući se, vjerojatnoo, hvale vrijednom moralnom načelu kako ne treba napadati protivnika u nevolji, ali se tako ogriješio kad je u pitanju pravo na informaciju koje su lišeni njegovi čitatelji.
Iz Liberationa pak doznajemo da je Figaro bio tražio interview s Jean-Marie Colombanijem, ali interview nije objavljen jer ´u njemu nije ništa rečeno´.
Uslijed golema uspjeha knjige koji je premašio sva očekivanja nakladnika i samih autora - dnevno se i dalje prodaje oko 30.000 primjeraka te knjige Pierrea Peana i Philippea Cohena, - optuženi članovi Le Mondeova ´trijumvirata´, Jean-Maria Colombani, predsjednik direktorija lista, Edway Plenel, direktor redakcije i Alain Minc, predsjednik Nadzornog odbora, procijenili su da je nastupilo vrijeme za protuudarac te su, koristeći prostor svoga dnevnika, ili putem interviewa u drugim medijima, kao i zajedničkim nastupom u literarnoj emisiji Campus drugog televizijskog kanala, pokrenuli obranu koja će, kako je rečeno, svoj nastavak imati u sudskoj vijećnici.
Le Mondeova trojka Colombani - Plenel - Minc odbija izravno sučeljavanje s autorima knjige, što objašnjava ocjenom kako imaju posla s autorima ´koji se koriste samo klevetom i laži´, taktika koja u većem dijelu javnosti izaziva daleko više pitanja nego što pruža odgovora.
Na konkretna pitanja poput onoga o fotokopiji ´računa za lobiranje´ - fotokopiji koju je objavio i satirični tjednik Canard enchaine - televizijski je gledatelj dobio odgovor: ´Bilo bi zapanjujuće kad bi bilo istinito´, odgovor koji gledatelja ostavlja s njegovim vlastitim dilemama oko odnosa istine i zapanjenosti.
Na to su autori knjige prvo zahvalili uredništvu Le Mondea, obećavajući da će izmjene biti unijete u drugo izdanje, uz objašnjenje da su takve greške rezultat posebnih uvjeta tiskanja i želje da što manji broj ljudi dođe u kontakt s rukopisom, te odgovaraju duhovitom isprikom jednom od apostrofiranih novinara, što nije ´nećak Edwy Plenela´, kako je napisano u knjizi, nego ´unuk sestre jednog od rođaka njegove punice´, kako ih ispravlja sam Plenel.
U posljednjem broju tjednika Le Point, tjednika koji je ipak stao u obranu Le Mondea, intervjuirano je jedanaest političara i drugih javnih osoba, različitih političkih etiketa, koji su u svojim izjavama svi od reda, pozdravili pojavljivanje knjige i od Le Mondea tražili uvjerljive dokaze.
´Ne zanima me proces protiv vještica, ali bih volio da Le Monde pruži odgovore na stanoviti broj iznijetih činjenica´, izjavljuje tako Herve Morin, predsjednik parlamentarne skupine Unije za francusku demokraciju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Za bivšeg ministra pravosuđa Jacquesa Toubona, bliskog predsjedniku Jacquesu Chiracu, ´pojavljivanje te knjige je spasonosno´ i tvrdi kako ´Le Monde više nije Le Monde, ali to odbija priznati´, dok bivši socijalistički ministar Jean Glavany posebno ističe podatak da je ´Plenel provodio više vremena u kuloarima ministarstva unutarnjih poslova nego na svome radnom mjestu´.
Figaro, najstariji pariški dnevnik, glasilo konzervativne orijentacije, nije objavio još ni retka o aferi Le Monde, sklanjajući se, vjerojatnoo, hvale vrijednom moralnom načelu kako ne treba napadati protivnika u nevolji, ali se tako ogriješio kad je u pitanju pravo na informaciju koje su lišeni njegovi čitatelji.
Iz Liberationa pak doznajemo da je Figaro bio tražio interview s Jean-Marie Colombanijem, ali interview nije objavljen jer ´u njemu nije ništa rečeno´.
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati